Srdačno pozdravljam sve vas prisutne ovdje u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću i sve vas prisutne duhom putem radija ili Laudato televizije.

Pred nama su večeras »Bilješke o djetinjoj pobožnosti svete Terezije od Djeteta Isusa k Ocu nebeskome, kako ju je shvaćala ona sama prema riječima sv. Pisma«, a s francuskog ih je, s dopuštenjem pisca, preveo dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački.

Knjiga koju mržnja nije mogla uništiti

Ova knjiga nikad dosad nije došla u ruke čitatelja. Sačuvan je samo jedan njezin primjerak koji je, Božjom promisli, tiskara priručno uvezala i proslijedila nadbiskupu Stepincu na uvid. Naime, revni komunistički »osloboditelji« zaplijenili su tiskaru, uništili slog i sve otisnute primjerke knjige. Sâm nadbiskup na montiranom mu sudskom procesu 1946. godine ovim se riječima osvrnuo na to bezakonje: »Uništene su naše tiskare i ne znam, postoji li još koja. Nema više naše štampe, koju ste ovdje toliko napadali. Nije li uopće škandal tvrditi, da Crkva nije nigdje toliko slobodna kao ovdje? Dominikanci su dali štampati jednu pobožnu knjižicu, koju sam preveo s francuskog i utrošili su 75.000 dinara. Kad je knjižica bila već odštampana i kad su htjeli nakladu podići, nisu knjige dobili i toliko štetuju. Zar je to sloboda štampe?«

Sv. Mala Terezija u životu bl. Alojzija Stepinca

Postoje duboke duhovne poveznice bl. Alojzija Stepinca i sv. Male Terezije od Djeteta Isusa. Molio je pred njezinim kipom u ovoj župnoj crkvi.

Kao rimski student bio je na njezinoj kanonizaciji u Rimu 17. svibnja 1925.

Prva zagrebačka župa koju je osnovao i otvorio 5. srpnja 1936. bila je posvećena sv. Maloj Tereziji od Djeteta Isusa na Miramarskoj cesti u Zagrebu.

Kad je krašićki župnik Josip Vraneković najavio bl. Alojziju odlazak župljanke Marije Burja u Karmel riječima: »Eminencijo! Eminencijo, Marija je iza rešetaka!«, Kardinal je uzvratio: »A kaj je napravila!« »Ništa zla. Otišla je iza karmelskih rešetaka!«

Kardinal je to popratio riječima: »Bogu Hvala. Neka s Marijom ustraje s križem do konca života!«
S radošću je blagoslovio redovničko odijelo koje je kandidatica Marija Burja obukla 30. svibnja 1959.
Kao zatočenik u Krašiću običavao je prvopričesnicima poklanjati, uz druge darove, i »malu sliku na pergameni, škapular, medaljicu s likom Male sv. Terezije te krunicu taknutu na svetičinu tijelu«.

Uz oltar podignut u župnom dvoru u Krašiću, kad već teško bolestan nije mogao misiti u župnoj crkvi, blaženi je Alojzije postavio sliku sv. Male Terezije od Djeteta Isusa, a njezine relikvije čuvao je u sobi u kojoj je patio za vrijeme zatočeništva u Krašiću od 5. prosinca 1951. do mučeničke smrti 10. veljače 1960.
U ostavštini bl. Alojzija Stepinca nalaze se promidžbeni tekstovi i knjižice o sv. Maloj Tereziji.
Sv. Malu Tereziju bl. Alojzije Stepinac izabrao je i za odvjetnicu u času smrti.

A u Spomenicu Karmela upisao je 20. siječnja 1940.: »Od našeg dakle hrvatskog Karmela očekujemo čvrste duše, koje će poput mirisnih ruža mirisati pred Trojedinim Bogom, da odvrate gnjev njegov pravedni od kužne močvare grijeha ljudskih napose naroda hrvatskoga!« Štoviše, bl. Alojzije želio je biti pokopan u Karmelu u Brezovici za koji reče: »Kad zatvorim klauzuru karmela, bit će za mene najsretniji dan. Ali hoću uzoran karmel ili nikakav.«

U pismima iz zatočeništva

Za uzor u duhovnoj izgradnji stavljao je sv. Malu Tereziju koja je »digla i danas još diže iz mrtvila milijune duša«.

Štoviše, kršćanin treba biti prožet Duhom Božjim poput apostola koji su preokrenuli čitavo Rimsko Carstvo, poput sv. Male Terezije koja je »stavila na svoj način u gibanje čitavi svijet«.

Privlačilo ga je »biti blažen poput djeteta«. Taj stav nastojao je prenijeti na druge govoreći: »Mi se ne možemo više vratiti u djetinjstvo, osim da nam uspije u dugoj borbi ući u djetinjstvo Isusovo, kao svetoj Tereziji.«

Potičući redovnice na revnost u radu i vjernost u zvanju, reče: »Neka svaka pojedina od vas bude druga mala Sveta Terezija, koja je zapisala značajne riječi: ‘Ne ću tražiti počinka do konca svijeta! Tek kad anđeo rekne: Od sada ne postoji više vrijeme, tada ću počivati i uživati blaženstvo, jer se popunio broj izabranih.’«

Rado se preporučivao naslovnicima pisama da ga »preporuče u molitvi svojoj svetici Maloj Tereziji«.
Svjestan da molitva ima dugu ruku, da daleko seže, želio je da se svi Kristovi vjernici rado koriste tom dugom rukom, molitvom. Svoju misao potkrijepio je riječima sv. Male Terezije koja reče: »Molitva je kao kraljica, koja ima svaki čas pristup k svomu kraljevskom suprugu i sve ishodi, što god hoće.«

U propovijedima

Zadivljen nad duhovnom veličinom sv. Male Terezije bl. Alojzije je često navodio njezine misli potičući vjernike na kršćansko usavršavanje, a njezin lik stavljao im za uzor svetosti.

Oslonjen na Boga, Alojzije je hrabro i pravodobno nadvladavao kušnje i otklanjao poteškoće pogubne za duhovni život. Pozitivno iskustvo pobjede nad neprijateljem duše prenosio je i na svoje vjernike. Poticao ih je da se pred kušnjama ne obeshrabre, ne očajavaju, jer »oluja će proći, a Bog ostaje«, već da se potpuno u Boga pouzdaju. I u tom njegovu iskustvu nalazimo spretnost i djetinju prostodušnost sv. Male Terezije. Naime, u propovijedi prigodom posvete temeljnoga kamena župne crkve Marije Pomoćnice na Knežiji u Zagrebu i posvete Zagrebačke nadbiskupije Majci Božjoj 11. listopada 1942. ispripovjedio je sljedeći događaj iz njezina djetinjstva: »Jednom je konj stao upravo pred vrata vrta, tako da nisu mogli van. I dok su drugi vijećali kako bi konja odstranili s vrata, dotle se ona, jer je bila malena, prošuljala konju između nogu i izašla van. To je prednost, kad se čovjek znade poniziti Boga radi. Na njemu počiva blagoslov Božji i zagovor Majke Božje ne manjka onome, koji se je Njoj posvetio i predao.«

Jezične napomene

Budući da se u leksiku bl. Alojzija Stepinca nalaze pravopisni i morfološki oblici koji bi suvremenom čitatelju mogli biti arhaični, neke sam riječi zamijenio suvremenim bliskoznačnicama te ih morfološki i tvorbeno prilagodio standardu vjerujući da ta zamjena neće umanjiti snagu Stepinčeva prijevoda. Evo nekoliko primjera: Evropa → Europa; bijedniji → bjedniji; djetinjski → djetinji; domaćini → domaćinu; drhćao → drhtao; drugčije → drukčije; ikakove → ikakve; saći → sići; sašao → sišao itd.

Blaženik u svojemu prijevodu sv. Malu Tereziju navodi kao sv. Tereziju Djeteta Isusa (bez prijedložnoga dijela u vlastitom imenu), a u ovom izdanju njezino je ime napisano s prijedlogom »od« i glasi sv. Terezija od Djeteta Isusa.

Najveći jezični zahvat načinjen je u naslovima svetopisamskih knjiga koje Blaženik donosi prema Vulgati, u latinskome ili hrvatskome obliku, a u ovome izdanju prilagođeni su prema izdanju Jeruzalemske Biblije: Mojs. → Post; 1. Mojs. → Izl; Prič. → Izr; Crkv. → Prop; Žid. → Heb itd.

Aktualnost i zahvala

O aktualnosti sv. Male Terezije za današnje doba progovorio je i papa Franjo. Učinio je to apostolskim pismom koje je naslovio svetičinim riječima iz rujna 1896.: C’est la confiance – Samo pouzdanje i ništa drugo osim pouzdanja treba nas voditi do Ljubavi. Ovo svečano pismo papa je objavio u Rimu 15. listopada 2023., o 150. obljetnici rođenja sv. Male Terezije. Papa Franjo u tom pismu dotiče samu srž Terezijine duhovnosti, poznati »Mali put«, znan i kao put duhovnog djetinjstva. Poniranjem u otajstvo Božje prisutnosti u svom životu i pouzdanjem u njegovu ljubav i milosrđe, ona je doista izvela svojevrsnu duhovnu revoluciju koju je fra Bonaventura Duda predočio riječima: »Vladajuća ‘slika o Bogu’ prikazivala je Boga kruta, hladna, stroga – kog je teško namiriti dobrim djelima. Terezija je živa kontestacija, ona je osporavatelj takve slike o Bogu. I u tome je, rekao bih, bît njenog Malog puta; glavni doprinos njene revolucije.«

Hvala ti, blaženi Alojzije, za prijevod ove knjižice kojom si obogatio hrvatsku kulturu i duhovnu baštinu hrvatskog naroda.

Hvala svim dobrim ljudima koji su ovu knjižicu ljubomorno čuvali, prepisivali, uspoređivali izvornik i prepisani tekst, lektorirali i za tisak pripremili.

I ova je knjiga dokaz Stepinčeve znanstvene i vjerničke spremnosti za kršćanski život i pastirsku službu u Crkvi i hrvatskom narodu. Poznavao je nekoliko stranih jezika i ostavio nam opsežno duhovno štivo prevedeno s latinskog, talijanskog, njemačkog i francuskog jezika. Nadamo se da će i čitatelji ove knjige i svi ljudi dobre volje to svakako prepoznati.

A ti, »draga sveta Mala Terezijo, pomozi nam da se uvijek, poput tebe, uzdamo u veliku ljubav koju Bog ima prema nama, kako bismo svakoga dana mogli nasljedovati tvoj mali put svetosti« (Papa Franjo, C’est la confiance, br. 53.).