Homilija kardinala Bozanića na misi polnoćki

Draga braćo i sestre,

Božić je! Velika svetkovina. Božić koji osjećamo da je naš blagdan. Stoga bih rekao da danas, na današnji blagdan, trebaju uzmaknuti riječi i govorenje te dati mjesta pjesmi, osobito našim lijepim hrvatskim božićnim pjesmama. Isto tako, trebalo bi uzmaknuti i razmišljanje, a dati više mjesta srcu jer Božić intuitivno osjećamo dublje, jače i bolje nego li ga možemo izreći.

Božić je povezivanje neba i zemlje. Čovjek ga ne bi mogao domisliti, niti projektirati, niti željeti. Božić je izbor Božji. Bog se spustio. Nije to lako shvatiti, ali mi to u dubini srca osjećamo – da je Bog blizu, da je došao k nama i povezao nebo sa zemljom. To je Božji silazak, Božje čudo. To je božićni blagdan.

Božić – kako to lijepo u hrvatskom jeziku kažemo. Mali Bog! Htio je biti malen da bude nama blizu. Stoga možemo proći samo s kojom mišlju kroz čitanja koja smo sada slušali. Prvo je uzeto iz knjige starozavjetnog proroka Izaije koji govori o velikom Svjetlu koje se pojavilo i o Djetetu koje je darovano. Govori o svojstvima tog Djeteta, između kojih naglašava Knez mira. Božić jest blagdan mira, a pravi mir čovjeku može u punom smislu dati samo Bog.

„Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega.“ Božić je univerzalni blagdan. On je blagdan nas kršćana, ali i svega čovječanstva. Njega osjećaju i oni koji nisu kršćani. U Božiću nalaze nešto blisko, nešto posebno i oni koji možda misle da ne vjeruju u Boga. To može učiniti samo Bog koji se spustio na zemlju.

U drugom čitanju pojavila se Božja ljubav, Božja milost. Božić je upravo to – pojava i djelo Božje ljubavi. Dolazimo tako do svetog evanđelja koje je na neki način podijeljeno na dva dijela: Prvi dio je izvještaj o onome što se dogodilo u Betlehemu, o rođenju Isusovu. Rođenje koje se dogodilo prije više od 2000 godina.

Ali, drugi dio današnjeg evanđelja zapravo je objava Onoga koji se rodio. I to ne Mariji i Josipu, jer su oni već znali da je Isus Sin Božji, nego pastirima i mnoštvu. Među tim mnoštvom smo, braćo i sestre, i mi. Danas, kaže evanđelje, rodio se Kralj, Spasitelj, Krist Gospodin. Rodio se prije više od 2000 godina i to je onaj povijesni događaj na kojem se temelji današnji blagdan. Ali On se danas rodio, naviješta Crkva, za nas, nama. I zato smo noćas ovdje, u ovoj crkvi, jer je noćas sinulo Svjetlo veliko koje dolazi odozgor, koje dolazi od Boga. Brate, sestro, danas se rađa u tvome srcu. Moli Isusa da dođe k tebi, da te pohodi jer On je Božji blagoslov.

Današnje Evanđelje završava pjesmom koja dolazi s neba: „Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima, miljenicima Božjima.“ Kako je to lijepo čuti: miljenik Božji. Mi smo Božji izabranici. Nismo mi izabrali Boga, nego je Bog izabrao nas. Ne samo jednoga, nego sve. Zato je Božić blagdan ljudske solidarnosti, zajedništva, brige jednih za druge. Zato čestitamo, posjećujemo se, okupljamo se.

Želimo danas naglasiti i to kako je potrebno biti solidaran. U ovom vremenu pandemije potrebno je misliti na tu solidarnost, na svoje i tuđe zdravlje, zdravlje svog brata i svoje sestre, onih koji su nam bliži i onih koji su dalji. Živimo to iskušenje i molimo Boga da što prije prođe ta pošast, da nas od toga oslobodi. Dok smo u ovom vremenu, budimo, braćo i sestre, odgovorni i nemojmo se dati zavesti lažnim prorocima.

Ovo je blagdan koji povezuje nebo i zemlju, koji nam donosi posebnu radost, koju čovjeku može pružiti i dati samo Bog. S tim mislima, predragi, vama ovdje nazočnima i svima koji ste s nama povezani čestitam Božić, čestitam rođenje Djeteta. Čestitam osobito djeci i molimo Isusa koji se rodio da i u našem društvu, našem gradu i u našim obiteljima dijete bude u središtu brige, zauzimanja i ljubavi. Neka naše hrvatsko društvo i naš grad bude prijateljski otvoren prema djeci.

Amen.