Budi dio naše mreže
Izbornik

HKR najavio 14. Mariološko-marijanski nacionalni kongres u Međugorju

Zagreb (IKA)

Župa Međugorje je domaćin 14. Mariološko-marijanskog nacionalnog kongresa na kojem će se od 7. do 9. listopada govoriti na temu “Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji”.

Trodnevni skup od 7. do 9. listopada organiziraju Hrvatski mariološki institut KBF-a u Zagrebu, Papinska međunarodna marijanska akademija i župa Sv. Jakova u Međugorju. Tim povodom emisija ‘Argumenti’ na HKR-u u četvrtak, 6. listopada, bila je otvorena pitanjem: Hoće li teolozi priznati Međugorje kao odjek Evanđelja?

Članica Papinske međunarodne marijanske akademije dr. sc. Valerija Kovač pojasnila je da su do sada ovaj kongres organizirali u drugim marijanskim svetištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tako da je ovo domaćinstvo jedna redovita aktivnost, ali ipak kada je riječ o Međugorju onda uvijek bude i nešto posebno, no oni ne mogu utjecati na vatikansku komisiju oko priznanje Međugorja rekla je s. Valerija i nastavila:

„Naš je vid proučavati ne samo ukazanja kao takva, u teološkom smislu – jesu li autentična ili nisu – to zapravo ni nije naša zadaća, nego da proučimo i iznesemo na vidjelo onu vrijednost Međugorja koja već toliko godina donosi plodove među vjernicima, a to je i marijanska pobožnost ali i vraćanje sakramentima i promjene koje se događaju u ljudima.”

Svoju je temu dr. Kovač, inače i profesorica KBF-a u Zagrebu, izabrala proučavajući Gospine poruke, u kojima često poziva na post i molitvu. O tome kaže:

„U njima sam prepoznala nekoliko aspekata; od povezanosti posta i molitve, zatim post vodi miru, povezanost posta i pokore, a također se govori o ‘postu koji treba voditi kršćanskom svjedočenju.”

„Zanimljivo, u jednoj poruci Gospa opominje da su neozbiljno i površno shvatili zapovijed posta”, rekla je s. Valerija i nastavila: Naravno, post je težak. Oni koji poste znaju kakvi se fizički napori trebaju proći, tako da se doista slažem i s fra Slavkom Barbarićem i s fra Antom Vučkovićem koji kažu – i koji to utemeljeno pokazuju – da je Međugorje ponovno oživjelo duhovnost posta i oživjelo, dakle, vjerski smisao posta koji je i u našem vjerničkom životu bio zaboravljen.

HKR-ov drugi sugovornik član Hrvatskog mariološkog instituta bibličar dr. sc. Daniel Patafta, također s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, govorio je i o kriterijima sv. pape Ivana Pavla II. za marijanska svetišta kao mjesta nove evangelizacije.

Objasnio je da je u njima posebno naglašen sakrament pomirenja, uz kateheze i primjerenu liturgiju, a baš Međugorje zaokružuje svu tu stvarnost. To se jako dobro može vidjeti i teološki i praktično, pastoralno, da je župa jako dobro, kvalitetno i stabilno vođena.

„Dakle, to je stabilan duhovni hod i ljudi koji dolaze od tamo – koji su rekli da su promijenili svoj život i da su se obratili – pokazuju da je to jedno mjesto posebnih milosti i da ti ljudi stvarno mogu započeti iznova. Ima puno primjera na različitim područjima života”, rekao je HKR-ov sugovornik.

I on je izdvojio onaj segment pape Ivana Pavla II. o marijanskim svetištima kao mjestima nove evangelizacije napominjući da su se svetišta do pape Franje nalazila pod Kongregacijom za kler, a on ih je stavio pod Kongregaciju za novu evangelizaciju, danas Dikasterij, a „ono stvarno u punini odražava ono što je i pokojni sv. Ivan Pavao II. zamislio; plodove kojima bi marijanska svetišta trebala pridonijeti novoj evangelizaciji.”

I osobita vrijednost Međugorja danas je – ističe dr. Patafta – što se hodočasnici vraćaju u svoje zemlje, uglavnom sekularizirane, i vraćaju se u svoja mjesta koja su Boga davno napustila.

Kao međugorski hodočasnik – i duhovno zvanje otkriveno upravo u tom hercegovačkom svetištu – govorio je vlč. Marijan Štingl, župnik Volodera, koji je do tamo i s biciklom, čak sedam puta, odlazio.

Prvi puta je 2008. godine otišao kao i toliki drugi, tek turistički, a svećeničko ređenje mu je bilo – nimalo slučajno, smatra on – upravo 25. lipnja 2016. godine na 35. obljetnicu.

„Moj poziv svećenički je vezan za Međugorje, ali prije svega za Blaženu Djevicu Mariju i vjerujem da je njezin prst dole u svetištu nekako bio poseban. Zato mogu reći da je moje zvanje međugorsko te uvijek odlazim tamo. Bio sam i prošlog vikenda s dva autobusa hodočasnika i polovica njih bila je prvi put ondje što govori da ljudi traže, žele nešto, a Međugorje im to može dati.”

Brojne dokaze je tražio od Boga – i primio ih je vlč. Štingl – da on stvarno ima svećenički poziv zato i može istaknuti da – citiramo – „Kraljica Mira mi je otvorila i srce i pamet da se to dogodi”.

Kao zaključak – gostujući na Hrvatskom katoličkom radiju – s. Valerija Kovač je rekla da ne postoje javne propozicije kad bi neko ukazanje bilo autentično. Za svaki pojedinačni slučaj formiraju se interdisciplinarne komisije koje sa više strana proučavaju fenomen i svako svetište prolazi svoj dug put do priznanja.

U Međugorju je do sada priznato sedam ukazanja. Sve drugo je još otvoreno i često se dogodi da Crkva odobri svetište – i u njemu se otada može hodočastiti i slaviti Boga i sakramente – a da se uopće ne govori o samim ukazanjima, podsjetila je članica Papinske međunarodne marijanske akademije (PAMI), ujedno i tajnica Hrvatskog mariološkog instituta.