Homilija kardinala Bozanića na misi u povodu 700. obljetnice Bratovštine sv. Ivana Krstitelja – Vrbničkih Kapara

Liturgijska čitanja: Izl 22, 20-26; 1 Sol 1, 5-10; Mt 22, 34-40.

Draga braćo i sestre!

1. Godine 1973. bio sam student teologije u Rijeci. Te smo se godine mi vrbnički bogoslovi zajedno s mladima Vrbnika spremno i zauzeto uključili u pripremu i odvijanje slavlja 650. obljetnice Bratovštine sv. Ivana Krstitelja – Kapara. Danas rado obnavljam spomen na ta događanja, susrete, sastanke, na zajedništvo ispunjeno mladenačkim oduševljenjem, ponosom na našu drevnu baštinu i silnom željom da i mi članovi tadašnje generacije dademo svoj doprinos životu, rastu i napretku Vrbnika. U tom su se krugu rodili i „Vrbnički vidici“, kojih je prvi broj ugledao svjetlost dana naredne 1974. godine.

A danas smo se okupili da proslavimo 700. obljetnicu neprekidnog postojanja i djelovanja Bratovštine sv. Ivana Krstitelja – Kapara u Vrbniku. Visoka je to obljetnica! Koliko nam je poznato u Hrvatskoj danas djeluje još samo jedna bratovština starija od naše, a to je Bratovština Svih Svetih i Dobre smrti, u Korčuli, osnovana 1301. godine.

2. Bratovštine su nastale u određenim povijesnim razdobljima. U nas su one osnivane na području jadranske Hrvatske. Naime, u velikom dijelu zapadne mediteranske Europe, od visokog srednjeg vijeka pa gotovo do devetnaestog stoljeća, susreće se neki tip feudalno-komunalnog društvenog sustava. Taj je sustav zaživio u komunama, gradovima, općinama, te je razvio stanovitu autonomiju, koja je svoje poslovanje morala usklađivati s patronatskim pravom na koje su se pozivali viši gospodari. Stanovnici naših gradova i gradića, kaštela i općina sudjelovali su u upravljanju svoje zajednice i razvijali određen tip demokracije, koji je u usporedbi s kasnijim vremenima imao zavidnu razinu. Bilo je to ozračje u kojem su nicala razna udruženja građana, pa tako i brojne bratovštine. Kako bi mogli organizirati društveni život u skladu sa zakonima i procedurama te promicati opće dobro, u tim sredinama nastaju statuti. I Vrbnik se ponosi svojim Statutom, za koji se zna da je postojao već 1388. godine.

3. Bratovština sv. Ivana Krstitelja – Kapara u Vrbniku utemeljena je 1323. godine na poticaj vrbničkog plovana (župnika) Damjana. On je pokrenuo i gradnju bratovštinske crkve sv. Ivana Krstitelja. Bio je veliki dobrotvor novoosnovane Bratovštine kojoj je darovao kuću u Gradu (Vrbniku), vinograd i oranicu.

Za razliku od brojnih drugih bratovština, članovi ove Bratovštine bili su isključivo laici, svih staleža i zanimanja. Među članovima nije bilo klerika. Bratovština nije imala svoga kapelana, kako je bio običaj u nekim drugim bratovštinama, nego su se svećenici vrbničkog klera (tada brojnog) izmjenjivali u vršenju svećeničke službe za Bratovštinu. Danas s ponosom možemo primijetiti da su na neka aktualna sinodalna pitanja današnje Crkve naši stari već tada pronalazili mirna eklezijalna rješenja i time pokazali visoku svijest razumijevanja svoga mjesta, ali i odgovornosti u Kristovoj Crkvi.

Tijekom povijesti Vrbnik je imao više bratovština, međutim Bratovština sv. Ivana Krstitelja bila je najveća i najjača, i brojem članova, a po pokretnoj i nepokretnoj imovini ubrajala se među najbogatije bratovštine na otoku Krku. Ugledna Bratovština sv. Ivana Krstitelja imala je velik utjecaj na crkveni, društveni, kulturalni i sveukupni život Vrbnika. Posebno se isticala u promicanju vjerskoga života, raznih oblika pobožnosti i u kršćanskoj dobrotvornosti. Imala je i jaki socijalni karakter, osjećaj za Caritas te brigu za siromahe, što se očitovalo i podizanjem hospicija, ubožnice.

4. Odredbom Napoleonova zakonika iz 1807. godine došlo je do ukidanja velikog broja bratovština i do oduzimanja dobara, a time i do desakralizacije i prodaje njihovih crkava. Iako su joj oduzeta dobra, Bratovština sv. Ivana Krstitelja uspjela je sačuvati svoju opstojnost, ali bila je prisiljena smanjiti djelokrug svoga angažmana. S manjim brojem članova nastavila je svoje djelovanje od tada vezano poglavito uz bogoslužje, i uz pomoć ljudima pri sahrani pokojnika.

I crkva Bratovštine sv. Ivana Krstitelja stavljena je na popis bratovštinskih dobara koja su trebala biti prodana. Budući da je na dražbi nitko nije htio kupiti, odredbom Biskupskog ordinarijata u Krku od 1823. godine, predana je Općini Vrbnik da je sačuva za bogoštovlje, posebno glede sprovodnih obreda. Bratovštinsko groblje uz crkvu sv. Ivana Krstitelja već je ranije postalo zajedničko općinsko groblje. Čini se da je sve to utjecalo da je sv. Ivan Krstitelj titular nekad moćne i ugledne Bratovštine Kapara s vremenom postao zaštitnik Grada Vrbnika, dok je Sveta Marija – Velika Gospa bila i ostala zaštitnica vrbničke župe.

5. Draga braćo i sestre, bratovštine su po svojoj naravi i svrsi imale i imaju i crkveni i društveni vid. To se iščitava već iz samih njihovih imena. One nastaju u ozračju Crkve, a svojim djelovanjem bile su snagom evanđelja usmjerene na posvećenje svojih članova te radu, posebno karitativnom, za dobrobit ljudi.

Stoga dok u svjetlu naviještene Božje riječi razmišljamo o značenju i važnosti ove visoke obljetnice koja nas je danas okupila u vrbničkoj župnoj crkvi, Veloj crikvi, posvećenoj Uznesenju Blažene Djevice Marije na nebo, postavlja nam se pitanje: Što je ono najvažnije što moram činiti u životu? Što je ono ključno u mom životu? Ili pitanje postavljeno Isusu: „Koja je zapovijed najveća u Zakonu?“.

Iz svećeničkog iskustva mogu posvjedočiti da sam kod bolesničkog kreveta u ispovijedi, dok pokornik gleda smrti u oči, imao prigode čuti veoma jednostavnu i sažetu spoznaju glede gornjih pitanja. To se može sažeti u ovakva propitkivanja: Jesam li bio dobar otac, dobra majka, jesam li bio dobar prema ljudima, ostavljam li za sobom dobar trag onima koji su mi blizu, koji me poznaju, koji ostaju nakon mene? Stoga ima pravo Isus kada kaže: ljubiti Boga i ljubiti bližnjega ono je što vrijedi i što ostaje.

Pokušajmo to izraziti ovako: Želiš li biti dobar prema Bogu, okreni se oko sebe i budi dobar prema čovjeku. No, nije li to prevelik horizontalizam? Ali poznata je i riječ svetog Ivana, apostola i evanđelista: „Rekne li tko: Ljubim Boga – a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. I ovu zapovijed imamo od Boga: Tko ljubi Boga da, ljubi i brata svoga (1 Iv 4, 20-21).“

Biblija kaže: „Ljubi Gospodina, Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim.“ To znači ljubiti Boga neizmjerno i bezuvjetno, bez računice, punim srcem. To je najveća i prva zapovijed. Ali Isus joj izjednačuje i drugu: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“

Mogli bismo stoga reći: Želiš li naći Boga, idi putem čovječnosti. Hoćeš li naći čovjeka, idi putem Božjim. Francuski mislilac J. Maritain kaže: „Svi trebamo puno ljubavi da bismo dobro živjeli.

6. Braćo i sestre, visoka obljetnica što je slavimo poziv je svima, posebno Vrbenčanima, na zahvalnost. Zahvalimo Bogu za 700 godina postojanog djelovanja i svjedočenja naših Kapara. Oni su svojim dobrotvornim služenjem i kršćanskom ljubavlju zadužili svaku obitelj i svaku kuću Vrbnika. Riječ je o očevima, braći, muževima, rođacima, prijateljima, susjedima; riječ je o Vrbničkim muškarcima, ratarima, stočarima, ribarima, zaposlenicima, ljudima pera i struke. Riječ je o njihovu muževnom življenju vjere, o Pojubici i molitvama za koje samo oni znaju, zatim o skrušenom sagibanju koljena pred Isusovim križem te o procesijama, posebno u Velikom tjednu. Vrbnička župa i Vrbnik bez njih i njihova zalaganja i svjedočenja bili bi siromašniji.

Dragi Kapari, ovo vam Slavlje služi na ponos, ali ono i obvezuje. Ja vam danas čestitam! Zna se da je svrha Bratovštine sv. Ivana Krstitelja bila i ostaje promicanje vjerskog i ćudorednog života, briga za službu Božju u crkvi, gajenje ljudskih odnosa i briga za društveno ugrožene. Svakako da članovi Bratovštine uvijek iznova trebaju, u suradnji sa župnikom, tražiti i pronalaziti prikladne i suvremene oblike svoga djelovanja.

Dragi Vrbenčani, ovo je Slavlje čitavoga Vrbnika i šire. Svima nama je pak poziv da cijenimo baštinu koja nam je predana, ali još i više: da ju živimo. Stoga molimo danas za sadašnje i za nove Kapare. Molimo posebno za duhovna zvanja u našoj župi. Duhovna zvanja su izmoljeni Božji darovi. Neka i ovo Slavlje bude poticaj na molitvenu obnovu Vrbnika.

Neka dobri Bog blagoslovi nakane koje smo danas donijeli na ovo Slavlje. A sve te nakane preporučimo nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije na nebo uznesene i svetom Ivanu Krstitelju, zajedničkom nam zaštitniku. Amen.