Misno slavlje predvodio je vicepostulator za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića preč. Ilija Jakovljević. Koncelebrirao je duhovnik pulske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) i župnik Župe sv. Pavla Apostola preč. Milan Mužina.

Na misi je pjevao Župni zbor sv. Pavla pod vodstvom predsjednika pulske podružnice HKLD dr. med. Andreja Angelinija.

Propovjednik je na početku istaknuo simboliku slavljenja blagdana sv. Luke u crkvi posvećenoj sv. Pavlu Apostolu, te je pojasnio da sv. Pavao u Drugoj poslanici Timoteju opisuje kako su ga svi ostavili za vrijeme njegovog drugog putovanja u Rim osim Luke.

„Apostol Pavao sa tugom piše Timoteju: ‚Jedini je Luka sa mnom‘ (2 Tim 4,11). Ova slika, ‚jedini je Luka sa mnom‘, je često slika pacijenta i liječnika. Posebno u bolnicama i domovima. Na bolesničkim posteljama najčešće uz bolesnika stoji liječnik, zato je važno imati empatiju, znati slušati kako bi se moglo osjetiti ne samo fizičku bol već još više bol stanja čovjeka; njegove duše i psihe. Ta ostavljenost, nedostatak vremena za starije i nemoćne, najteže pogađa one treće životne dobi. Ta tamnica neizvjesnosti i ponekad ostavljenosti, svoje preobraženje dobiva po liječniku, medicinskoj sestri“, rekao je propovjednik.

„U tamnice ljudskih duša liječnici ulaze svojom profesijom, ali tim tamnicama je potrebno donijeti svjetlo vjere; svjetlo nade“, nastavio je preč. Ilija Jakovljević.

„U trenutcima ljudske agonije važno je imati uz profesiju još nešto malo više: vjeru, suosjećanje i pružati nadu. Vidimo da je sv. Luka upravo bio uz sv. Pavla u njegovim tamama, napuštenostima i agoniji života. Luka mu je bio blizak ne samo kao liječnik, već još više kao subrat u vjeri. Mi smo pozvani na tu blizinu, kršćansku ljubav, da se nitko ne bi osjetio ostavljenim“, poručio je.

Potrebno je ponekad toj patnji, bolesti dati i onaj nadnaravni smisao. Vjernik svoju patnju često suobličava Isusovoj patnji, odnosno križu. Da bi i patnja bila izgrađujuća za onog koji pati, ali i društvo potrebno je imati zajedničku nit, a to je vjera. Vjera daje smisao ljudskom životu, pa i patnji. Vjera preobražava sve tame i napuštenosti života. „Naša najvažnija dužnost prema bližnjem je milosrđe – proximo caritas, rekao je propovjednik te naglasio da „sv. Luka kroz zapisanu riječ, koja je nama dana u obliku Evanđelja i Djela apostolskih, stvorio je učinkovit lijek za našu dušu.“

Propovjednik se nadalje, u svojstvu vicepostulatora kauze za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića osvrnuo na njegovo svjedočanstvo života. „Bl. Miroslav Bulešić, kao župnik u Baderni i Kanfanaru, svjedočio je u tamnici Drugog svjetskog rata Božju ljubav. Nastojao je snagom Kristovih sakramenata svim zaraćenim stranama donijeti Krista, koji je izvor pravog mira i zajedništva. Sijao je u ljudska srca Riječ Božju, pozivao na sakramente kako bi se tamnica ljudske povijesti pročistila ne ljudskom mudrošću ili ideologijom već Božjim duhom“, kazao je preč. Ilija Jakovljević.

„Vama dragi liječnici i medicinsko osoblje želim da vas sv. Luka zagovora i da vam isprosi milost kako biste mogli spasonosno djelovati u tamnicama ljudskih života; kako biste svojim radom mogli u mnoge duše udahnjivati duha životvorca koji je zamro kod pojedinca pod bremenom života. Zato imate posebnu misiju, ne samo liječiti nego i slušati i šaptati na ranjena ljudska srca. Neka vas u tom zagovaraju i drugi sveci liječnici sv. Kuzma i Damjan, kao i naš bl. Miroslav Bulešić“, poruka je kojom je preč. Jakovljević zaključio homiliju.