Preuzvišeni gosp. Apostolski nuncije,
dragi Oče biskupe Zdenko,
draga braćo svećenici, redovnici i redovnice,
dragi vjernici i uzvanici, poštovane i drage sestre karmelićanke!

Zahvalan sam Trojedinom Bogu, Karmelskoj Gospi i sv. Josipu, zaštitniku Karmela bosonogih klauzurnih sestara karmelićanki u Breznici Đakovačkoj, što se naš Karmel sv. Josipa u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji našao u brizi da sestre, u skladu sa svojim konstitucijama, moraju pristupiti osnivanju novoga Karmela i dijeljenju na dvije samostanske zajednice.

Svako djelo Božje milosti nužno prolazi Isusovim putem: putem križa. Tako je današnji Karmel u Breznici Đakovačkoj prolazio svoj križni put. Karmel je bio utemeljen 1964. u župnoj kući u Jurišićima u Istri. Kad su se stekli uvjeti za ponovno imenovanje župnika, župnik je jedno vrijeme bio podstanar u župi, te su sestre nakon 13 godina boravka ondje, 1977. napustile župnu kuću i preselile u stari Franjevački Samostan u Kloštar-Ivaniću. Muka obnove staroga i derutnog samostana. No, dragi je Bog blagoslivljao zajednicu novim zvanjima te su se sestre 1987. podijelile i osnovale novu zajednicu, opet u starom derutnom franjevačkom samostanu u Šarengradu kod Iloka. Obnoviti dva derutna samostana i prilagoditi ih potrebama života njihove klauzurne zajednice bio je veoma težak, zahtjevan i skup posao. No, samo što su se sestre zatvorile u klauzuru u Šarengradu, izbio je Domovinski rat. Sestre su zajedno sa stanovništvom onoga kraja bile protjerane i postale podstanarke u jednom dijelu samostana otaca karmelićana u Zagrebu. I razmišljale što i kako dalje. Naime, u samostanu u Šarengradu krajinska srpska vlast smjestila je starački dom. Najprije pet godina čekanja i promišljanja, a onda je nakon donošenja odluke opet pet godina trajala izgradnja novoga samostana u Breznici Đakovačkoj. Godine 2001. sestre su se vratile u Đakovačko-osječku nadbiskupiju, ali na novu adresu.

Kroz sve ratne i poratne poteškoće, dragi je Bog opet blagoslivljao zajednicu novim zvanjima, te su odmah nakon dolaska u Đakovačko-osječku nadbiskupiju sestre morale početi razmišljati o utemeljenju novog Karmela. Izvorna je želja bila povratak na korijene, u Istru. Bilo je i drugih prijedloga. Zajednica je davala svoje sestre za utemeljenje novog samostana u Albaniji, za ponovno temeljenje samostana u Sarajevu, slala u pomoć drugim zajednicama, no zbog novih zvanja potreba za podjelom i osnivanjem novoga samostana ostala je, hvala Bogu, i dalje aktualna tema zajednice.

Zahvaljujem kao dijecezanski biskup odgovoran za Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, u svoje ime i u ime svih sestara, biskupu Zdenku Križiću i svima Vama svećenicima Gospićko-senjske biskupije što ste s radošću prihvatili osnivanje Karmela ovdje u svojoj biskupiji, u biskupskom gradu Gospiću, te što ste preuzeli najveći dio financijskih troškova i druge brige oko priprave dokumentacije i izgradnje novoga Karmela.

Zasigurno da nije lako sagraditi jedan Karmel, ali znajte da je to najmudrije ulaganje u duhovnu i pastoralnu dobrobit Vaše mlade Gospićko-senjske biskupije. Vidjet ćete brzo, draga braćo svećenici i dragi vjernici, da je Karmel veliki blagoslov i važna duhovna oaza te izvor duhovne svježine za sve članove Vaše biskupije; jer sestre su trajno sklopljene ruke, vječno svjetlo i postojani molitveni vapaj po kojemu će Bog izlijevati svoju milost na Vas svećenike i sve vas vjernike ove biskupije, kao što posljednjih tridesetak godina blagoslivlja i nas u Istočnoj Slavoniji.

Znamo da zgrade imaju smisla ako cvatu životom i svetošću. U protivnom su samo briga i balast. Molimo zato da Gospodin nastavi snažiti svetošću i duhovnim zdravljem te novim zvanjima Karmel u Breznici Đakovačkoj te da se to isto dogodi i novoj zajednici Bosonogih klauzurnih sestara karmelićanki ovdje u Gospiću.