Istina je prava novost.

HKM Köln obilježio stradanje Vukovara i Škabrnje misom i monodramom

Hrvatska katolička misija Köln obilježila je u nedjelju, 15. studenoga, u crkvi Minoritenkirche Dan sjećanja na žrtve velikosrpske agresije te na stradanje Vukovara i Škabrnje. Program je obuhvatio misno slavlje i izvedbu monodrame „Ana Katarina Zrinski” glumice Ane Vilenice, prvi put među Hrvatima u Njemačkoj, izvijestio HKM Köln.

Misno slavlje predvodio je župni vikar dr. fra Ivan Režić, a suslavio je voditelj Misije fra Vuk Buljan, koji je održao homiliju.

Fra Vuk u homiliji se osvrnuo na ulomak iz Matejeva evanđelja o talentima, istaknuvši:

„Prispodobu o talentima često promatramo izvana, ali ne i iznutra. Vidimo gdje netko ima kuću, automobil, vikendicu, novac, ljepotu, snagu i na tome jedni drugima zavidimo. Međutim, zavidimo li jedni drugima kada netko govori istinu i čini dobro, kada se bori za pravdu i opće dobro? Jesmo li se ikada upitali koliko smo puta zakopali svoj talent kada nam se pružila prilika reći što mislimo, a to nismo učinili; kada nam se pružila prilika učiniti dobro, a to nismo ni pokušali; kada nam se ukazala prilika oprostiti? Svaki put kada nismo iskazali ljubav jedni prema drugima, zakopali smo talent koji smo imali.

Primjerice, devedesetih godina prošloga stoljeća vjerovali smo u dobrosusjedske odnose. I što se dogodilo? Iznenadili smo se tolikoj netrpeljivosti, mržnji i ubijanju. Zašto se tome čudimo? Mi smo lagali njima, oni su lagali nama kako se ne bismo svađali; mi smo njima podilazili, oni su podilazili nama kako bi se održao lažni mir; mi smo glumili pred njima, oni su glumili pred nama kako bi se stvorio tobožnji sklad. Može li se mir graditi na ljigavosti? Može li se sklad stvarati glumom? Može li se dobar odnos graditi na podilaženju i dodvoravanju? Upravo zato što se nismo usudili govoriti ono što mislimo, živjeli smo u zabludi i obmani. To nas je i dovelo do netrpeljivosti, mržnje, klanja i ubijanja.

Prestanimo već jednom misliti da se dobro i ljubav mogu graditi na dodvoravanju, ulizivanju i prešućivanju istine! Mir, dobro i ljubav mogu se graditi samo na priznanju vlastitih grijeha i opraštanju, na govorenju onoga što se misli i prihvaćanju istine. S onim tko ne govori ono što misli i izokreće istinu, koliko god to željeli, nema mira niti ga može biti. Problem nije u svima, nego u onima koji ne govore ono što misle, koji izokreću istinu i ne žele je prihvatiti. Samo je Bog Istina. Isus za sebe kaže da je Istina. Stoga, onaj tko sebe naziva Istinom zapravo sebe naziva Bogom. Zbog toga je Isus i optužen na smrt jer je sebe nazvao Bogom. Isusa, koji je sebe nazvao Bogom, muslimani, primjerice, nazivaju tek poslanikom. Tko za Isusa kaže da je poslanik, niječe mu ne samo božanstvo nego i svojstvo istinoljubiva čovjeka. Kako čovjek koji sebe naziva Bogom, a prema muslimanskom učenju to nije, može biti Božji poslanik? Kako čovjek koji laže može biti Božji poslanik?

Svaki put kada netko kaže da je Isus Božji poslanik, duboko vrijeđa svakoga katolika i svakoga istinskog pravoslavca. Isus je pravi Bog i pravi čovjek, Istina i Ljubav! Svatko tko to niječe nema u sebi Duha Svetoga. Isus je rekao svetom Petru: ‘Odstupi, sotono!’ Tim riječima nije rekao da Petra treba progoniti ili ubiti, nego da je Petar slijepac koji ne vidi. Riječima ‘Odstupi, sotono!’ Isus je Petru otvorio oči. Tko drukčije shvaća te riječi, što je drugo nego zlonamjernik? Prestanimo već jednom s glumom i dodvoravanjem! To ne vodi nikakvu dobru ni miru. To vodi istrebljenju i nestanku, ali ne laži i zla, nego istine i dobra! Stoga, ne zakopavajmo svoj talent, nego ga umnažajmo svaki put kada nam se za to pruži prilika”, poručio je, među ostalim, propovjednik.

Na početku misnog slavlja, u spomen na sve hrvatske branitelje, prineseni su simboli Slavonije, Baranje, Srijema, Posavine, Podravine, Banovine, Bosne, Hercegovine, Like, Korduna, Pokuplja, Hrvatskog zagorja, Prigorja, Moslavine, Međimurja, Hrvatskog primorja, Dubrovnika i njegova zaleđa, Dalmacije te Dalmatinske zagore. Kroz zahvalno sjećanje na poginule i žive hrvatske branitelje okupljene je vodio Danijel Bošnjak.

Molitvu vjernika čitale su framašice, a prigodne darove — lik golubice mira, križ, Sveto pismo, hrvatsku zemlju, hrvatski povijesni stijeg te kruh i vino — prinijela su djeca i mladi u hrvatskim narodnim nošnjama zajedno s hrvatskim braniteljima.

Liturgijsko pjevanje predvodio je misijski zbor pod ravnanjem s. Renate Rapi, uz orguljsku pratnju Mije Bilić Pavlinović te nastupe solistica Andreje Bušić i Marjane Haubrich. U svečanosti su sudjelovali hrvatski branitelji iz Kölna i okolice u vojnim odorama, djeca i mladi u narodnim nošnjama te članovi folklorne skupine „Koraci u tuđini” HKM-a Köln.

Nakon mise izvedena je monodrama „Ana Katarina Zrinski” u interpretaciji glumice Ane Vilenice iz riječkoga Hrvatskog narodnog kazališta. Autor teksta i redatelj je Edi Mužina, a dizajner zvuka Saša Predovan.

Ana Katarina Frankapan Zrinski jedna je od najznačajnijih žena hrvatske povijesti — plemkinja, književnica, supruga bana Petra Zrinskog i sudionica političkih previranja 17. stoljeća. Njezina osobna priča o ljubavi, obitelji, borbi za hrvatska prava i tragičnoj sudbini otvara pogled na jedno od najdramatičnijih razdoblja hrvatske povijesti. Prema autorovu opisu, predstava osvjetljava taj potresni povijesni trenutak, upućuje na razloge sadašnjih političkih prilika te donosi snažnu poruku za sadašnjost i upozorenje za budućnost.

Program su obogatili misijski vokalno-instrumentalni sastav „Alojzije Stepinac” pod vodstvom Slavka Bočeka te zajednički zbor mladih folkloraša i dječji misijski zbor. Izveli su četiri skladbe: „Bijeli križ”, „Sude mi”, „Ratnici svjetla” i „Moja domovina”.

Svečanosti je nazočio i generalni konzul Republike Hrvatske u saveznoj zemlji Sjevernoj Rajni-Vestfaliji doc. dr. sc. Ivan Bulić.

Na kraju slavlja fra Vuk Buljan zahvalio je svima koji su pridonijeli organizaciji i dostojanstvenom obilježavanju stradanja hrvatskoga naroda u borbi za slobodu, kao i svima koji su izdvojili vrijeme za dolazak. Posebno je zahvalio Ani Vilenici na nadahnutoj i upečatljivoj interpretaciji Ane Katarine Frankapan Zrinski.

Monodrama, već više puta izvedena u domovini, prvi je put uprizorena među Hrvatima u Njemačkoj. Prema izvještaju, pratilo ju je više od četiristo gledatelja, što je ujedno bio najveći broj gledatelja na nekoj njezinoj izvedbi. Nakon predstave gledatelji su prilazili glumici i čestitali joj, a autor izvještaja opisuje njihove suze te izraze ponosa i zahvalnosti.

Fra Vuk zahvalio je i nazočnom dizajneru zvuka Saši Predovanu. Uime župljana Damir Križić zahvalio je fra Vuku, fra Ivanu te časnim sestrama Renati i Bori.

Druženje je nastavljeno u misijskim prostorijama u ugodnom i domoljubnom ozračju, izvijestio HKM Köln.