Hodočasnike je primio rektor Hrvatskoga papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu Marko Đurin. Upoznao ih je s crkvom i Zavodom te im čestitao srebreni jubilej biskupije, a biskupu Škvorčeviću 50. obljetnicu svećeništva. Poželio je da dobri Bog blagoslovi sve što je biskupija tijekom proteklih dvadeset i pet godina činila, kako bi i dalje donosila plodove za dobro cijele Crkve u Hrvatskoj.

Zahvalivši rektoru Đurinu na izrazima dobrodošlice i čestitke, požeški biskup kazao je hodočasnicima kako se i ondje na mjestu šeststoljetne prisutnosti Hrvata u Vječnome gradu, kao i na drugim hodočasničkim mjestima, susreću one dimenzije Božje prisutnosti u povijesti Crkve koje su određivale njezin tijek. Kazao je da je Hrvate, izbjegle u Rim pred Osmanlijama prije gotovo šest stoljeća i nakon toga, sv. Jeronim u toj crkvi poučavao da se u životnim nevoljama trebaju osloniti ponajprije na Boga i njegovu Riječ. Pozvao je hodočasnike da u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima, gdje su mnogi Hrvati u svojim životnim nevoljama pronalazili utjehu i sigurnost, usvoje istinu kako je Bog najčvršći životni oslonac te da po zagovoru sv. Jeronima povjere Isusu Kristu sebe, svoje obitelji, a napose Požešku biskupiju.

Predslavitelj je u homiliji rekao rekao da mnogi ljudi, kad vide crkvu sv. Jeronima i uz nju istoimeni Hrvatski papinski zavod u samom središtu Rima, znaju reći da su Hrvati imali dobre prijatelje u Vječnome gradu. Biskup je kazao kako takvima redovito odgovara da nisu bili u prošlosti prihvaćeni i obdareni u Rimu zato što su u njemu imali prijatelje, nego jer su bili prijatelji Božji i kao takvi bili ondje poštivani i pomagani.

Mons. Škvorčević izrazio je uvjerenje da hodočasnici svojim dolaskom u tu crkvu o 25. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije žele posvjedočiti kako su i oni prijatelji Božji. Rekao je da to daje smisao i žrtvi koju podnose na hodočašću, osobito vrućini, kao i njihove molitve koje na taj način ugrađuju u zajedništvo biskupije. To zajedništvo je u konačnici prijateljstvo s Bogom kao zajedništvo Isusovih patnjâ, njegove muke i smrti. Stoga im je svima, na čelu sa svećenima, požeški biskup zahvalio što su krenuli na hodočašće kako bi se u bistrini vjere utvrdili u istini tko su to oni kroz trinaeststoljetnu narodnu, a dvadesetpetogodišnju biskupijsku povijest u zajedništvu Isusove Crkve, te kako bi u toj vjeri živjeli sadašnji trenutak.

Osvrćući se na trenutačnu situaciju u Hrvatskoj i u svijetu, označenu ratom u Ukrajini kojem se ne nazire kraj, među ostalim i zbog toga što čelnici europskih država i SAD-e više smišljaju strategiju nametanja ekonomskih sankcija, nego li da traže načina kako zaustaviti rat, biskup je spomenuo kako budućnost nije ružičasta. Istaknuo je da je čovječanstvo i u davnom IV. i V. stoljeću bilo u sličnoj situaciji, ali sv. Jeronim nije provodio dijagnozu toga stanja po nekim uobičajenim onodobnim društvenim predlošcima, uvjeren kako postoji Božja dijagnoza o našoj sadašnjosti i budućnosti, zapisana u Svetom pismu.

Stoga se cijelog svog života posvetio proučavanju Svetog pisma i njegovu prevođenju na latinski jezik da bi široki narodni slojevi mogli razumjeti ono što Bog misli o ljudima, i kakvu je budućnost smislio za čovjeka, te se učvrstili u uvjerenju da će ona biti onakva kakvom je želi Bog, a ne kako to određuje čovjek u svojim pohotama.

„Kad su Hrvati prije šesto godina, bježeći od vlastitih nevolja došli ovamo, sv. Jeronim ih je u ovoj crkvi poučio da uzmu u ruke i čitaju Sveto Pismo, te jedni drugima tumače što se s njima zbiva po Božjoj mudrosti i naumu koje Crkva pronalazi u Svetom Pismu i u Tradiciji još tamo od apostolskih vremena“, ustvrdio je biskup Škvorčević.

Pojasnivši da je Tradicija življeno ono što stoji kao mrtvo u Svetom Pismu, naglasio je kako je Crkva živa zajednica u kojoj se čita Sveto Pismo i u kojoj Bog ostvaruje ono što je naumio sa svojim narodom. „Kad čitamo Sveto Pismo i Tradiciju, dolazimo do razumijevanja tko smo po Božjem naumu. Na pitanje što ga je Isus u današnjem evanđelju uputio svojim učenicima: ‚Jeste li razumjeli ovo?‘, zajedno s njima odgovaramo: ‚Jesmo‘. Pri tom ostajemo svjesni kako se moramo još truditi da bismo dublje razumjeli Božju dijagnozu i prognozu o nama i našem svijetu“, poručio je mons. Škvorčević.

Prispodobio je Sveto Pismo o zdencu koji ima jako dobar izvor, i što više vode se grabi iz njega, ona sve više u nj ulazi. Kad čovjek osluškuje što Pismo kaže na temelju onoga što je Crkva tisućljećima živjela onako kako je to ona shvaćala u svjetlu Duha Svetoga, tada dolazi do Božjih istina o sebi. I ako se za njih oduševi poput sv. Jeronima i tolikih Hrvata u njegovoj crkvi i Zavodu, onda se događaju pravi povijesni koraci i pomaci s Bogom i postaje prijateljima Božjim – ustvrdio je propovjednik.

Kazao je kako u tom smjeru idu savjeti koje apostol Pavao upućuje svom prijatelju Timoteju u navještenom prvom čitanju. Potiče ga da ostane u onome u čemu je od malena poučen i upućen u Sveta Pisma, koja su vrsna učiniti ga mudrim, jer ih je nadahnuo sam Bog, Duh Sveti, te one koji ih čitaju i po njima žive čini mudrima. Zaključio je da oni u svim svojim životnim situacijama bivaju pobjednici, jer se s Bogom nikad ne gubi.

Požeški biskup napomenuo je hodočasnicima kako tu istinu da se s Bogom nikad ne gubi, trebaju zbog hrvatskih razloga i argumenata obnavljati u toj crkvi. Osim što je Sveto Pismo bogoduho, sv. Pavao ističe da je ono „korisno za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan za svako dobro djelo“.

Mons. Škvorčević pozvao je hodočasnike da se na tom hodočašću utvrde u uvjerenju kako ni televizija, ni internet ni bilo koji drugi tiskani ili elektronički medij nije bolja literatura od Svetog Pisma po kojem se valja ravnati u ovim vremenima. Još im je poručio da poput sv. Jeronima dadnu prvenstvo Božjoj Riječi u životnim razmišljanjima i opredjeljenjima, jer to znači biti prijatelj Božji i s njime koračati ovim svijetom.

Protumačivši da je „kraljevstvo nebesko“ u današnjem evanđelju onaj svijet i onakav čovjek kakvog ga je Bog zamislio i u ljubavi Isusa Krista na križu ostvario, požeški biskup napomenuo je da se taj naum događa u svijetu dobra i zla, staroga i novoga. Isus kaže u evanđelju da je kraljevstvo nebesko kao ribarska mreža izvučena iz mora u kojoj ima i dobrih i loših riba, a ribari ih onda razvrstavaju: dobre ribe ostavljaju, a loše bacaju. Pravi pismoznanac je onaj koji po Božjim kriterijima umije razlučiti novo od staroga, prepoznati što je dobro, a što loše, te onda iz mreže svoga života izbaciti ono što je loše i staro, a zadržati dobro i novo, što je Božje – ustvrdio je.

Upitao je sudionike slavlja biraju li uopće u životu i kako to čine, upozorivši ih da svaki dan trebaju iznova baciti mrežu života u svojoj obitelji, na radnom mjestu te po mjerilima Božje riječi preispitati što to iz nje treba izbaciti, a što u njoj zadržati kao uistinu vrijedno i dragocjeno. Tako se na najbolji način mogu pripremati za onaj konačni sud na svršetku svijeta: da on ne bude kraj, nego početak novog života u vječnosti. Dodao je da ne zaborave da je živi, uskrsli „Krist danas i uvijeke“ „biskupijska dijagnoza sadašnjosti, prognoza budućnosti i ostvarenje vječnosti“.

Mons. Škvorčević zahvalio je svima koji su u Godini Božje Riječi, koju su na poticaj pape Franje slavili u Požeškoj biskupiji 2020. prigodom 1600. obljetnice rođenja sv. Jeronima, predvođeni svećenicima i vjeroučiteljima pokrenuli biblijske skupine u svojim župama. Potaknuo ih je da ustraju u tom opredjeljenju za Božju riječ, i na taj način spriječe da svakodnevnim slušanjem kojekakvih ljudskih riječi u medijima i na druge načine zapuste svoje duše i postanu duhovno mrtav dio hrvatskog naroda koji je prestao biti Božji prijatelj.

Mlade svećenike potaknuo je da u njima oživi žar sv. Jeronima kako bi mogli prednjačiti u promicanju i još zauzetijem djelovanju biblijskih zajednica u svojim župama.

Nakon svete pričesti hodočasnici su i izmolili molitvu za Požešku biskupiju, zaključivši je pjevanjem biskupijskog gesla „Krist danas i uvijek, aleluja!“

Na koncu misnog slavlja požeški biskup rekao je kako zna da su hodočasnici tjelesno vrućinom iscrpljeni, ali ne duhom i dušom. Izrazio je uvjerenje da su dobro natopili svoje duše i srca, ne samo izvanjskom ljepotom brojnih crkava i mjesta koje su pohodili, nego onom snagom vjere koja progovara na svakom tragu vjere Vječnog grada, osobito mučenika na čelu sa sv. Petrom i Pavlom.

Poželio im je da u radosti što su sudjelovali na tom hodočašću to blago ponesu u Požešku biskupiju, osobito na središnje slavlje 25. obljetnice njezina utemeljenja, koje će se održati u Voćinu 21. kolovoza.

Zahvalio je svećenicima, bogoslovima, pjevačima i svima drugima za sudjelovanje na hodočašću i na euharistijskom slavlju. Poželio im je da ih na povratku kućama sv. Jeronim prati svojim zagovorom, a Bog svojim blagoslovom, kojeg je zazvao na njih, na rektora Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima i sve njegove članove.