Svečanu misu u župnoj crkvi predslavio je ministar Franjevačke provincije Svetoga Križa – Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.

Među brojnim vjernicima bila je fra Vjekina rodbina i njegova dva brata.

Provincijal Dadić je u propovijedi najprije podsjetio na život i djelo fra Vjeke Ćurića. Misionar je ostavio dubok trag u Ruandi i među tamošnjim ljudima koje nije napustio ni u ratnom vihoru.

Propovjednik je istaknuo da se fra Vjeko Ćurić odazvao Kristovom pozivu da uzme svoj križ i da ga slijedi. Uzeti križ i slijediti Krista znači slijediti ga u bilo kojim okolnostima, makar to zahtijevalo i najveću žrtvu: vlastiti život, dodao je.

Propovijed je završio pozivom da „moleći svakodnevno Boga u svojim obiteljima, našim kućnim Crkvama, ne zaboravimo na druge koji su potrebni naše pažnje, vremena i ljubavi“. Isto tako, da pokušamo „čuti potrebe svojih bližnjih i u duhu Evanđelja na njih odgovoriti“.

„Fra Vjeko nije samo govorio o ljubavi i milosrđu; on je to živio svakodnevno. Njegova nesebičnost i hrabrost u spašavanju života, bez obzira na plemensku pripadnost, primjer su istinske Kristove ljubavi. Njegova smrt u ljudskim očima izgleda tragična, ali njegov život i djela u očima neba ostaju s nama kao trajni podsjetnik na snagu vjere i moć dobrote“, zaključio je fra Zdravko.

Misu su suslavila 25-orica svećenika, među kojima ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH mons. Luka Tunjić, vikar Bosne Srebrene fra Janko Ćuro, žepački dekan preč. Predrag Stojčević, te domaći župnik fra Željko Brkić.

Pjevanje je predvodio župni zbor pod vodstvom s. Mirjam Ramljak.

ŽIVOTOPIS

Fra Vjeko Ćurić je rođen 1957. u Lupoglavu (župa Osova). Kroz studij teologije u njemu se probudio misijski zov, te se 1983. zaputio u misije u Ruandu. Ubijen je 31. siječnja 1998. godine u Kigaliju. Ostao je upamćen kao „afrički Oskar Schindler“. Naime,  tijekom rata i genocida u Ruandi spašavao je civile, bez obzira na plemensku ili vjersku pripadnost. Danas škola u Kivumu nosi njegovo ime.