Iz tiska izišao novi broj časopisa „Vrhbosnensia“

Ilija Marković autor je članka „Evanđeoski savjeti u životu svećenika“. Evanđeoske savjete – siromaštva, čistoće i poslušnosti – najčešće se u svakodnevnom govoru povezuje s ustanovama posvećenog života, tj. sa stilom života Bogu posvećenih osoba – redovnika i redovnica. Isti pristup može se pronaći i u brojnim dokumentima crkvenoga učiteljstva, kao i kod brojnih drugih autora koji se bave tom tematikom. Rad stavlja naglasak na svećenike inkardinirane u krajevnoj Crkvi koju čini biskupija ili ono što kanonsko pravo s njom poistovjećuje prema kann. 266, §1; 368-369.

Ljubo Zadrić autor je članka „Relacionalno-komunionalni identitet svećenika“. Članak je utemeljen na biblijskim iskazima s jedne, i potrebi današnjeg čovjeka s druge strane. Zadrić piše da, kroz odnos i izgradnju zajedništva, Crkva uspijeva ostati u kontaktu sa svijetom. U djelovanju prednost treba dati Crkvi kao zajednici, a ne kao kleričkoj ustanovi. Stoga, počevši od izvornog biblijskog identiteta – nasljedovanje Krista, relacionalno-komunionalni identitet svećenika smanjuje rizike unutarnjih kriza: individualizma i klerikalizma te nastupa prema svijetu s potrebnom otvorenošću: slušanje, djelovanje i usmjeravanje na Krista, temelj susreta i zajedništva s Bogom.

Velimir Blažević u članku „Promjene u odredbama o ženidbi u Zakoniku kanonskog prava“ ukratko obrađuje promjene do kojih je došlo u odredbama ženidbenog prava u važećem Zakoniku kanonskog prava, proglašenom 1983. godine, a koje je u tri slučaja (kan. 1086, § 1; kan. 1117; kan. 1124) izvršio papa Benedikt XVI. svojim motu proprijem „Omnium in mentem“ od 26. listopada 2009., a u 6 slučajeva (kan. 1108, § 3; kan. 1109; kan. 1111, § 1; kan. 1112, § 1; kan. 1116, § 3; kan. 1127, § 1) papa Franjo motu proprijem „De concordia inter Codices“ od 15. rujna 2016. godine.

Mile Marinčić i Valentina Šipuš autori su članka pod naslovom „Utemeljenje i zahtjevi za (društvenu) odgovornost u Socijalnom nauku Crkve – postkoncilsko vrijeme“. Posljednjih godina došlo je do naglog porasta zanimanja za socijalnu etiku u svakodnevnom životu. Posebice se to očituje u političko-gospodarskim kretanjima koja sve više uvažavaju potrebu skrbi za očuvanje planeta Zemlje, ali i skrbi za kvalitetu i unapređenje života pojedinaca i zajednice. Odgovornost za to trebaju preuzeti sve instancije društva – od pojedinca do nadnacionalnih zajednica. Kršćanstvo kao religija otkriva temelje za takvo djelovanje već u Bibliji, ali tu misao posebice razvija u službenom naučavanju kroz socijalni nauk Crkve. Unatoč dugom postojanju socijalnog nauka Crkve, i danas je taj govor nepoznat u društvu. Stoga se u radu aktualizira kroz predstavljanje pojma odgovornosti i razumijevanje društvene odgovornosti koje nudi kršćanstvo, počevši od starozavjetnog govora (zahtjeva), preko novozavjetnog – Kristova govora i zahtjeva za potrebom etike i morala u svakodnevnom životu i djelovanju pa do zahtjeva koje pred nas postavlja socijalni nauk Crkve, Drugi vatikanski koncil i suvremeni govor Crkve.

U članku na engleskom jeziku „Reconciliation as an act of courage and inner freedom. Reconciliation as the challenge of modern Europe“, Anton Jamnik piše o pomirenju kao činu hrabrosti. Pomirenje je proces koji ima i filozofske i teološke temelje. Jedno drugo nadopunjuju jer je uz ljudska nastojanja od presudne važnosti pouzdati se u djelovanje Duha Svetoga. Duh Sveti je taj koji može istinski osloboditi ljudsko srce od svih negativnih misli i mržnje. Pomirenje ne podrazumijeva samo zaborav događaja iz prošlosti, nego se odnosi i na unutarnje oslobođenje koje se očituje u opraštanju, međusobnom poštivanju i iskrenoj želji za stvaranjem novih odnosa. Pomirenje se događa i na osobnoj i na strukturnoj razini. Ako su potonji nepravedni, nemoguće je postići novu kvalitetu odnosa unutar društva.

Ljubo Zadrić u članku na talijanskom jeziku „La comunicazione della fede“ ističe da je prenošenje vjerske predaje osnova poslanja Crkve jer izražava bitne značajke crkvenog života, a to su konkretno: iskustvo apostola, povijesna svjedočanstva koja su uslijedila i konačno, sadašnji nauk i naviještaj Crkve. Preko te tri kategorije prikazuje dinamiku komunikacije i prenošenja vjere koja u biti izražava i prenosi osnovu cjelokupnog crkvenog života: svjedočanstvo vjere u uskrsnuloga Krista.

U rubrici „Recenzije“ prikazano je pet djela, dok u rubrici „In memoriam“ Ivana Šustek donosi sjećanje na dr. sc. fra Andriju Zirduma.