Generalni vikar predvodio misu zahvalnicu u splitskoj katedrali

,„Protekla godina bila je ispunjena radošću, ali i žalošću, bolešću. Danas, na zadnji dan ove kalendarske godine, proširila se vijest iz Vatikana koja naše srce ispunja žalošću ali i zahvalnošću, da je preminuo papa u miru Benedikt XVI. Zahvalni smo Bogu za svo dobro koje je činio na slavu Božju i na dobrobit braći ljudima. Ali kao i svaki čovjek, bio on papa ili težak, seljak, mora stati pred lice Božje. Svi moramo položiti račun za svoja djela. Tako u ovoj svetoj misi osobito molimo za Benedikta XVI. da mu Bog oprosti sve grijehe i uvede ga u zajedništvo svih svetih“, kazao je generalni vikar uvodeći u misno slavlje.

Don Franjo-Frankopan je u propovijedi govorio o djelovanju pape Benedikta XVI. Podsjetio je kako su vjernici s tugom prihvatili 28. veljače 2013. godine odreknuće od papinske službe pape Benedikta XVI. te kako su plakali na zadnjoj misi koju je kao papa predvodio u bazilici Sv. Petra. Imao se osjećaj kao da je sprovod. Sada nakon skoro 10 godina kada je papa Benedikt XVI. uistinu preminuo u svom srcu ne nosimo tu tugu i žalost nego zahvalnost za dobro koje je Bog preko njega učinio. Tako nas Bog preko primjera Benediktova života, naglasio je propovjednik, polako odgaja i preobražava naše osjećaje.

Benedikt nas možda uči da ne držimo sebe tako važnima. Nije sebe držao nezamjenjivim već je u ispitu savjesti vidio da njegove snage za papinsku službu nisu više dovoljne. Bio je svjestan da se papinsku službu može vršiti „trpeći na križu“ kao što je to činio papa Ivan Pavao II. Međutim, kako duhovnici uče put nekoga sveca nije moj put i upravo duhovna napast može biti da želimo nekoga oponašati, naglasio je generalni vikar. Dodao je da iako je Benedikt bio znameniti profesor nije htio svojim djelovanjem pokazati svoju veličinu nego Božju veličinu, koliko je Božja ljubav neizmjerna da možemo Isusa susresti u riječi, u sakramentima, u Crkvi, u bližnjemu, u onome tko je potreban. U tom je svjetlu pozvao nazočne da oslobode prostor za Krista, za maloga Isusa. „Malom Isusu ne treba puno prostora, treba mu mali kutak našega srca, našega doma, našega radnoga mjesta, našega grada i naše domovine. Onda mali Isus može rasti i njegova se ljubav može širiti. Tako na kraju ove godine nismo u strahu nego smo u velikoj zahvalnosti Bogu.“

Na kraju propovijedi iznio je Benediktovu misao o tome što na kraju svega ostaje. Bogatstvo, novac, kuće, časti sve može izgubiti vrijednost, propasti. Čak ni knjige koje je napisao ne nosi u nebo, nego samo ono što je pretvoreno u ljubav. „Zemaljska dobra koja imamo, talenti, duhovna dobra, sve što je pretvoreno u ljubav je ono što nosimo u vječnost. Želim vam za Novu 2023. godinu da budete imali mnogo prilika u kojima ćete zemaljsku valutu mijenjati u nebesku valutu ljubavi“, poručio je generalni vikar Velić.

Na kraju misnog slavlja, vjernički puk pjevao je zahvalni himan „Tebe Boga hvalimo“ predvođeni Mješovitim prvostolnim zborom sv. Dujma uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačina.