Geslo ovogodišnjeg Hoda je „Glas rođenih za život nerođenih!“. Sudionici hoda se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti, jer pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava!

Hod za život, obitelj i Hrvatsku predstavlja zalaganje za temeljna ljudska i građanska prava – svakog čovjeka i svih ljudi! Ove godine u Hodu za život sudjeluje 15 gradova. Po prvi puta održat će se u Sinju i Opuzenu.

Hod za život miroljubiva je inicijativa građana koja traži uvažavanje znanstvenih činjenica da život svakog čovjeka počinje začećem. „Tražimo zakonsku, ekonomsku, društvenu i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji“, poručili su iz Hoda za život.

Organizatori Hoda za život, obitelj i Hrvatsku naglasili su da im je drago da se ove godine Hod za život u Kninu i Zadru održava na Međunarodni dan roditelja. „Roditelji imaju ključnu ulogu kao staratelji i učitelji svoje djece pripremajući ih za sretan, produktivan i ispunjen život, zbog čega se ovaj dan proslavlja u čast jedne od najvažnijih i najodgovornijih životnih uloga“, podsjetili su.

Najpozvaniji da štite pravo na život upravo su roditelji. Kod pobačaja su oni ti koji bi trebali štititi život, a traže smrt za svoje dijete. Nerođeno dijete nema svoj glas, njegov glas su njegovi roditelji.

„Danas, kada živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka! Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju!“, stoji u priopćenju Hoda za život.

Pobačaj prekida život nerođenog dječaka ili djevojčice, ranjava majku i oca djeteta i društvo. Istraživanja pokazuju da 75 % žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline.

Pobačaj nije zdravstvena skrb za žene – ali zdravstvena skrb jest štititi život svake žene i svakog nerođenog djeteta. Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca.

Na drugom po redu Hodu za život u Kninu okupljeni su mogli čuti svjedočanstva. Među njima i osobno iskustvo ginekologa u šibenskoj bolnici, liječnika koji koristi priziv savjesti i ne radi pobačaje dr. Ivana Zmijanovića.

„Jednom prilikom u ambulantu su mi došli muž i žena. Žena je bila trudna četvrti put, imali su troje djece i nisu planirali četvrto. Odlučili su se za pobačaj. Nakon što su mi izložili svoj problem i svoje namjere, pitao sam ih zašto žele pobačaj. Odgovorili su: ‘Pa znate, četvrto dijete, morali bismo kupiti veći auto (…).’ ‘Imate li novca?’, upitao sam. ‘Imamo’, potvrdili su. ‘Pa kupite veći auto’, rekao sam te nakon kratke pauze muž i žena se pogledaju i muž odgovori: ‘Pa dobro vi kažete.’ Godinu dana kasnije, sreli smo se u gradu. Muž je gurao kolica. Kad me vidio, izvadio je dijete iz kolica i rekao: ‘Doktore, ovo je tvoje dijete. Ovo je najbolje što nam se moglo dogoditi. Hvala ti!’Tako je malo bilo potrebno, jedan kratki razgovor da se spasi dijete, i ne samo dijete već i čitava obitelj!“, rekao je dr. Zmijanović.

Svoje iskustvo pobačaja, kako bi pomogla drugim ženama, majkama, očevima… sa sudionicima Hoda za život podijelila je zdravstvena djelatnica, majka dvoje djece i baka sedmero unučadi Mladenka Mihanović.

„Čovjek je najveća vrijednost svakog društva. Da je tada barem bio netko tko bi me ohrabrio, tko bi mi rekao – nemoj pobaciti! Pa to je najvrjednije što možeš stvoriti kroz cijeli svoj život! Ima rješenja! Sve će biti dobro! Da mi je barem netko rekao da srce mog djeteta kuca od 18. dana, pokazao mi fotografije nerođenog djeteta i rekao: ‘Ne zaustavljaj otkucaje njegovog srca. Samo daj mu ljubav!’. Zato ja danas stojim ovdje pred vama. Da neka žena koja je danas u istoj situaciji kao ja tada, ne ponovi moju pogrešku. Da pruži zaštitu i ljubav svom sinu ili kćeri. Ima pravo znati da pobačaj ima preteške posljedice za majku koja prekine život svog djeteta. Djeca su čuda Božja, ona su pravi izvori radosti, veselja i smisla našeg postojanja“, rekla je Mihanović.

Glavni koordinator Hoda za život u Kninu prof. Domagoj Jurković istaknuo je da je svaki čovjek jedinstven i nezamjenjiv! Nema nerođenog djeteta koje nekome nije važno! Svako dijete željeno je od nekoga!

„Za nedavni slučaj malog Ivana iz Zaprešića stoje u redu bračni parovi puni ljubavi koji bi ga željeli posvojiti. Hvala njegovoj majci što je imala dovoljno hrabrosti da ga nosi 9 mjeseci i rodi. A kako bismo osigurali odgovarajuću skrb za bebe poput Ivana – zatražili smo od Sabora, Vlade i ministarstva zdravstva da se u hitnu proceduru stavi zakon koji će omogućiti anonimni porod majci koja ne može ili ne želi zadržati dijete te da se u bolnicama i drugim prikladnim institucijama osiguraju tzv. gnijezda za bebe. Kako bi se majka mogla poroditi bez da daje podatke o sebi ili ocu djeteta u sigurnim uvjetima, a dijete zbrinulo odmah nakon poroda. Ovaj zakon u Austriji postoji duže od dva desetljeća, u prosjeku 35 žena godišnje koristi pravo na anonimni porod. Zaštitimo na takav način i u Hrvatskoj – i majke i djecu“, naglasio je Jurković.

Istoga dana četvrtu godinu za redom, za zaštitu svakog života hodalo se i u Zadru. Sudionici su poslali poruku – „Svaki život je važan!“.

Novinarka, glavna koordinatorica Hoda za život u Zadru Ana Marija Buntić, istaknula je da su se građani okupili potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci. „Okupili smo se danas ovdje jer volimo i majku i njezino nerođeno dijete, jer znamo da pobačaj nije nikad rješenje. Znanost je dokazala: život svakog od nas počeo je začećem. Ne postoji pravo na prekid života nedužnog ljudskog bića u majčinoj utrobi. Postoji pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost i vrednota sam po sebi.

Želimo zakonom osigurati i zaštiti nerođeno dijete čije srce kuca već od 18. dana od začeća. Tražimo izdvajanje javnog novca za potporu trudnicama i obiteljima s djecom. Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne ideologiji i kulturi smrti! I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina! Svojim srcem želimo zaštiti to novo malo srce s otkucajima, zdravo i bolesno, ali i ono starije, bez snage i mogućnosti da iskaže svoju volju u tom stanju“, istaknula je Buntić.

U Zadru na Hodu moglo se čuti iskustvo ginekologinje sa subspecijalizacijom iz fetalne medicine i opstetricije dr. Nikoline Penave. Dr. Penava bavi se rizičnim trudnoćama. Sa sudionicima Hoda za život podijelila je jedno iskustvo.

„Znala sam da nikada ne bih imala namjerni pobačaj niti bih ga obavila, ali nisam razmišljala o težini tog čina dok nisam prisustvovala jednom događaju koji me duboko potresao. Bila sam dežurna, na drugoj godini specijalizacije, kada smo u rađaonici imali prvorotku, mladu ženu, pravnicu, koja je bila trudna 20-21 tjedan. Zbog dijagnoze Downovog sindroma odlučila je prekinuti trudnoću. Izazvali smo trudove i u popodnevnim satima rodila je dijete koje po kilaži i tjednima nije imalo kriterije za ‘porođaj’, nego za pobačaj.

Sjećam se da je dijete bilo živo, borilo se za život, ali smo ga samo pokrili gazom i čekali da umre. Taj događaj me oblikovao za cijeli život. Od tada sam poželjela roditi dijete s Downovim sindromom i svima pokazati da su oni radost, a ne teret. Često kažem da u životu nemam problema s ‘bolesnim’ osobama, nego sa zdravim. Toliko se školuješ, učiš, dane provodiš uz knjigu, plaćaš edukacije, samo da bi netko rekao: ‘Ne mogu se brinuti za takvo dijete i ne mogu roditi’. Taj stav me duboko pogađa i često razmišljam o tome kako bi svijet bio drugačiji kada bismo svi cijenili život, bez obzira na okolnosti.

Osjećam duboku odgovornost prema svakom životu koji dođe pod moju skrb i vjerujem da je ključna uloga liječnika zaštita i očuvanje života, a ne njegovo prekidanje. Ova tema izaziva snažne emocije i etičke dileme, ali smatram da je svaki liječnik dužan slijediti svoju savjest i etičke principe, unatoč pritiscima i očekivanjima društva ili akademske zajednice!“, zaključila je dr. Penava, izvijestili su iz Hoda za život.