Molitvu krunice, a potom i svečano liturgijsko slavlje, svojim je pjevanjem ove godine animirao i uzveličao župni zbor Dubašnice. Župnik Poljica na otoku Krku, vlč. Zvonimir Badurina Dudić započeo je molitvu krunice te je uveo vjernike u svako otajstvo. Razmatrala su se slavna otajstva, a krunicu su predmolile obitelji s pet otoka Krčke biskupije. Molitva krunice zaključena je pjevanim lauretanskim litanijama.

Nakon krunice uslijedila je misa koja je započela procesijom u kojoj se nosio lik Gospe Trsatske. Ove godine su sliku Gospe Trsatske nosile redovnice. Na početku misnoga slavlja sve nazočne je pozdravio trsatski gvardijan, fra Krunoslav Kocijan, a misu je započeo biskup Ivica Petanjak.

U homiliji biskup Petanjak istaknuo je kako je želja promatrati evanđelje u hodočasničkom duhu, kao zajednica koja je na putu. Biskup je potom podsjetio na aktualni sinodalni put, po želji pape Franje, gdje „svi skupa hodamo i osluškujemo poticaje Duha Svetoga i molimo ga da nam prosvijetli um i srce kako bismo spoznali svoje poslanje za današnje vrijeme i za današnji svijet”.

„Spoznati svoje poslanje u današnjem svijetu moguće je ako smo na Kristovom putu”, poručio je biskup, te zatim podsjetio na misno čitanje iz poslanice Galaćanima od prethodnog ponedjeljka u kojem apostol Pavao upozorava neke kršćane koji su se dali zavesti drugim učenjima koja nisu na putu Isusa Krista. Biskup je onda postavio pitanje: „Koji to put vodi u život, a koji u propast?”

Nadovezavši se na nedjeljno evanđelje, biskup je istaknuo da je i ondje Isus na putu, na putu prema Jeruzalemu – prema izvršenju svoga poslanja: svojoj muci, smrti i uskrsnuću, te također kako se kretanje koje se susreće kod gubavaca u evanđelju i kod Naamana Sirca u prvom čitanju može opisati kao put dolaska i put povratka.

Komentirajući gubavce iz evanđelja, biskup je rekao: „Teško su bolesni, koliko od same bolesti toliko još više od izoliranosti od ostalog svijeta, ali se kreću. Idu ususret Isusu, koji je i sam na putu (usp. Lk 17,12). Susreću Isusa tako da poštuju odredbe Zakona koji ne dozvoljava fizičku blizinu i kontakt, ali ga mole, interesantno, ne da ih ozdravi, nego da im se smiluje”.

Isus ih je uputio neka se pokažu svećenicima koji će utvrditi njihovo zdravstveno stanje: „Ovdje je naglasak stavljen upravo na to neprestano kretanje. Važno je ne stati nego nastaviti hodati. Isus im odmah reče: »Idite i pokažite se svećenicima. I dok su išli, očistiše se« (Lk 17, 14)”. Važnost toga „odvažiti se” i „krenuti na put” prisutna je i kod Naamana Sirca iz prvog čitanja.

Biskup je zatim kazao kako se na tom putu događa ozdravljenje ako se donesu tri odluke. Prva je: „spoznati svoje stvarno stanje u kojem se nalazimo i uvidjeti da si sami ne možemo pomoći već smo potrebni pomoći drugoga”. Tko ne spozna svoje stanje, taj ostaje zatvoren u svome ponosu i prestaje s ovim hodom.

Druga odluka je: „treba otkriti snagu riječi Božje koja rasvjetljuje naš životni put i daje nadu ozdravljenja i spasenja”. Biskup je kazao kako se to redovito događa posredstvom druge osobe: „Naaman je spoznao volju Božju po svome sluzi. I ovih deset gubavaca su prije nego su se obratili Isusu od nekoga morali čuti za njega jer ga zovu učiteljem”.

Treća i zadnja odluka je: „otkriti vrijednost liturgije”. Biskup je nastavio: „Sva su se ozdravljenja dogodila, i u Starom i u Novom zavjetu, jer su oni koji su bili bolesni poslušali što im je bilo zapovijeđeno, makar im se činilo i moglo činiti da je bezvezno to što se od njih traži. Naaman se najprije pobunio. Zašto bi se sedam puta okupao u rijeci Jordanu, mogao bi to učiniti i u čišćim rijekama svoje domovine”.

Biskup je zatim usporedio Naamanovo kupanje i sakrament krštenja. Ondje dolazi do izražaja vrijednost liturgije: „Spasenje dolazi od poslušnosti riječi Božjoj koja ima neka svoja izvanjska obilježja. I ovih deset gubavaca koje Isus šalje svećenicima ozdravljaju u poslušnosti njegovoj riječi, ali taj njihov put je put očišćenja, kao put katekumenata koji dovodi do svećenika i krštenja i uranjanja u otajstvo Kristova života preko liturgijskih slavlja koje bi trebalo s više srca i duha živjeti i vjerovati da se po njima dolazi do spasenja”.

Biskup Petanjak zaključio je „s putom polaska” te rekao da „dolazimo do puta povratka” koji je presudan jer vodi od fizičkog ozdravljenja do onog duhovnog ozdravljenja: „Naaman se vratio s Jordana i ponovno susreo proroka Elizeja i obratio na pravu vjeru. Od deset gubavaca vratio se samo jedan i to stranac, Samarijanac, i jedini od Isusa čuo riječi: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!« (Lk 17, 19)”.

Biskup je postavio pitanje: „Što se dogodilo s tim jednim jedinim i k tome Samarijancom da se vratio i zahvalio Isusu?. Kako je biskup odgovorio, „Samo se je on susreo sa samim sobom, vidio je sebe pravim očima i spoznao veličinu dara koji mu je udijeljen ovim ozdravljenjem. On je spašen jer je shvatio da mu je Bog blizu, da ga je ozdravio i promijenio mu život u potpunosti. Bio je mrtav, a sad živi. Otpisan i izoliran, a sad može disati punim plućima. Sva je veličina čovjeka samo u tom jednom: znati se vratiti natrag i nakon prijeđenog puta reći: Hvala!”

Privodeći svoju propovijed kraju, biskup je istaknuo da se nalaze z marijanskom svetištu kao hodočasnici, na putu – u fizičkom i duhovnom smislu, potrebni rasta, dozrijevanja i usavršavanja, a Majka Božja je i sama bila hodočasnica i putnica od trenutka Isusovog začeća do njegove smrti na križu.

„Vjerujem da je svatko od nas koji je danas došao ovdje, došao s nekom nakanom i potrebom, ali i željom da sebe vidi u pravom svjetlu i da se poput Naamana Sirca i gubavca Samarijanca vrati drugačiji svojoj kući. Da je ovaj put u oba pravca, put polaska i put povratka, ujedno i put obraćenja, zahvale i odluke da se nastavi hoditi u svjetlu riječi Božje i živjeti ne po našem nego po evanđelju Isusa Krista”, zaključio je krčki biskup.

Misa nastavljena je uobičajenim redom, a nakon popričesne molitve biskup Ivica je izmolio pred likom Gospe Trsatske molitvu posvete Krčke biskupije Majci Božjoj. Preporučivši Gospi domovinu Hrvatsku, a posebno otoke te moleći za mir u svijetu, krčki je biskup Majci Božjoj predao sve svećenike, redovnike i redovnice, Bogu posvećene osobe, obitelji, djecu i mlade te stare i bolesne osobe.

Nakon misnog blagoslova biskup, svećenici i vjernici uputili su se u svetište u ophod oko originalne ikone Gospe Trsatske.