Homilija biskupa Košića na svetkovinu Bogojavljenja

Draga braćo i sestre,
Današnja svetkovina govori nam o nekoliko važnih tema o kojima trebamo razmišljati:

1. Isusu se klanjanju svi ljudi, svih staleža iz svih naroda, ako ga traže – osobita je važnost intelektualaca i znanstvenika u vjeri, te univerzalnost spasenja za sve, a ne samo za Židove.
2. Isusa darivaju mudraci – zlato, tamjan i plemenita mast smirna – darivanje je bitni element kršćanstva: Bog dariva nas, i mi smo pozvani da darom uzvratimo njemu i ljudima.
3. Mudraci se ne vraćaju Herodu – kad čovjek susretne Krista, mijenja svoj život.

O tome nam govore današnja čitanja.

Prorok Izaija (Iz 60, 1 – 6) kaže: K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Proroci su već u Starom zavjetu naviještali Božju ljubav prema svim ljudima i narodima, jer su Židovi bili ljubomorni i mislili su da su po Božjem izabranju oni jedini kojima je Bog namijenio spasenje. No, Bog ljubi sve ljude i sve poziva da mu dođu u susret. I tu svoje mjesto imaju ne samo pastiri koji su prvi došli i poklonili se Isusu u betlehemskoj štali, kako to izvješćuju evanđelisti, nego i kraljevi o kojima govori Izaija, odnosno mudraci s Istoka, kako ih prikazuje evanđelist Matej.

U Evanđelju (Mt 2, 1 – 12) mudraci s Istoka dolaze na kraljev dvor u Jeruzalem. Traže novorođenoga kralja jer su vidjeli zvijezdu njegovu pa su došli pokloniti mu se. Razumljivo je da kralja, koji se tek rodio, mudraci dolaze tražiti na kraljevskom dvoru. Međutim, tu ga ne nalaze jer on se nije tu rodio. Zato se raspituju za mjesto njegova rođenja. I dolaze do kralja Heroda, koji se na tu vijest prestrašio jer je pomislio da bi mu neki novi kralj mogao biti konkurent, suparnik kojega bi se on htio riješiti. Zato lukavošću želi saznati mjesto rođenja novoga kralja i moli mudrace da mu dođu javiti za njega u povratku. Na kraljevom dvoru postoje svećenici i pismoznanci koji iz objave Pisma znaju da bi Betlehem mogao biti to mjesto rođenja Mesije. Znaju ali se ne pridružuju mudracima da mu se i oni pođu pokloniti.

Eto, zanimljivo: mudraci iz daleka traže Isusa da mu se poklone, a Herod koji je blizu ne samo da mu se ne želi pokloniti već ga želi ubiti, a židovski vjerski vođe znaju i ne čine ništa…

Zanimljivo je mjesto intelektualaca i znanstvenika koje predstavljaju mudraci. Oni su zapravo mudroljupci, ali u to vrijeme biti mudrac znači biti poklonik proučavanja starih knjiga, svemira i nebeskih pojava. Oni su, pretpostavlja se, proučavali biblijske knjige Židova koji su bili u babilonskom ropstvu te svoje knjige tamo donijeli, a u kojima se navijestilo rođenje Mesije koje će zasjati kao jarko svjetlo u tami (Iz 9). Oni su zapazili novu zvijezdu – za koju danas astronomi kažu da je to bila konjunkcija Saturna i Jupitera, što se događa svakih nekoliko stoljeća, i to su povezali s ovim proroštvom. Pošli su u židovsku zemlju i raspitivali su se o tome. Ta ih je znanstvena znatiželja dovela do Krista.

Treba dakle, zaključiti kako su doista svi ljudi pozvani pokloniti se Kristu. Najprije tražiti ga i naći, a onda i pokloniti mu se. Priprosti pastiri predstavnici su onog mnoštva siromašnih, gladnih, bolesnih i grješnih ljudi koji su u velikom mnoštvu slijedili Isusa kada je obilazio gradove i sela i poučavao ljude, ali i kroz cijelu povijest Isusa su najprije slijedili ponizni i siromašni. A mudraci s Istoka predstavnici su i onih koji su među intelektualcima upoznali Krista i vjerovali. Tako su dokazali da se znanost i vjera ne isključuju, dapače da se mogu međusobno nadopunjati.

Također, budući da su mudraci s Istoka, predstavnici „goim“ tj. poganskih naroda, jer nisu bili Židovi, ova svetkovina pokazuje širinu evanđelja koje je naviješteno svim narodima: Krist je došao spasiti sve ljude iz svih naroda i od svih učiniti jedan Božji narod, Crkvu koja je doista rasprostranjena po čitavom svijetu iz svih naroda svijeta. O tome, čuli smo u drugom čitanju, sveti Pavao apostol (Ef 3, 2-3a. 5 –6) govori kako su pogani subaštinici i „sutijelo“ i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.

Nadalje, ovaj nas događaj poklonstva mudraca potiče na darivanje. Već prorok Izaija naviješta to darivanje kad kaže: Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje. I samo evanđelje govori o darovima koje su mudraci donijeli Isusu: Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu.

Darovi su uvijek znakovi, oni u sebi nose znak koji je važniji od samog dara. Tako su stari tumačili ove darove mudraca: Taj tamjan sabski, zlato to navješćuje da Djetešce i Kralj je naš i pravi Bog, a smirna grob mu spominje. (himan Službe čitanja na Bogojavljenje) Time su dakle već mudraci s Istoka, premda pogani, ispovjedili svoju vjeru da je Isus i kralj i Bog te da će umrijeti i uskrsnuti.

I mi kada darivamo Boga i naše bližnje, unesimo sebe i svoju vjeru u te znakove koji Bogu i drugima trebaju govoriti o našoj ljubavi, o nama samima koji se u tim darovima kao u znakovima darujemo.

Kada su mudraci vidjeli Isusa i poklonili mu se, darivali i tako ispovjedili svoju vjeru, nisu se u svoju zemlju vratili istim putem, nisu poslušali Heroda koji je želio da u povratku dođu k njemu i izvijeste ga o mjestu Isusova rođenja nego su, kako kaže sv. Matej: Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

Kada jednom čovjek upozna Krista, tada se ne treba vraćati na stari put, tada se njegov život mijenja. To znači slijedi u životu Krista kao svoju „zvijezdu vodilju“. Sveti papa Leon Veliki kaže: Zvijezda je potakla trojicu Mudraca u njihovu dalekom kraju i dovela ih da upoznaju i da se poklone Kralju neba i zemlje. Posrednička služba zvijezde vodilje potiče nas da se ugledamo u njezinu ulogu i da, koliko više možemo, služimo ovoj milosti koja sve pozivlje Kristu. Predragi, u tom nastojanju morate svi jedni drugima pomoći na taj način da u Božjem kraljevstvu, u koje se dolazi pravom vjerom i dobrim djelima, svijetlite kao djeca svjetlosti.

Svi smo, braćo i sestre, osobito u ovim danima potresa i pandemije pozvani biti svjetlo našoj braći i svijetliti Kristom koji je jedino pravo Svjetlo. Kada on obasja naše duše, mi smo utješeni i ništa nas ne može pokolebati u nadi da će sve biti dobro, premda gledamo i stradale, ubijene i umrle, premda smo svjedoci rušenja kuća i naših crkava, premda smo tužni i bole nas svi ti događaji koji unose strah i nemir u duše ljudi. Mi usprkos tome nosimo nadu, vjerujemo u pobjedu dobra jer znamo da je samo Krist jedini pravi Kralj koji uvijek pobjeđuje. Amen.