Istina je prava novost.

Hodočašće vjeroučitelja Sisačke biskupije u svetište Majke naših stradanja

Vjeroučitelji Sisačke biskupije u subotu 26. rujna hodočastili su u svetište Majke naših stradanja u Goru. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić, koji je u toj prigodi i udijelio trajne mandate za devetero vjeroučitelja te krstio malu Mariju, drugo dijete u obitelji Gusić.


U koncelebraciji su bili rektor svetišta preč. Paško Glasnović, biskupijski ekonom mons. Zdravko Novak, župnik petrinjske župe Preobraženja Gospodnjeg vlč. Damir Ceković i župnik iz Popovače vlč. Ivan Petrović, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.

Naša ljubav prema Majci Mariji jača od svake mržnje

U homiliji biskup je podsjetio kako ovdje u Gori Mariju nazivamo Majkom naših stradanja.
“Ovo je mjesto i ova crkva bila barem dva puta rušena, ljudska ju je mržnja htjela uništiti. Ipak ona opet stoji i svjedoči da je naša ljubav prema Majci Mariji jača od svake zatorne mržnje. Zato je ona, koja nas ovdje čeka i kojoj se molimo, uvijek kada ovamo dođemo Majka naših stradanja koja je s nama kad nam je teško, ali i Sunce koje sviće poslije kiše, poslije oluja i nevolja i obasjava nam put mira i radosti. Mariji, Majci Crkve, ovdje su se molili mnogi naraštaji i utjecali se u njezin zagovor. Učinimo i mi to danas uvjereni da će nam ona pomagati ove školske godine, osobito u uvjetima pandemije koronavirusa, ona koja je coronata in coelo – na nebu okrunjena, a ta njezina kruna, ponos i radost smo svi mi koji slijedimo njezina Sina, našega Gospodina Isusa Krista. Upravo je to put pobjede nad svakim zlom: biti Božji”, rekao je biskup.
U nastavku je biskup podsjetio kako se danas spominjemo svetih Kuzme i Damjana, mladića i blizanaca, koji su u rano kršćansko doba na Bliskom istoku liječili ljude koji su im se obratili za pomoć.

Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, vi ste dragocjeni, vaš rad je veoma važan u društvu i u Crkvi

“Ljudi su ih zvali anargyroi (= bez srebra), odnosno nepotkupljivi, oni koji ne trebaju srebro. Unatoč tome su ih pogani optužili da se bave čarobnjaštvom te žele tako odvesti ljude u kršćanstvo. Pogubljeni su oko 300. godine, kad su imali oko 30 godina. Propovjednik kaže da je isprazna mladost i doba tamnih kosa, no to je više rečeno kao upozorenje odnosno da to većina mladih živi u ispraznosti jer se daju zavesti od mnogih primamljivih ponuda koje ih nažalost ne mogu usrećiti. Zato ste vi, dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, dragocjeni. Zato je vaš rad nezamjenjiv i veoma važan u društvu i u Crkvi”.
“Vi mlade vodite prema vječnim vrijednostima, da im ne bude život isprazan, da otkriju one trajne ljepote koje ne zasljepljuju samo trenutno, a dugoročno ostavljaju duše praznima i nesretnima. Kad govorimo o životnim dobima, dajmo se poučiti od Psalma 90 koji u molitvi Bogu vapije: Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. (Ps 90) Zapravo „brojiti dane“ znači razmišljati o prolaznosti života, uvidjeti da je kratak život naš na zemlji, te da ne smijemo kroz njega proći ne upoznavši ono i Onoga koji je vječan i neprolazan”.

Život pun radosti i mira, dobrote i ljubavi, razumijevanja i sreće moguć je ako slijedimo Gospodina

Propovjednik u lijepim slikama opisuje starost: “Tu su čuvari kuće koji zadrhte i pognu se junaci tj. noge izgube čvrstoću i leđa se poviju; zatim mlinarice koje posustanu tj. zubi kojih nedostaje; zatim je to vrijeme kada potamne one što gledaju kroz prozore tj. oči oslabe; kad se zatvore ulična vrata, i oslabi šum mlina tj. više uši ne čuju dobro pa utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme; to je doba kad uzbrdica počne strašiti, a put plašiti”.
“To je vrijeme u kojem ljudske sile slabe, ali bi čovjek koji je mudar i iskusan trebao svoj život sve više oslanjati na Boga, da se ne bi moglo reći za njegov život: vanitas vanitatum , omnia vanitas – ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost. Upravo obrnuto: sve treba biti ispunjeno, život pun radosti i mira, pun dobrote i ljubavi, pun razumijevanja i sreće. Da, to je moguće ako slijedimo Gospodina. Riječi Pisma mogu se prevesti i taština nad taštinama, sve  je taština. To značenje više daje naglasak na moralnoj izopačenosti da je čovjek usmjeren samo na sebe, da je tašt, sebičan i zaljubljen u svoj dobar glas te ne trpi prigovora, što u konačnosti znači isto: naime da živi isprazno”, ustvrdio je biskup pozvavši na kraju na molitvu za vjeroučitelje i za mlade u našim školama.
“Da Marijin zagovor i njezina blizina prati sve nas, da svi budu na putu Božjem, da ne istroše uludo svoj život nego mudro, bojeći se Boga i čineći dobro bližnjima”.

Sestra Smilja Čirko: Teško biti učitelj koji govori i podučava o Bogu, ako Isus nije naš osobni učitelj

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratila i predstojnica Katehetskog ureda Sisačke biskupije s. Smilja Čirko istaknuvši kako je teško biti učitelj koji govori i podučava o Bogu, ako Isus, njegov Sin, nije naš osobni učitelj, onaj koji oblikuje naše riječi, život i rad.
“Moje naviještanje i svjedočenje trebaju biti Učiteljeva poruka. Istinski Isusov učenik pomno sluša i u srcu promišlja te to voljom ostvaruje u svom životu. Svima vama želim dobro uho za slušanje, srce i razum za promišljanje i hrabrost i volju za usvajanje onoga što nam je ostavio u Evanđelju”, zaželjela je okupljenima s. Smilja.
Na kraju vjeroučitelji su se oprostili od svog dugogodišnjeg kolege Josipa Bulata koji će uskoro otići u novicijat franjevaca konventualaca te je na putu svećeništva.

Zastupnica u Hrvatskom saboru Marijana Petir podijelila je svoje iskustvo vjere i povjerenja u Boga 

Prije mise svoje iskustvo vjere i povjerenja u Boga u političkom poslanju i borbi za opće dobro sa okupljenima je podijelila zastupnica u Hrvatskom saboru Marijana Petir.