U ime svih članova HBK na čelu s predsjednikom mons. Želimirom Puljićem, nadbiskupom zadarskim, izražavam osjećaje najdublje blizine i solidarnosti te kršćansku sućut svima vama članovima drage nam obitelji Subotičke biskupije: mons. Ferencu Fazekasu, dijecezanskom upravitelju Subotičke biskupije, mons. Ivanu Penzešu, biskupu subotičkom u miru, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i vjernicima te rodbini pokojnog biskupa mons. Slavka Večerina.

Mi ljudi snujemo, pravimo planove, dogovaramo se, no Trojedini Bog je onaj koji nas je stvorio u svojoj providonosnoj ljubavi i koji nas privlači k sebi. Tako smo i mi prihvaćali dragog pokojnika kao jednog od najbližih suradnika biskupa Ivana Penzeša te smo se kao episkopat obradovali i njegovom imenovanju subotičkim biskupom na Malu Gospu prije dvije godine te smo kao ljudi i pastiri Crkve zajedno s njim snovali uzajamnu podršku u doprinosu rastu Crkve i kraljevstva Božjega na područjima naše odgovornosti. Vjerničko kršćansko iskustvo i pokojnog biskupa Slavka bilo je da i prije nego što se mi u vjeri otvaramo Božjoj riječi i njegovim naumima, on je već prije toga izabrao nas i svojim Svetim Duhom oraspoložio naše srce za uzvratnu ljubav i darovanost njemu. „Po Kristu“ smo stvoreni, na njegovu sliku. „S Kristom“ hodimo i „u Kristu“ je naš smiraj i naša budućnost. I Krist Gospodin nas je iznenadio viješću o moždanom udaru biskupa Slavka. Zajedno sa svima vama molili smo i gajili nadu da će se on oporaviti i nastaviti ondje gdje je stao. No, danas smo svi pozvani produbiti i ponovno ispovjediti svoju vjeru da je Krist raspeti i uskrsli Gospodin, da su njegova vremena i vjekovi i mi u njima te obnoviti svoje povjerenje u njegovu ljubav, u njegovo vodstvo Crkve te osobne i zajedničke povijesti.

Vjerujući da je Trojedini Bog s ove i s one strane našega ljudskoga života i povijesti te da on ne može dopustiti da propadne ijedno stvorenje njegove ljubavi, ovih smo dana s Vama ujedinjeni u molitvi za pokojnoga biskupa Slavka i želimo Vam i dalje biti podrška.