Slavlju u Beogradu pridružit će se svi svećenici Beogradske nadbiskupije kao i biskupi Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda kojoj Beogradska nadbiskupija pripada, ostali crkveni velikodostojnici, gosti i vjernici svih župa Nadbiskupije, a propovijed će tom prilikom izreći vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, kao nadbiskupov generacijski kolega, prijatelj i brat u biskupstvu.

Cijela proslava bila je planirana za svibanj, no zbog tadašnji epidemioloških prilika vezanih uz koronavirus ona nije tada održana. Zanimljivo je da se sadašnja proslava poklopila s praznikom Danom primirja koji se u Republici Srbiji slavi upravo 11. studenoga, a primirje kojim je završen Prvi svjetski rat potpisano je upravo u 11 sati kada će euharistijsko slavlje i započeti.

Euharistijsko slavlje bit će izravno prenošeno na Facebook stranici i YouTube kanalu Nadbiskupije, preuzimat će ga Hrvatski katolički radio na svojoj Facebook stranici i Laudato TV. Pjevat će Muški ekumenski zbor pod ravnanjem Bratislava Prokića i uz orguljsku pratnju Više Dimitrijević i Stefana Simonoviča.

Monsinjor Stanislav Hočevar rođen je 12. studenoga 1945. godine u selu Jelendol, župa i općina Škocjan kod Novog Mesta na području tadašnje nadbiskupije Ljubljana u Sloveniji, a sada biskupije Novo Mesto. Po završetku osnovne škole u Škocjanu 1960. godine pridružio se Don Boscovim salezijancima. Školovao se u gimnaziji u Križevcima i u Rijeci, a potom je stupio u novicijat salezijanaca. Vojsku je služio u Skoplju 1966/67. godinu.

Na pastoralnoj praksi bio je u novicijatu u Želimlju kod Ljubljane. Filozofsko-teološki studij završio je na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Svećenikom je postao 29. lipnja 1973. godine. Magistrirao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani 1979. godine s tezom iz teologije: “Osobni grijeh u današnjoj hamartologiji”.  Od 1973. godine bio je nastavnik i odgojitelj u malom sjemeništu u Želimlju, a od 1979. godine ravnatelj te salezijanske ustanove. Dvije godine (1982.-84.) bio je zamjenik salezijanskog provincijala u Sloveniji. Zatim je četiri godine bio ravnatelj internata za srednjoškolce – Modestovog doma u Celovcu(Klagenfurt)) u Austriji.

Godine 1988. prvi put je izabran za provincijala salezijanaca u Sloveniji, a od 1994. do 2000. godine obavlja drugi mandat te iste službe. Sudjelovao je na četiri generalna kapitula salezijanaca u Rimu. Dva mandata bio je predsjednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Slovenije i zatim dvije godine generalni tajnik iste konferencije. Na svetkovinu Navještenja Gospodinova, 25. ožujka 2000. godine papa Ivan Pavao II. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom u Beogradu. Za biskupa je zaređen 24. svibnja 2000. godine u crkvi Marije Pomoćnice na Rakovniku u Ljubljani.  U Beograd dolazi za Duhove 2000. godine.

Na plenarnoj sjednici Biskupske konferencije Jugoslavije u jeseni 2000. godine prima dužnosti referenta za katehezu i mlade, za redovnički život te postaje predsjednik biskupske komisije za Caritas. Dana 31. ožujka 2001. godine papa Ivan Pavao II. prihvaća molbu za razrješenje dotadašnjeg beogradskog nadbiskupa Franca Perka, a time mons. Stanislav Hočevar preuzima mjesto beogradskog nadbiskupa i metropolita. Dana 16. travnja 2001. godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije SR Jugoslavije na dva mandata (2001.-2006.; 2006.-2011.) u kojoj je obavljao i druge funkcije.

Od 2002. godine nadbiskup Hočevar je član Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana.