U svetište u Karlovcu su se priključile molitvi krunice sv. Josipu, koju je zajedno s pristiglim hodočasnicima predvodio rektor svetišta mons. Antun Sente ml. Mons. Sente sve je radosno dočekao i svjedočio o brojnim izmoljenim uslišanjima po zagovoru svetog Josipa. Misu je predvodio salezijanac don Ivo Zečević.

Nakon mise slijedio je ručak u župnoj dvorani. Hodočasnike je za vrijeme ručka pozdravio rektor svetišta mons. Sente, a posebno Sestre Služavke Malog Isusa. Istaknuo je da je sluga Božji nadbiskup Stadler, veliki štovatelj sv. Josipa, kao profesor u Zagrebu pokrenuo osnivanje zabavnog i poučnog pučkog mjesečnika Glasnika sv. Josipa, kojega je ponajprije namijenio siromašnijim dijelovima pučanstva, a počeo je izlaziti 1873. godine. Stadler ga je uređivao sve do odlaska za nadbiskupa u Sarajevo, a nastavili su drugi. Glasnik sv. Josipa i danas izlazi pri Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu.

Iz Karlovca su se sestre potom uputile u Krašić. U autobusu je s. Maneta Mijoč govorila o sličnostima i poveznicama života bl. Alojzija Stepinca i utemeljitelja sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, o njima kao štovateljima sv. Josipa, o životu blaženog Alojzija u zatočeništvu u Krašiću, gdje su djelovale sestre.

Družba Sestara Služavki Malog Isusa je 4. rujna 1938. otvorila zajednicu u Krašiću, po želji i nastojanju tadašnjeg mladog zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Nadbiskup Stepinac im je vlastitim doprinosom u jesen 1940. pomogao kupiti vlastitu kuću u kojoj su djelovale do svibnja 1945., kad je Narodni odbor preuzeo vlast te sestrama oduzeo kuću. Sestre su se uz suglasnost župnika ostale u Krašiću i preselile u župsku kuću, koja je i sama pretrpjela oštećenja uslijed bombardiranja. Dolazak sestara u Krašić, progon iz vlastite kuće i dolazak u župsku kuću, bio je milosni prst Božje providnosti, gdje su bile tako potrebne svojim vjernim služenjem u devet posljednjih godina života blažene uspomene kardinala Alojzija Stepinca. Bile su nadbiskupu Stepincu Veronike, a župnik Josip Vraneković pravi Šimun Cirenac u nošenju križa.

Nadbiskup Stepinac je u montiranom procesu 11. listopada 1946., osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću. U župskoj kući u Krašiću uz nadbiskupa Stepinca kroz cijelo vrijeme njegova zatočeništva, od 5. prosinca 1951. do njegove smrti 10. veljače 1960., živio je župnik vlč. Josip Vraneković i pet sestara Služavki Malog Isusa: s. Honorata Matica, s. Akvilina Paviša, s. Salezija Golubić, s. Bonaventura Bašić i s. Nikolina Vozel.

U sažalnici vrhovnoj glavarici Družbe s. Akvilini Paviša prigodom smrti predstojnice s. Honorate Matice, 6. studenoga 1974., zagrebački nadbiskup mons. Franjo Kuharić je napisao: ˝Želio bih, radi povijesti Družbe, da taj izraz sućuti bude i izraz zahvalnosti zagrebačkoga nadbiskupa za sve godine koje je s. Honorata provela u Krašiću dok je tamo boravio blagopokojni kardinal Alojzije Stepinac. Bilo je to gotovo jedno desetljeće života nesebičnog, ustrajnog i strpljivog služenja. Ekipa sestara služavki Malog Isusa, koja je pod njezinim predstojništvom služila u Krašiću u to vrijeme, ulazi u povijest naše Crkve. Bio je to život utkan u kušnju, u koju je bio uronjen blažene uspomene nadbiskup Alojzije Stepinac. Bio je to život tkan od radosti, ali i od tjeskobe. Možda ni same sestre nisu bile dovoljno svjesne toga što je njihovo služenje značilo za samoga Nadbiskupa. Njemu je bila dragocjena prisutnost vjernih, odanih i požrtvovnih duša. To mu je bilo podrška i ljudsko ohrabrenje. Bila je za njega velika utjeha kad je tu zajednicu sestara pod vodstvom s. Honorate doživljavao u njihovoj slozi, jedinstvu i ljubavi. Radovao se dobrom duhu, duhu molitve i poniznog služenja sestara. Župni stan ispunjala je radost zbog jednodušnosti njegovih stanovnika koji su okruživali Kardinala. Nezaboravne uspomene župnik Josip Vraneković i s. Honorata zajedno sa sestrama uložili su u tu jednodušnost sve svoje poštovanje i svu svoju ljubav prema Božjem čovjeku. Vaša Družba može zaista zlatnim slovima upisati u svoju povijest boravak sestara u Krašiću uz Kardinala. Herojsko vrijeme žive herojske duše, a herojske duše postaju samo duše pune Boga. …Vaša Družba može zaista zlatnim slovima upisati u svoju povijest boravak sestara u Krašiću uz Kardinala. Herojsko vrijeme žive herojske duše, a herojske duše postaju samo duše pune Boga.˝

U Krašiću danas djeluju: s. Katarina Penić, s. Simeona Capan i s. Valerija Sakač. Sestra Katarina je sestrama pokazala obnovljeni stari župni dvor, u kojem je nadbiskup Stepinac s župnikom Vranekovićem i sestrama proveo posljednje desetljeće života. Iznijela je neke crtice iz života u sužanjstvu blaženog Alojzija. Bile smo oduševljene spomene kućom i župskom crkvom Presvetog Trojstva i duboko zahvalne Bogu i sestrama koje su bile vjerne Veronike blaženom Alojziju. U crkvi im je župnik don Ivan Vučak govorio o životu blaženika u zatočeništvu u Krašiću. Zajednički i osobno su se molile pred relikvijama blaženog kardinala Stepinca. Na livadi pred župnom kućom, nakon osvježenja koje su im priredili župnik i sestre, izmolile su križni put. Nakon toga uputile su se prema Splitu obogaćene novim spoznajama, iskustvima i milostima koje smo osjetile na tim svetim mjestima.

Hodočašće sestara Služavki Malog Isusa u Karlovac

Kardinal Alojzije Stepinac, župnik Josip Vraneković i pet sestara Služavki Malog Isusa u Krašiću