Rad je izradio pod vodstvom dvojice mentora, prof. dr. Vladimira Dugalića i prof. dr. Stjepana Balobana. Obranio ga je javno pred peteročlanim Povjerenstvom koje su uz dvojicu mentora činili predsjednica izv. prof. dr. Silvija Migles, član prof. dr. Tonči Matulić, i vanjski član doc. dr. Tadija Milikić.

Predmet istraživanja doktorskog rada je primjena socijalnog nauka Crkve u procesu sinodske obnove župa i laičkih udruženja u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

U teorijskom dijelu istražuje se sinodsko učenje o socijalnom nauku Crkve, napose u odnosu na župe i laička udruženja, predstavljajući najprije složenost procesa koji je uključivao različite metodološke, društveno-političko-gospodarske, pastoralne i doktrinarne čimbenike, a čiji je rezultat đakovačko i srijemski model socijalnog nauka Crkve.

U empirijskom dijelu rada doktorand je istražio i u svjetlu socijalnog nauka Crkve prosudio iskorištenost socijalno-evangelizacijskih potencijala župa i laičkih udruženja kao onih pastoralnih struktura koje je Druga biskupijska sinoda đakovačka i srijemska istaknula kao posebno značajne za oživotvorenje socijalnog nauka Crkve u Crkvi đakovačko-osječkoj.

Na temelju provedenog i interpretiranog empirijskog istraživanja, u zadnjem dijelu rada doktorand predlaže praktične smjernice za bolje korištenje socijalno-evangelizacijskog potencijala župa i laičkih udruženja u poučavanju, odgoju i oživotvorenju socijalnog nauka Crkve, a posljedično i za uspješniji nastavak sinodske obnove čitave mjesne Crkve đakovačko-osječke.

Znanstveni doprinos i vrijednost doktorskog rada je u boljem poznavanju socijalnog nauka Crkve te u konkretnom davanju smjernica kako ga oživotvoriti u današnjoj društveno-socijalnoj i crkvenoj stvarnosti. Doktorand je zaključio da „posebno zabrinjava što obnova evangelizacijskog sadržaja nije provedena u župama kao u onim pastoralnim strukturama čija je jedna od primarnih svrha oživotvorenje načela socijalnog nauka Crkve. Time se propustilo doprinijeti, s jedne strane, cjelovitom rastu vjernika laika te, s druge strane, cjelovitoj obnovi čitave mjesne Crkve. Posljedice su bile višestruke i dugoročne. Nakon skoro dva desetljeća provedbe sinodske obnove, velik broj laika još uvijek niti razumije niti živi vjeru pod socijalnim vidom, župe nisu cjelovito izgrađene kao svjedočke zajednice, velik broj laičkih udruženja nije prepoznao i ostvario vlastitu ulogu na području evangelizacije socijalnog. (…) U postojećim okolnostima neiskorištenosti socijalno-evangelizacijskog potencijala župa i laičkih udruženja važno polazište za pokretanje toga procesa jest promicanje socijalnog nauka Crkve.“

Mr. sc. Igor Jakobfi živi sa suprugom i dvoje djece u Belom Manastiru. Od akademske godine 2018./2019. zaposlen je kao asistent na Katedri moralne teologije, socijalnog nauka Crkve i liturgike Katoličkoga bogoslovnog fakultetu u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. U Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji vrši razne crkvene službe među kojima službu tajnika Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja i tajnika Ureda za vjernička društva te službu člana Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća. Od 2019. godine član je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Od 2021. godine član je Radne skupine za izradu Nacionalnog plana stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2021. do 2027. pri Uredu za udruge Vlade Republike Hrvatske. Osnivač je i predsjednik (od 2014.) humanitarne udruge „Prijatelji svetog Martina“. Suurednik je Zbornika radova. Prema sigurnijoj socijalnoj budućnosti. Istraživanje o socijalnim uslugama u Belom Manastiru (2023.). Izlagao je na više znanstvenih i stručnih skupova te je objavio šest znanstvenih i 26 stručnih radova iz područja socijalnog nauka Crkve.