Liturgijska čitanja Dj 2, 1-11; Rim 12, 9-16; Iv 19, 25-27

1. Draga braćo i sestre!

Dragi don Ranko!

Poput Pedesetnice u Jeruzalemu, o čemu nam govore Djela apostolska i mi smo se okupili sa svih strana u Hvar, pedeset dana nakon Kristova uskrsnuća, a uoči događaja Duhova. U Jeruzalemu na proslavi blagdana iz različitih motiva bili su, uz Židove, Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije te ljudi iz drugih krajeva i sredina Azije, Afrike i Europe. Svi su oni bili svjedoci čudesnog duhovskog događaja rađanja Majke Crkve, zajedništva u različitosti, govora i razumijevanja jednog jezika ljubavi na svom materinskom jeziku. I današnje okupljanje u Hvaru: Hvarana, Bračana, Višana, žitelja Splita, Solina, kao i iz krajeva Neretve te došljaka i gostiju iz drugih sredina podsjeća nas i povezuje s novošću životvornog duhovskog rađanja Kristove Crkve. Snagom, svjetlom, toplinom i ljubavlju istoga Božjeg Duha okupljeni smo u slavlju rađanja u Crkvi – ređenja novoga hvarskog biskupa.

2. U radosti duhovskog ozračja sve vas srdačno pozdravljam, draga braćo i sestre! Prije svega pozdravljam tebe, dragi don Ranko. Pozdravljam domaćina, suzareditelja i dosadašnjeg apostolskog upravitelja hvarske biskupije – biskupa Petra Palića, kao i suzareditelja nadbiskupa koadjutora Dražena Kutlešu; apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, nadbiskupa Giorgija Linguau; braću nadbiskupe i biskupe; umirovljenog hvarskog biskupa Slobodana Štambuka; svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove, bratime i vjerni puk Božji.

Isto tako pozdravljam izaslanike: predsjednika RH, predsjednika Hrvatskoga sabora, predsjednika Vlade RH.

Pozdravljam župana Splitsko-dalmatinskog, gradonačelnika grada Hvara, sve nazočne gradonačelnike i načelnike gradova i općina te sve predstavnike civilnih i vojnih vlasti kao i društvenih, kulturnih i znanstvenih institucija.

Srdačan pozdrav braći, sestrama i rodbini našega ređenika! Pozdrav i svima vama, braćo i sestre, koji ste posredstvom HRT-a, HKR-a, Radio Marije i drugih medija slikom i riječju danas s nama u Hvaru. Neka Duh Sveti premosti sve naše udaljenosti i osposobi nas za zajedništvo u različitosti uloga, poziva, poslanja u Crkvi i u društvu, kao i u razumijevanju jezika ljubavi u neponovljivoj originalnosti svakoga od nas.

3. Dragi don Ranko, tvoj izbor i ređenje za hvarskog biskupa po polaganju ruku u apostolskom naslijeđu, djelo je Duha Svetoga: „Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima…“ (Dj 20, 28), sveti Pavao podsjeća i opominje episkope. „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite“ (Iv 15, 16), reče Isus svojim učenicima. Biskup, ne izabire sebe, niti sam sebe redi. Ali, svoje biskupsko geslo: „Evo ti majke!“ (Iv 19, 27), sam si izabrao! S njime se predstavljaš i u njemu prepoznaješ svoj identitet i otkrivaš svoje poslanje. „Evo ti majke!“, riječi su Isusa Krista – Raspete Ljubavi – njega koji se ogolio i lišio svega da bi nam bez zadrške mogao potpuno darovati sebe i sve svoje. Tà ljubio nas je do smrti – smrti na križu (usp. Fil 2, 6-8). Ljubav na križu sve nas u ljubljenom učeniku Ivanu predaje majci Mariji: „Ženo, evo ti sina!“ (Iv 19, 26). Po ljubljenom učeniku, svima nama, predaje svoju Majku za našu Majku: „Evo ti majke!“. Ljubljeni učenik pod križem predstavnik je svih ljudi, ali Ivan je bio apostol, svećenik, biskup. Stoga možemo reći, „Evo ti majke!“, odnosi se u prvom redu na svećenike i biskupe.

4. Dragi brate, tvoje geslo po Majci Mariji čini te sinom, ali istovremeno i bratom svima drugima. Već u svojoj rodnoj obitelji po pokojnoj majci Anđi postao si i sin i brat. Štoviše, i sama tvoja majka svojom riječju i primjerom usmjeravala te je Majci Mariji: „Evo ti majke!“. Majka daruje život i uči nas govoriti. Isusova i naša svećenička Majka, duhovna Majka svih ljudi, uči nas bogatstvu govora jezika ljubavi, podsjeća nas na dostojanstvo božanskog sinovstva i na svijest da smo međusobno svi braća i sestre. Gospodinov dar predanja: „Evo ti majke!“, upućuje nas na onu koja ima bogato iskustvo Duha Svetoga. U izboru i pozivu da bude majka Sina Božjega, Mariji je rečeno: „Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji“ (Lk 1, 35). Božji dar je i izbor i poziv: biti pastir ove trootočke biskupije. Polaganjem ruku Veliki svećenik – Isus Krist, daruje ti snagu onoga istoga Duha za kojega u svom nastupu reče: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (Lk 4, 18-19). Isus je u Duhu Svetom potpuno povezan najintimnijom ljubavlju s Ocem. Snagom istog Duha, Sin Božji, čini nas suradnicima i svjedocima svoga poslanja. Kojega li dara!?

5. Dragi don Ranko, darom Duha Svetoga – biskupskim ređenjem, postat ćeš suradnik Krista Raspetoga i Uskrsloga, svjedok njegove Radosne vijesti spasenja! U otajstvo poslanja Božjeg dara i osposobljenost govora jezika ljubavi, trajno i najbolje će te uvoditi Majka Marija. Ona ima, ne samo najizvrsnije iskustvo Duha Svetoga dok je bila s učenicima kod rađanja Crkve u Jeruzalemu na Pedesetnicu, nego je i najbolja učiteljica Riječi Božje, što je bitno za navještaj i svjedočenje svakoga kršćanina, a osobito svećenika – biskupa. „Evo ti majke!“, put je otvorenosti Duhu Božjem, Riječi Božjoj i duhovskom životvornom jeziku ljubavi.

Kakav je taj duhovski jezik? Jedan izvrstan poznavatelj ovoga, svima materinskoga jezika, opisao ga je poetski u svom himnu: „Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo“ (1 Kor 13, 2-3). Ovaj životvorni duhovski jezik isti autor, sveti Pavao, nam danas u drugom čitanju iz poslanice Rimljanima, predstavlja i u prozi;: „Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!“ (Rim 12, 9-15). Doista, divnoga li božanskog i materinskog jezika!

6. Duhovski jezik, znakovito i duboko je utisnut u geste, riječi i simbole biskupskog ređenja i pastirskoga služenja. Don Ranko, ni do sada ti nije bio nepoznat ovaj jezik, jer si ga primio s majčinim mlijekom i vodom krštenja, a po milosnom životu Majke Marije otvarat će ti se sva dubina, prostranstvo, životvornost i ljepota njegova. Tim jezikom već si pokušao govoriti i predstaviti se svojim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernom puku Božjem prigodom objave tvoga biskupskog imenovanja da te Gospodin s Gospina Otoka šalje na širinu trootočke biskupije. Rekao si tada: „Iako nedostojan, s poniznošću sam prihvatio ovo imenovanje duboko vjerujući da je to volja Božja za mene… Znam da činim korak u nepoznato u svakom smislu, a siguran sam da će me na tom putu pratiti Božja ruka i zagovor Majke Marije… Hvala nebeskoj Majci koja mi je bila učiteljica u školi ljubavi.“ A obraćajući se svojim najbližim suradnicima rekao si: „Dragi svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo i sestre vjernici u Hvarskoj biskupiji! Mene, svećenika don Ranka, Božja providnost šalje k vama da vam budem biskup. Dolazim vam nesiguran u koracima jer mi je sve novost, ali otvorena srca, znajući da ljubav može sve pokriti. Nosim vam evanđelje Gospodina našega Isusa Krista koji će nam biti jedini putokaz u nebeski Jeruzalem. Primite me kako bismo zajedno hodili tim putem…“

7. Novi pastiru Hvarske biskupije, dolaziš kao čovjek i vjernik, kao prijatelj i pastir, brat i otac na lađu, za kormilo ove biskupije – male, ali bogate kulturom, tradicijom, običajima, pobožnošću i liturgijskim životom. Vrijedni svećenici dijele sa svojim narodom sve blagodati i poteškoće života na otoku. Ljudi otokâ radišni su ljudi koji žive od škrte zemlje, čista i prostrana mora, turizma, ljepote koja privlači današnje – neke nove Parte, Međane, Elamljane – ljude raznih naroda i jezika, žitelja iz svih krajeva svijeta. Biskupe i Crkvo trootočka, budite im dobri domaćini. Živite i posvjedočite im ono što je danas tako važno za život čovjeka i svijeta, a što sve teže mogu prepoznati u svojoj sredini: zajedništvo u različitosti i jezik ljubavi koji svi razumiju u svojoj originalnosti – duhovski događaj, tako važan za budućnost čovjeka i svijeta. Molimo da i ovaj današnji duhovski događaj ređenja u Hvaru bude trajni izvor nadahnuća, rađanja Crkve. Da ne bude muzej koji se čuva, nego Radosna vijest uskrsnuća koja se živi i naviješta. Neka vas na tom izlasku na pučinu, u svim olujama ideologija i valova relativizma, vodi Isus Krist, Raspeti i Uskrsli, čuva Majka Marija te prati primjer i zagovor svetih zaštitnika Stjepana pape i Prošpera.

8. Dragi brate biskupe Ranko, kao hvarski biskup dobro došao u zajedništvo Splitske metropolije i u zbor hrvatskih biskupa. Biskupe Petre, do danas apostolski upravitelju Hvarske biskupije, u svoje ime i u ime biskupa Metropolije zahvaljujem ti na plodnoj suradnji. Sada kada si dobio nasljednika u Hvaru, odlazeći s mora na kopno, moći ćeš se potpuno posvetiti svojim biskupijama hercegovačkoga krša. A tebi, poštovani biskupe u miru Slobodane, zahvaljujem na dugogodišnjoj suradnji i čestitam ti već drugog nasljednika na čelu Hvarske biskupije.

Na kraju, braćo i sestre, biskupe Ranko, dopustite mi moj slobodni prijevod onog predanja s križa na brdu Kalvariji iz kojeg se rodilo i tvoje biskupsko geslo: „Evo ti majke!“: Ranko, evo ti hvarske biskupije! Crkvo hvarska, bračka i viška, evo ti biskupa! Amen!