Božićna čestitka kardinala Josipa Bozanića

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji!

1. Iz Betlehema, na Božić, do nas dopire anđeoski poziv:

„Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama. […] Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: Hajdemo dakle do Betlehema.“ (Lk 2,10-12. 15).

Betlehemski poziv: „Ne bojte se!“ odzvanja Biblijom na više mjesta. To je poziv što ga Bog upućuje čovjeku. On nas poziva na hrabrost koju čovjek ne može sebi dati.

Dragi vjernici, možda nam je danas više nego ikada potreban nebeski poziv: „Ne bojte se!“ Potpuno jamstvo za taj poziv daje nam Ljubav koja se utjelovila, Ljubav rođena u Betlehemu, Ljubav raspeta i uskrsnula, Ljubav uvijek prisutna među ljudima, jer novorođeni Isus jest Emanuel – Bog s nama.

2. Anđeoske riječi: „Ne bojte se!“ poziv su svim ljudima da pobjede strah od sadašnjeg stanja u svom životu i u svijetu. A svjedoci smo kako se posvuda širi strah. Izgleda kao da su danas epidemijom straha zaražene sve dobi života i sva okružja. Strah utječe na naše gledanje i na naše stavove o sadašnjosti i budućnosti. Strah rađa sumnjama koje izoliraju, ljutnjom koja napada, nepovjerenjem koje nas koči u odlučivanju da nešto poduzmemo, da se dajemo.

Zabrinjavajući simptomi straha prepoznaju se u iracionalnom oprezu. Takav oprez potaknut strahom jedan je od čimbenika koji nas odvraća od izgradnje stabilnih emocionalnih veza, posebno bračnih veza. Tako strah od vjenčanja i osnivanja obitelji uzrokuje žalost i tjeskobu što pridonosi pustoši života u društvu i stvara začarani krug koji čini strah još ukorijenjenijim.

3. Naime, želja za majčinstvom i očinstvom mnogih žena i muškaraca znak je odgovora na poziv da se gradi budućnost, da se želja za životom ostvaruje stvaranjem života. Ali virus straha obeshrabruje zajednički san bračnih parova, dovodi do odgađanja odluke o rađanju djece, dok se ne osiguraju sva jamstva koja obećavaju istjerivanje straha, kao što su uvjeti posla, stana, prihoda… Demografska kriza, zbog koje starimo, ima jedan od svojih korijena u strahu.

Nutarnji poziv, ispunjen snovima i radostima, što ga osjećaju mladi ljudi divan je znak mladosti. Mladi ljudi su predisponirani činiti dobro, pomagati drugima, preuzimati odgovornosti, izmjenjivati svoju radost i nadu što ih otvara budućnosti. Ali iracionalni oprez ispunjen prekomjernim strahom koči to usmjerenje i generira nepovjerenje.

Danas se strah širi poput epidemije. Umjesto da ga se u društvu prepozna kao bolesno stanje, nerijetko ga se opravdava kao oblik realizma.

4. Nije ispravno olako svaljivati poopćenu krivnju na kategorije ljudi i njihova ponašanja. Ali ponekad je dobro pozabaviti se tim pitanjima i ukazati na odgovornost koju imaju izazivači straha. Naime, stvaranje „društvene klime“ rezultat je izbora, navika, možda čak i zainteresiranog planiranja.

Shvaćanje stvarnosti, vizija svijeta, plodovi su složenih procesa odnosa: izravnih iskustva, primijenih vijesti, osobnih raspoloženja i neposrednih komuniciranja. Svakodnevni razgovori, u obiteljima, s prijateljima, na radnom mjestu doprinose stvaranju „društvene klime“ koja se diše.

Ako roditelji u međusobnom razgovoru neodgovorno gomilaju zastrašujuće pritužbe, iskaljuju nezadovoljstvo, izražavaju ogorčenost na odnose među rodbinom, na ponašanje susjeda, na radnu okolinu i društvo u kojem živimo, mogu li djeca koja slušaju izbjeći strah od odnosa s društvom i ljudima svoje sredine?

Ako oni koji imaju odgovornosti u društvenom, kulturalnom, crkvenom, obrazovnom i općenito javnom području svjedoče uobičajeni pesimizam, duboko ukorijenjeno loše raspoloženje, opće nepovjerenje, sustavnu sumnjičavost, razumljivo je da će djeca i mladi te svekolika društvena sredina biti zaraženi lošim raspoloženjem, nepovjerenjem i strahom.

Da bismo dobili predodžbu o tome što se događa u svijetu, državi, gradu i sredini u kojoj živimo, odlučujuće su vijesti koje mediji biraju, šire i naglašavaju. Ako mediji, od svega što se događa, rado ili pak uporno biraju uglavnom vijesti o lošim i tragičnim događajima, opasnim ponašanjima, zastrašujućim problemima, zabrinjavajućim izgledima, razumljivo je da će slika stvarnosti koju se posreduje i klima koju se diše biti bolesni od straha,

5. Braćo i sestre, da bismo se suprotstavili trgovcima straha, obeshrabrenja i beznađa što se šire, potrebno nam je povjerenje jer mi živimo od povjerenja. Stoga smo pozvani biti sijači povjerenja, hrabrosti i nade.

Oni koji šire strah uvjeravaju nas da je sumnja razboritija od povjerenja, da je samoća i povlačenje bolje od predanosti za druge, da je ogorčenje vrijednije od opraštanja i zahvalnosti, da je ravnodušnost bolja od uključivanja. Da bismo živjeli s povjerenjem nije dovoljno samo prihvaćati dobre vijesti, nije dovoljno samo donositi dobre odluke, nije dovoljno niti samo reći nekoliko riječi ohrabrenja onima koji prolaze kroz posebno teške trenutke. Potrebno je, naime, prihvatiti realističku viziju stvarnosti što daje dobre razloge za hrabrost koja nam je potrebna za život s povjerenjem.

A povjerenje se temelji na pouzdanju u Boga, na Božjoj vjernosti. Povjerenje, naime, zahtjeva transcendentalni temelj, neku otvorenost prema Bogu.

6. Stoga zaključujem ovo razmišljanje stanovitim paradoksom: da bismo se oslobodili od suvremenih strahova, čak i od strahova od sebe samih, potrebno je da njegujemo u svom srcu istinski strah Božji, koji je početak mudrosti. Taj strah Božji je stvaralački strah koji je u službi čovjeka. Istinski i puni značaj takvog straha jest Isus Krist koji je došao na svijet da čovjeka oslobodi po ljubavi. To je snaga Božića koja čovjeku donosi spasenje.

Draga braćo i sestre, Božić nas poziva da otklonimo sve strahove koji nas pritišću i da se otvorimo Bogu koji nam poručuje: Ne bojte se! Ja sam s vama.

Stoga ostanimo i mi s Njime!

Svim slušateljima i svim ljudima dobre volje želim čestit Božić i blagoslovljenu novu 2024. godinu!