Potaknuta velikim migrantskim valom, Zagrebačka nadbiskupija je 2016. godine osnovala Ured za pastoral migranata i turista kojega vodi vlč. Anđelko Katanec. U uvodu izlaganja spomenuo je kako se u rad s njima uključio i ranije kao volonter. A sada, dok postoji organizirani rad, na njega se gleda ne kao na turizam, već kao na pastoralno djelovanje. Vode ga tri koraka koja izgrađuju: izraziti tjelesno milosrđe, biti gostoljubiv i svima na usluzi, te pokušati djelovanje usmjeriti prema evangelizaciji, navještaju vjere. Govorio je o međunarodnim vjenčanjima, o zanimanju i za druge znamenitosti osim katedrale, te je ponudio lepezu mogućnosti ovog specifičnog pastoralnog djelovanja: organizacija hodočašća u manja svetišta, organizacija proslave blagdana i pobožnosti, promocija baštine hrvatskih svetaca, poticanje duhovnih susreta, obnova, kampova, duhovne vježbe, promocija sakralne umjetnosti, stvaranje programa u duhovno-interpretacijskim centrima, hodočašća na pješačkim rutama, ali i virtualnim stazama kakve su se razvijale osobito u vrijeme pandemije. Vlč. Katanec smatra potrebnim i dobru edukaciju vodiča u crkvama, te pastoralnih suradnika. Sve to može pratiti i karitativno i ekumensko djelovanje, te međureligijski susreti.

Svetište Gospe Šumanovačke na istoku Hrvatske, kao najstarije u Vukovarsko-srijemskoj županiji (650 godina), predstavio je vlč. Ivan Živić, njegov čuvar, ujedno i župnik Župe sv. Jakova u Gunji. Osvrnuo se na brojna događanja u jubilarnoj godini. Na simpoziju je posebno spomenuo da kompleks svetišta, uz kip Majke dobre nade, krasi i križni put u hrastovoj šumi, a svaka je postaja izrađena na jednom hrastovom stupu. Ovdje se tradicionalna pobožnost moli kroz korizmene nedjelje, a posebno dirljiv je križni put na Cvjetnicu kada se moli noću. Vlč. Živić je, međutim, poželio bolju povezanost s lokalnom zajednicom i njezinim turističkim zajednicama smatrajući da se puno može učiniti kad se snage udruže. „Vi iz Molva nam možete biti poticaj“, dodao je s napomenom kako na Šumanovce mnogi gledaju kao na periferiju. „Ali periferija može itekako privlačiti. Mi smo zapravo na početku Hrvatske, s istoka, ambijent s dugom povijesti.“

O Dolini kardinala u krašićkom kraju kao potencijalu vjerskog turizma govorio je upravitelj Župe Presvetog Trojstva u Krašiću vlč. Ivan Vučak. „Uz toliko prirodno bogatstvo, Krašić izumire, mladi se žene/udaju i odlaze“, rekao je ukazujući na trenutno skromne mogućnosti mjesta za prijam hodočasnika. Naime, Krašić je poseban duhovni zamah dobio beatifikacijom kardinala Alojzija Stepinca 3. listopada 1998. godine. I za njegov razvoj kao mogućeg budućeg nacionalnog svetišta sv. Alojzija Stepinca potrebna je potpora društvenih institucija, a Krašić treba i hodočasničku infrastrukturu.

„Bez toga ne možemo naprijed“, rekao je vlč. Vučak i osvrnuo se na obnovu Spomen doma bl. Alojzija Stepinca uz župnu crkvu: „Ne mogu župnici raditi velike projekte samo iscrpljujući svoje župljane, već smo kucali na razna vrata. U obnovu doma uložili smo tri milijuna kuna. I stalo nam je do toga, jer Stepinac pripada cijelom hrvatskom narodu.“ Spomenuo je kako je životom u kućnom pritvoru u Krašiću (1951.-1960.) bl. Alojzije zauvijek zadužio to mjesto. Stoga je u njemu važan i svaki detalj iz njegova života. U novije vrijeme Krašić otkrivaju hodočasnici koji odlaze u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovac, pa je i ta povezanost dvaju hodočasničkih središta od velike pomoći prepoznatljivosti Doline kardinala.

Prof. dr. sc. Velimir Piškorec s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu osvrnuo se na Lauretanske litanije koje su sastavni dio marijanskih pobožnosti, a nastale su u Loretu u XVI. stoljeću. Ovom uglednom germanistu i anglikanistu po vokaciji, zanimljivi su izrazi koji opisuju Blaženu Djevicu Mariju. Istraživao je povijesne molitvenike, analizirao poetsku i jezičnu dimenziju litanija, a snimio je i kajkavske inačice Lauretanskih litanija prema predlošku iz Mulihova molitvenika „Hrana nebeszka“ (1779.).

Modrave – ljetni kamp za mlade kao ponudu minimalizma koji nije površan i ide u dubinu odražavajući želju da se ide do bitnog, predstavio je isusovac p. Mislav Skelin. „Modrave su susret s Bogom, prirodom, jednih s drugima i sa samim sobom“, dodao je i podsjetio da je ovaj jedinstveni ljetni projekt za mlade (od 18 do 30 godina) nastao na poticaj p. Luke Rađe. Iako ga je potaknuo, p. Luka zbog posljedica teške prometne nesreće na ovaj kamp nikada fizički nije došao, ali ga podupire svojim trpljenjem i molitvom.

P. Mislav je objasnio što je bit samih Modrava: „To je ponuda kojoj je karakteristika jednostavnost: jednostavno ljeto, više u dubinu (Ignacijeve duhovne vježbe) i MAGIS CRO (eksperimenti – bicikliranje, kajakiranje, oni oblici aktivnosti koji potiču zajedništvo).“ Za Modrave pojam dubina nije floskula, jer program donosi čitanje Riječi Božje, ali i zahtjevne forme ignacijanske duhovnosti, poput Egzamena (molitva sagledavanja danas Bogom i prepoznavanje njegove prisutnosti). „Pravila sv. Ignacija koristimo kako bi mladom čovjeku objasnila njega samoga“, naglasio je p. Skelin i dodao kako njihov model – više u dubinu – znači u svemu tražiti svrhu, nadići instant kulturu. S mladima se radi na duže staze, a sastavni dio Modrava je i fizički rad (npr. popravljanje suhozida, rad na kampu, maslinama…).

Na kraju je zaključio kako trebamo imati minimalističke stvari, osobito za mlade, kako bi se izašlo iz zone ugode i sigurnosti da bi se doživjelo ispunjenje. „Potrebno je jako puno, treba imati svećenike koji će na terenu biti s mladima, ali i laike koji brinu za duše, uoče detalje u njihovom raspoloženju i brinu jedni za druge“, rekao je p. Mislav uz napomenu: „Vrijedi ovako ulagati.“

Njegov subrat iz Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, dr. p. Tomislav Špiranec, pod naslovom „Moli, odmori, nauči!“ predstavio je Kapelu Majke Božje Kraljice Hrvata na Sljemenu. Nazvao je to malim šumskim svetištem koje je sljubljeno s parkom prirode Medvednica. „U ovom svetištu sljubili su se elementi hrvatske povijesti, kulture, simbolički je snažan svaki detalj stvoren za ovu kapelicu“, rekao je p. Špiranec naglašavajući da su „detalji pokušaj da se kroz umjetnost i arhitekturu artikulira identitet“.

Spomenuo je i obnovu Doma sv. Josipa, Providnost koja šalje i sredstva i radnike, sve veći broj hodočasnika i posjetitelja (škola u prirodi, planinari, rekreativci). Model zadovoljstva koji se doživi uz Gospu Sljemensku uključuje fizički rad i duhovni mir. P. Špiranec je opisao i svoj jedinstveni pastoral – iako nije župa sve je više krštenja, vjenčanja, ali i vjeronauka za pojedince, parove ili manje grupe. Osobito je primjetan sve veći broj ispovijedi. Šumsko svetište Majke Božje Kraljice Hrvata na Sljemenu kojim upravljaju isusovci, rado bi podigli na višu razinu, osobito o 90. obljetnici podizanja kapelice. „Pokušavamo obnoviti urbana i ruralna hodočašća.“

Kako jedno mjesto koje podsjeća na strah i patnju pretvoriti u nešto plemenito? Takav primjer predstavio je doc. dr. sc. Tomislav Ćurić, rektor Svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu, te profesor s Katedre za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Podsjetio je kako je to svetište na Dunavu doživjelo procvat proteklih pedeset godina. No, „Aljmaš je preživio tragedije“, spomenuo je dr. Ćurić. Međutim, što učiniti s tim tragedijama? Odgovor su dali uređenjem vojnog bunkera iz 1953. godine u Memorijalni centar Aljmaš koji je otvoren ove godine. U njemu se isprepliću povijest, kultura, tradicija. Ovdje se može vidjeti „stari Aljmaš“, umjetnički prikazi BDM, prikazi iz vremena Domovinskog rata, soba sjećanja na žrtve rata. I to je oblik ispreplitanja sadržaja, uz ono duhovno vezano uz Gospu od Utočišta, prikazati i ono od čega je narod satkan.

Poseban primjer procvata hodočasničkog turizma izložio je rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente. Njegovo se služenje u svetištu nastavilo na temeljima koje je dao mons. Marijan Radanović. A kroz devet godina zauzete promocije sv. Josipa mons. Sentea sada možemo govoriti i o 70 tisuća hodočasnika sv. Josipu u jednoj godini. Svjedočio je o brojnim uslišanjima po zagovoru sv. Josipa, među ostalim i o tridesetero začetih i rođenih beba. U nedostatku infrastrukture u okolici svetišta dodao je kako su oni ti koji stvaraju prostor za hodočasnike.

Potaknut nedovoljnim vrednovanjem domaćih umjetnika, mons. Sente pokrenuo je Galeriju „Martin Borković“ u sklopu Nacionalnog svetišta sv. Josipa, kao sakralno-kulturno mjesto. Ovdje godišnje organizira i do dvadeset izložbi visoko priznatih hrvatskih umjetnika, slikara i kipara. „U promociji duhovnosti rado koristim slike domaćih autora“, priznao je mons. Sente svoju želju da upravo kroz ovakav rad podupire i duhovno i kulturno djelovanje. Zato je rado podržao i projekt „Hrvatski sveci i blaženici“ u koji se Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu uključilo 2019. godine.

U Galeriji Molvarskog likovnog kruga po završetku izlaganja otvorena je izložba „Hrvatski sveci i blaženici“ autorice akademske slikarice iz Splita s. Zdravke Spomenke Milić, članice Družbe sestara milosrdnica. Kontinuitet ovog projekta koji je počeo prije 16 godina predstavila je predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ dr. sc. Tanja Baran, a izložbu je otvorio provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić.

Sudionici simpozija tijekom popodneva obišli su neke podravske znamenitosti (Galerija Ivana Večenaja u Goli, Art centar Ješkovo), a dan su završili euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi predvodio fra Miljenko Hontić u zajedništvu sa svećenicima gostima.