Izložba „Hrvatski sveci i blaženici“ predstavljena u Puli

To je četvrti put da izložba na temu hrvatskih duhovnih velikana dolazi u Pulu, a dio je velikog istoimenog projekta koji već četrnaestu godinu svekoliku hrvatsku javnost podsjeća na neprocjenjivo duhovno bogatstvo koje naš narod ima u svojim Božjim ugodnicima.  O izložbi su tom prigodom govorili: gvardijan tog samostana dr. sc. p. Đuro Hontić, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca mons. mr. sc. Antun Sente ml., predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić” dr. sc. Tanja Baran, likovni kritičar Stanko Špoljarić, prof. te autorica, akademska umjetnica Iris Mihatov Miočić.

Nakon glazbenog uvoda pjesmom „Josipu Presvetom Zaručniku“, koju je na stihove Daniela Načinovića uglazbio i ovom prigodom izveo akademski glazbenik Bruno Krajcar, okupljenima se obratio domaćin p. Đuro Hontić. On je započeo kratkim predstavljanjem samostana, kojeg je, prema pobožnoj legendi, osnovao sv. Antun Padovanski 1227. godine. Napomenuo je da je u toj Kapitularnoj dvorani bila kapelica jer se tu nalazi sačuvani dio mozaika iz II. stoljeća gdje je bila krstionica i crkva sv. Ivana Krstitelja.

Otvorenju izložbe je potom prigodno posvetio riječi sv. Ignacija Antiohijskog iz Poslanice Rimljanima u kojima govori o apsolutnoj važnosti sjedinjavanja s Kristom, iznad svih zemaljskih časti. Naglasio je da se te riječi odnose na sve Božje ugodnike koji su obuhvaćeni tom izložbom. „Ove bi slike trebale sve posjetitelje izložbe potaknuti na čežnju za Bogom“, zaključio je gvardijan.

Mons. Antun Sente je podsjetio na razna životna postignuća koja su nazočni suradnici na tom projektu postigli od otvaranja prošlogodišnje izložbe te je napomenuo da će 14. lipnja biti u Rijeci otvorenje izložbe koja je prošle godine u istom periodu predstavljena u Puli, autorice Karin Grenz.

Dr. sc. Tanja Baran je prikazala 14-godišnju povijest projekta „Dani hrvatskih svetaca i blaženika“.

Prof. Špoljarić je istaknuo da prikazivanje svetaca, blaženika i slugu Božjih iziskuje odgovornost i vjernički pristup. „Riječ je o emocionalnom slikarstvu, o duhovnom slikarstvu, o sakralnom slikarstvu. Neovisno o tome kojoj stilistici umjetnik pripada bez te meditativne note djela ne bi imala tu slojevitost i upućenost ka transcendentalnom koju sveci i blaženici nose. Autorica je za svoj slikarski izraz odabrala varijantu realističkog pristupa, realizma koji nadilazi činjenično. Ona kada slika svece i blaženike uspostavlja dijalog s njima, nastoji razumjeti što pojedine osobe iz bliže i dalje povijesti znače, a koje su dio hrvatskog identiteta. Te moralne vertikale traže različite interpretacije, njihova fizička osnova je ipak samo nukleus oko kojega će slika rasti.

Autorica donosi ugođajnost spuštenoga Neba na zemlju. Portreti svetaca su jedna vid komunikacije s Nebom. Autorica je uspjela donijeti sadržajnu slojevitost u detaljima lica, draperije, stava; kod portreta je bitna sličnost, no kod svetaca je najbitnije da gledajući sliku uđemo u nutarnji sloj, osjetimo nutrinu, to je kod svetaca posebno važno, da osjetimo dubinu i duhovnost osobe. Autorica je uspjela kod jedne tematike koja je sklona shematiziranju donijeti dinamiku. Kroz njezino slikarsko traženje događalo se jedno neprekidno produbljivanje“, istaknuto je, između ostalog, u ekspertizi prof. Špoljarića u katalogu koji prati izložbu.

Autorica je na početku svog obraćanja istaknula da je portrete stvarala u životnom prostoru svoje obitelji, te su tako na neki način bili prisutni u svakom trenutku njezine svakodnevice. Time su posvećivali nju i cijelu obitelj. Tijekom rada je osjećala živu prisutnost svetaca i blaženika. Odala je da je na početku radila i na više portreta istovremeno. „Kroz te mjesece rada osjećala sam da sam dobila velike nebeske prijatelje“, rekla je. „Svjesna toga šti su oni činili za života meni je poticaj i nadahnuće da kad služimo Gospodinu to činimo bez nekog napora. Njihova ljubav prema Bogu je zaista zarazna“, rekla je slikarica i napomenula da je postala je svjesna da sve što čini treba činiti iz ljubavi prema Bogu.

Izložbu je otvorenom proglasila dr. Baran, a glazbeni obol događaju, izborom pjesama posvećenih hrvatskim Božjim ugodnicima, dao je glazbenik Bruno Krajcar. Osim uvodne pjesme sv. Josipu otpjevao je još pjesmu sv. Leopoldu te na kraju „Palmina grano“ posvećenu bl. Miroslavu Bulešiću.

Izložba će u tom pulskom samostanu ostati do kraja srpnja ove godine.

Uslijedilo je misno slavlje u samostanskoj crkvi, koje je predvodio mons. Sente uz koncelebraciju franjevaca iz tog samostana.