Novi Glas Koncila broj se otvara fotografijom s dolaska betlehemskoga svjetla u Hrvatsku.

U fokusu novog broja je odluka Ministarstva znanosti i obrazovanja o micanju udžbenika povijesti za četvrti razred gimnazije „Zašto je povijest važna? 4“ autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice s popisa odobrenih knjiga za hrvatske srednjoškolce. Osim što udžbenik iznosi netočne i zastarjele podatke te općenito donosi nepouzdan sadržaj koji učenike upućuje na pogrješne zaključke o nekim povijesnim zbivanjima i osobama, jedna od figura iz povijesti Katoličke Crkve i hrvatskoga naroda na kojima se udžbenik „Zašto je povijest važna“ pokazao nedoraslim zadatku istinita i cjelovita podučavanja hrvatskih srednjoškolaca bio je i bl. Alojzije Stepinac.

O potencijalnim teže koruptivnim radnjama u energetskom sektoru Republike Hrvatske nego što se mislilo u komentaru piše glavni urednik Branimir Stanić potaknut razrješenjem s dužnosti ministra gospodarstva u Vladi Republike Hrvatske, a samim time i posebnoga ministrova savjetnika.

„O novim bi se razrješenjima moglo govoriti s nekoliko aspekata, npr. komunikacijskoga, etičkoga i kaznenoga, ali problem bi mogao biti daleko dublji i ozbiljniji“, piše urednik Stanić.

Jedan od dobitnika državne nagrade za životno djelo u području humanističkih znanosti profesor emeritus Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu preč. Josip Baloban u središnjem razgovoru novoga broja otkriva što njegova nagrada znači za teologiju. Osvrnuo se je i na pastoralne izazove s kojima se suočava Crkva u Hrvatskoj te istaknuo iskušenja na koja nailazi življenje crkvenosti.

„Kršćanske vrjednote još na određen način prožimaju život i kulturu hrvatskih građana. Međutim, sve veći utjecaj isključivo vanjskih proslava kršćanskih blagdana poput ‚adventa‘ – koji u Zagrebu i u Hrvatskoj traje duboko u božićno vrijeme – pokazuje da je njihovim ‚organizatorima‘ stalo samo do profita. Vrijeme će pokazati čine li to da bi namjerno oslabili kršćanski utjecaj na kulturu u Hrvatskoj“, istaknuo je među ostalim sugovornik.

Jedinstveno euharistijsko čudo iz srca Istre, o kojemu piše na stranicama Glasa Koncila, mahom je nepoznato i više od devet desetljeća nakon Božića 1930., kada je u kanfanarskoj župnoj crkvi svetoga Silvestra svećenik i mučenik Marko Zeljko u pokaznici na mjestu svete hostije ugledao lik Spasitelja.

Koordinatorica Skacovih (Studentski katolički centar) i Magisovih „eksperimenata“ otkriva preduvjet zdravoga kršćanskog aktivizma te kako je upravo u zagrebačkoj „Palmi“ pronašla mjesto gdje može živjeti svoju vjeru i stekla iskustva animiranja, svjedočenja i vodstva.