Budi dio naše mreže
Izbornik

Ivana Parlov odlazi kao laik misionar u Tanzaniju

Imotski (IKA )

Dvadeset i šestogodišnja Imoćanka, članica Udruge Zdenac, nedavno je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Imotski, (IKA) – Ivana Parlov, dvadeset i šestogodišnja Imoćanka, članica Udruge Zdenac, nedavno diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu smjer prof. njemačkog i hrvatskog jezika i književnosti, na blagdan Gospe od Anđela 2. kolovoza otišla je kao laik u misije u Tanzaniju, na osobni poziv biskupa Norberta Mtege, a kao potpora našem misionaru don Anti Batarelu koji je tamo u misijama već više od 30 godina. U nedjelju 29. srpnja u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Ričicama kraj Imotskoga, gdje je Ivana i krštena, u tijeku misnoga slavlja predvoditelj don Mladen Parlov udijelio je Ivani blagoslov i predao joj misijski križ. Oduševljena Majkom Terezijom i pokazujući ustrajnu želju činiti “barem dio onoga što je svetica činila” u skladu s molitvom “Očenaša”, čiju je bit u propovijedi protumačio obiteljski prijatelj i duhovnik dr. Parlov, prihvatila je Božju volju i njegovo poslanje. Stoga je Ivana na kraju mise na otkrivanje Božje volje posebno potaknula svu svoju okupljenu brojnu rodbinu, prijatelje i kolege iz Zdenca.
Poticaj za odlazak u misije osjetila je još u tijeku studija, prije dvije-tri godine, pročitavši o jednoj djevojci, također porijeklom iz Ričica, koja je iz Njemačke otišla u misije. Ivana je mislila da za takav korak ona sama nema dovoljno hrabrosti, a uz to nije znala ni kako realizirati taj sve jači zov. Odgovor na to pitanje dala joj je Udruga Zdenac iz Splita i s. Ljilja Lončar, kao jedini u Hrvatskoj koji omogućuju formaciju i pripremu laika misionara. S. Ljilja potaknula ju je da najprije završi fakultet, kao uvjet za odlazak u misije preko Zdenca, kao i da dodatno produbi svoj duhovni život. Što je Ivana i učinila kroz polugodišnje duhovne vježbe u svakodnevici kod isusovaca u Palmotićevoj, koje su dodatno pomogle učvršćenju i stabilnosti njezine odluke te dubljem upoznavanju i sazrijevanju vjere, shvativši da je Bog uvijek uz nju i njezin najbolji prijatelj. Za afričke misije posebno se interesirala i pripremala kroz predavanja dugogodišnjega misionara u Malaviji o. Luke Lučića na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove na Jordanovcu te je predano sudjelovala u aktivnostima zagrebačkog ogranka Udruge Zdenac, često vodeći i njihove sastanke subotom u Sigetu. Čekajući nastavak priprema preko Zdenca u Splitu, Ivana je odmah nakon što je diplomirala uspjela naći i dobar posao u Zagrebu kao lektor i prevoditelj u jednoj izdavačkoj kući, a povezala se osobno s biskupom Tanzanije Norbertom Mtegom prigodom njegova boravka u Splitu za blagdan sv. Dujma. Biskup, koji jako voli Hrvatsku i hrvatske misionare, pozvao ju je u misije u Tanzaniju, čemu se ona odlučila odazvati. Dala je otkaz na poslu te odlučila u svom novom poslanju – tijekom i nakon povratka iz misija – i dalje surađivati sa Zdencem. Ivana svoje poslanje ne osjeća kao poziv u redovnički život, ona je sigurna, kako svjedoči, da jednoga dana želi osnovati svoju obitelj i osim toga uvijek pomagati drugima. Premda bi u svakom slučaju otišla za Božjim poticajom, kaže da joj mnogo znači roditeljski blagoslov i potpora. Kako voli istaknuti: Bog i Crkva su joj na prvomu mjestu, a potom obitelj. Očekuje da će u misijama raditi u odgoju djece, što je tamo od velike važnosti, te na takav način pomoći i svojom strukom. Očekuje i nada se da će biti prihvaćena i da će im moći svojom ljubavlju i toplinom prenijeti vedri i bogati duh vjere i kulture svoga kraja te da će pridonijeti još boljoj povezanosti Hrvatske i Tanzanije te biti poticaj drugim mladima da se odluče na sličan korak.