Biskup Vidović je sve pozdravio, osoboto svećenike i redovnike, generalnog vikara i župnka Jelse don Stanka Jerčića te dekane Hvara, Brača i Visa don Tonija Plenkovića, koji je župnik Svete Nedjelje u koju se ređenik Ivan s obitelji doselio, Ivicu Huljeva i Milana Šarića te devet bogoslova Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Spllitu od kojih su trojica Hvarske biskupije: Tonči Prugo, Domagoj Babić i Božidar Plenković. Oni su došli sa svojim duhovnikom Matom Brečićem. Na ređenju je bio i splitski bolnički kapelan Šimun Doljanin te profesor KBF- a Sveučilišta u Zagrebu Tonči Matulić. Biskup je pozdravio brojne nazočne vjernike zahvalivši im za molitve i žrtve. Posebno je pozdravio Ivanova oca Gorana, majku Jaku i brata Josipa te svu njihovu rodbinu, među kojima su bili ređenikovi kumovi Boris i Marina Maleš te djed Jozo i baka Ruža Gađža te baka Katarina Brstilo, a djed Ivan umro je samo dva dana ranije.

Biskup Vidović je istaknuo da je to poseban dan i događaj ne samo za ređenika Ivana nego i za Hvarsku biskupiju i opću Crkvu. Pri oltaru su posluživali đakoni Ivan Šesto i Igor Goleš, kao i drugi bogoslovi. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi katedralnog zbora pod ravnanjem maestre Klare Milatić i uz orguljsku pratnju profesora Tomija Domančića.

Biskup Vidović je u propovijedi istaknuo da je bit svećeničkog zvanja i poslanja naviještanje Riječi Božje, pobožno i smjerno slavljenje Kristovih otajstava, osobito euharistije i sakramenta pokore, posredovanje Božjeg milosrđa povjerenom Božjem narodu, ustrajnost u zajedničkoj molitvi i svećenčkom zajedništvu te življenje Kristovih otajstava i njihovo naviještanje drugima, pri čemu je potrebno svakodnevno sve više srastati s osobom Isusa Krista, dopuštajući da On bude sve dominantniji u našem životu. Potrebno je da svećenici budu sebedarje ljudima koje im je Bog povjerio.

U svemu tomu najvažnije je ljubav naviještena u pročitanom ulomku Evanđelja sv. Ivana (Iv 15 – 19) Ono što je sol za hranu to je ljubav za život vjernika, osobito za život jednog svećenika. Stoga se biskup Vidović osvrnuo na pročitani ulomak Evanđelja u kojemu uskrsli Isus pita sv. Petra: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ Na to mu Petar dva puta odgovara: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ Treći put mu je odgovorio: „ Gospodine, ti sve znaš. Tebi je poznato da te volim“. Biskup je istaknuo kako postoji bitna razlika između voljeti i ljubiti, pojasnivši da se voljeti može i iz interesa, a kad se nekoga ljubi tad se za njega i život daje.

Biskup je naveo kako je Isus na Posljednjoj večeri rekao svojim učenicima: „Novu vam zapovijed dajem: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“ (Iv 13, 34). „A on je nas tako ljubio da je dao svoj život za nas“, rekao je biskup Vidović koji je s tim pojasnio kako je Isus Petra pitao da li je spreman za Njega dati svoj život. Petar je bio spreman na to dok je imao mač u ruci, dok se pouzdavao u sebe, svoje moći i sposobnosti. Kad je ostao bez mača brzo je Isusa zanijekao i izdao. Petar je bio svjestan onoga što ga uskrsli Isus pita. Svjestan svojih slabosti više ne daje velika obećanja. Ne odgovara Isusu da ga ljubi, nego da ga voli.

Petar je priznao je svoju slabost. To je bio trenutak i početak Petrovog novog hoda za Isusom. Više se nije uzdao u svoju moć, svoje sposobnosti i pamet. Isus je u njemu sve više rastao po riječima sv. Ivana Krstitelja: „On treba da raste, a ja da se umanjujem.“ Isus je tolliko u njemu rastao da ga je prerastao, a to potvrđuje sv. Pavao govoreći „Ne živim više ja nego u meni živi Krist.“

„Ovo je problem mnogih ljudi; u svojoj oholosti i bahatosti ne znaju koliko su nemoćni. Biti svjestan svojih slabosti početak je mudrosti“, istaknuo je biskup Vidović dodajući kako je Petar bio svjestan svojih slabosti. U poniznosti svoga srca otkrio je svoje nemoći. Priznao je svoju slabost. Želim, ali ne mogu. Zato se Isus spustio na Petrovu razinu pa ga treći put ne pita ljubiš li me, nego voliš li me? A Petar mu odgovara: „Gospodine ti znaš bolje od mene kakav sam. Tebi je poznato da te volim“. Tada ga je Isus proglasio prvim papom.

„Ivane, i Tebi će Isus u tvojoj prostraciji postaviti isto pitanje: ‚Voliš li me?‘ Ispravni odgovor moći ćeš dati samo u poniznosti i kazati: „Želim, Gospodine, ali bez tebe neću moći, potrebna mi je tvoja milost. I kad ustaneš neka to bude znak kako si spreman u poniznosti hodati za Gospodinom, pa i svoj život mu dati služeći povjerenom narodu“, poručio je biskup Vidović, dodavši: „A vas, dragi vjernici, molim da molite žarko ne samo za našega Ivana nego i za sve nas svećenike, osobito kad osjetite da smo posrnuli i pali pod teretom naših slabosti i mana. Tada nam je najpotrebnija vaša molitva i vaš zagovor da ustrajemo u svom pozivu i da se Bog u nama proslavi“, zaključio je biskup Vidović.

Potom je uslijedio obred svećeničkog ređenja. Ređenika je predstavio generalni vikar Jerčić. Ređenik je biskupu Vdoviću dao svoja obećanja. Dok je ređenik Ivan ležao prostrt po podu katedrale, pjevanje Litanija svih svetih predvodili su dekan Šarić i bogoslov Prugo. Izmoljena je molitva ređenja. Biskup i svećenici položili su ruke na Ivanovu glavu. Biskup mu je ruke pomazao svetim uljem i dao mu pliticu s hostijom i kalež s vinom.

Tijekom pričešćivanja muški pučki pjevači iz Svete Nedjelje uz orguljsku pranju Jure Milatića pjevali su himnu svoje župe, himnu Gospi od Centure „Draga, Gospe, Božja mati“.

Na kraju misnog slavlja biskup Vidović je čestitao ređeniku Brstilu govoreći: „Ivane, dobro došao u naš prezbiterij, računamo na tebe, a i ti računaj na nas; na svećenike, redovnike i Božji narod“. Osobito je čestitao roditeljima, bratu te užoj i široj obitelji i župi Sveta Nedjelja u kojoj žive ređenikovi roditelji. Biskup je zamolio vjernike da mole za svećenička zvanja, navodeći Isusove riječi: „Žetva je velika, a radnika malo“. Stoga je zamolio i Gospodina da pošalje radnika u žetvu svoju.

Ivan Brstilo rođen je u Splitu 22. lipnja 1994. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu, primivši sakramente u konkatedrali Sv. Petra apostola. Nakon završene srednje škole 2013. godine doselio se s obitelji u župu Sveta Nedjelja, u mjesto Jagodna na otoku Hvaru. Tri godine teološko-filozofskog fakulteta pohađao je u Splitu, a dvije godine u Zagrebu na Teološkom institutu družbe Isusove, gdje je i diplomirao.