Poštovani gospodine nuncije,
poštovana gospodo, draga braćo i sestre!

U ovo smo se predvečerje okupili radi predstavljanja knjige mons. Jurja Batelje „Uloga blaženog Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine”. Ta knjiga uvodi nas u događanja iz ne tako daleke povijesti, koja je bila opterećena Drugim svjetskim ratom, prodorom bezbožnih ideologija i mržnjom koja je trovala ljudska srca i opterećivala ljudske savjesti. Nažalost, nakon završetka Drugoga svjetskog rata te su činjenice opisivane i prikazivane tako da idu u prilog političkih odrednica, a ne na temelju stvarnog činjeničnog stanja. Zato je ova knjiga prilog objektivnom prikazivanju zbivanja u Drugome svjetskom ratu koja su desetljećima nakon rata bila iskrivljivana i prešućivana, a njihovo spominjanje kažnjivo.

Glavni lik u novoj knjizi mons. Batelje jest blaženi Alojzije Stepinac. On se u vrijeme Drugoga svjetskog rata svojski zauzimao za to da svaki ljudski život bude poštivan, da se u skladu s kršćanskim naukom poštuje život i da se svakom ljudskom biću jamči pravo na život i život dostojan čovjeka, da se nijednom čovjeku – osobito djeci – ne nanosi bol ili nepravda, a imovini i privatnom vlasništvu da se ne nanosi šteta. To je činio predan u volju Božju, ne stavljajući nikada sebe na prvo mjesto, nego je uvijek djelovao kao ponizni sin Crkve i pastir Božjega naroda.

Osim toga, drago mi je što zajedno s vama večeras mogu odati priznanje svima onima koji su svoju kršćansku ljubav, ljudsku solidarnost te stručno medicinsko znanje upotrebljavali u zbrinjavanju i spašavanju 27.162 djece, ratne siročadi iz gotovo svih krajeva zahvaćenih ratom i nacionalnom netrpeljivošću, od kojih je 891 dijete liječeno u bolnicama. I ova nas knjiga uvjerava da je blaženi Alojzije Stepinac jasnom riječju, u pravi čas izgovorenoj, s jasnom porukom u obrani kršćanskih načela branio ljudska i božanska prava. Da bi to mogao učiniti, oslanjao se na suradnike, osobito na Caritas Zagrebačke nadbiskupije i državne ustanove kojima je zadaća brinuti za pravedan socijalni poredak te promicati i čuvati ljudska prava i dostojanstvo.

Njegova suradnja s ustanovama ondašnje države nije značila njezino podupiranje ili odobravanje njezinih postupaka, nego je ta suradnja bila očitovanje one ljubavi kojom je sveti Pavao naviještao radosno Evanđelje svakom stvorenju – u dobro vrijeme i u nevrijeme.

Ni pred kojom ljudskom silom nije uzmicao, pred prijetnjama nije se kolebao, pred poteškoćama i žrtvama nije ostao bešćutan i rezerviran, nego je i u vrijeme progona do smrti ostao vjeran svjedok Evanđelja ljubavi koji je Gospodin Isus sažeo u riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste”.

Tako ga je doživjela i gospođa Diana Budisavljević, a to i knjiga mons. Batelje potvrđuje, da je u spašavanju i zbrinjavanju djece nadbiskup Stepinac učinio sve što je bilo u njegovoj moći. Dapače, donio je konkretnu odluku da će djeca biti smještena u ženske samostane. Svi samostani, svi dječji domovi, svi internati će preuzimati djecu i sve što može, stavit će na raspolaganje. Svjedok tome su 34 doma ili prihvatilišta u kojima su časne sestre zbrinjavale djecu te 14 zagrebačkih bolnica, klinika i dispanzera.

Knjiga mons. dr. Jurja Batelje hvalevrijedan je prinos još boljem poznavanju bl. Alojzija Stepinca i neoboriv dokaz o njegovu zalaganju u zbrinjavanju djece – ratne siročadi i svih ugroženih ljudi zbog rasne, nacionalne ili socijalne razlike te izvorno dokumentiran povijesni presjek događaja kojima je on bio protagonist, suvremenik i Samaritanac.

Svojim kršćanskim osvjedočenjem i pastirskom odgovornošću učinio je djelo ljubavi kojima se upisao ne samo u ljudsku povijest, nego ponajprije u povijest spasenja u kojoj Isus Krist svojom ljubavlju nadahnjuje milosrđe, potiče opraštanje i činjenje djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Iz ove knjige i njezine opreme proizlazi snažan duhovni lik bl. Alojzija Stepinca, katoličkih redova i družbi časnih sestara te Caritasa. Svi su oni, iz ljubavi prema Bogu, pružali i ostavili snažno svjedočanstvo kršćanske ljubavi prema stradalnicima Drugoga svjetskog rata, na čemu im zahvaljujemo i čime se ponosimo.

Čitajući ovu knjigu, doznajemo i za hvalevrijedan doprinos zagrebačkih bolnica i bjelovarske bolnice u zbrinjavanju i liječenju ratne siročadi, ali i odraslih Srba, Židova, muslimana i drugih narodnosti iz ratom zahvaćenih područja, o požrtvovnosti liječnika, medicinskog osoblja i javnih ustanova.

Drago mi je što će svaki čitatelj ove knjige moći još bolje upoznati život i djelo bl. Stepinca i Katoličku Crkvu kroz primjenu evanđeoskih načina ljubavi prema bližnjemu te poželjeti da i on čini slična djela ljubavi prema bližnjemu i prema svojoj braći i sestrama. Naime, blaženi Stepinac nam je, uz konkretna djela ljubavi, ostavio i nauk koji će trajno odzvanjati, svjedočeći njegovu čistu savjest i ukorijenjenost u Evanđelje.

“Katolička Crkva ne pozna rase koje gospoduju i rase koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje. Ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Naš bližnji, zvao se kako mu drago, nije šaraf u državnoj mašini, bila ona obojena crveno ili crno, sivo ili zeleno, nego slobodno dijete Božje i brat naš u Bogu. Zato bližnjemu moramo priznati pravo na život, na imetak i na čast.”

Na kraju, još jedanput zahvaljujemo mons. dr. Jurju Batelji za ovo djelo kojeg večeras predstavljamo, kao i za sve što je učinio kako bi se promovirao kult bl. Alojzija Stepinca. Vjerujemo da će i ovo djelo doprinijeti da se naš blaženik što prije proglasi svetim.