Jubilarni značaj Dana državnosti

Danas, na Dan državnosti okupili smo se u povijesnoj crkvi Sv. Marka na Gornjem gradu koju okružuju visoke hrvatske državne institucije da slavimo misu za Domovinu. Mi vjernici iskazujemo ovom svetom misom svoju zahvalnost Bogu što nam je dao samostalnu i međunarodno priznatu državu u kojoj možemo bolje i svestranije ostvariti svoju domovinsku pripadnost. Izražavamo poštovanje svima koji su nam se danas pridružili u ovom slavlju, a osobito predstavnicima hrvatskih vlasti.
Vama, poštovani predstavnici hrvatskih vlasti, i po vama svim građanima Hrvatske, čestitam današnji blagdan: naš zajednički Dan državnosti. Molim Gospodina da ljudima na položaju udijeli mudrost i brižljivost, a svim građanima radinost i poštenje da bi se u složnoj uzajamnosti svih ostvarivala građanska sloga, pravednost, mir i napredak.
Ovogodišnji Dan državnosti ima i stanoviti jubilarni značaj. Danas se s posebnim raspoloženjem srca spominjemo 30. svibnja 1990. godine. Bio je to početak jedinstvenih i neponovljivih događaja koji se ugrađuju u širi okvir događanja koji je zahvatilo Europu potkraj 1989. i početkom 1990. godine sa svime što je potom slijedilo. U razmjerno kratkom povijesnom kairosu obnovljena je hrvatska država čiju je uspostavu u siječnju 1992. priznala međunarodna zajednica. Ta se država u svom novom obliku izvila općom narodnom voljom iz tisućugodišnje svijesti hrvatskog naroda.
Na ovom mjestu i u ovoj prigodi danas se spominjemo i molimo za prvog predsjednika obnovljene hrvatske države pokojnog dr. Franju Tuđmana. On je kao veliki graditelj upisan u povijest hrvatske države.
Molimo i za one koji su dali svoje živote za našu slobodu, za naš mir, za našu budućnost.
Zahvaljujemo Bogu i za sve koji su, osobito u teškim godinama rata, nesebično, gotovo danju i noći, izlažući i svoje živote, služili općem dobru u obrani i uspostavi mlade države Hrvatske.
Vrijeme jubileja, kako kaže Ivan Pavao II., posebno je vrijeme zahvaljivanja, ali i pokajanja. Danas, pogledom zaustavljenim na proteklih deset godina, zahvaljujemo Bogu za slobodnu i međunarodnu priznatu Republiku Hrvatsku. Ona je osobiti Božji dar i dosljedno naša zadaća. Svi građani Hrvatske pozvani su da je čuvaju i unapređuju kao svoju državu u kojoj ostvaruju svoju domovinu.
Mi smo narod koji se često bavi prošlošću i rado se pozivamo na povijest. Možda nam je ipak danas više potrebna ona biblijska mudrost koja nas uči kako se odnositi prema vlastitoj prošlosti i kako poštivati vlastitu tradiciju; ona biblijska mudrost koja priznaje zasluge Davida kralja, časti ga i ponosi se njime, ali mu isto tako ne prešućuje i ne opravdava grijeh koji je počinio; ona mudrost koja znade razlikovati dobro i zlo; ona mudrost koja je znak zrelosti i pojedinca i društva jer se odgovorno i hrabro odnosi prema istini vlastite prošlosti i povijesti. To je mudrost koja je u stanju čuvati i predavati tradiciju koja ima budućnost, jer se temelji na istini.
Na početku novog desetljeća još uvijek za nas imaju neispunjenu programatsku vrijednost riječi koje nam je 11. rujna 1994. poručio Sveti Otac: “Dragi građani Zagreba, dragi Hrvati, uvijek gledajte naprijed! Imajte hrabrosti oprostiti i prihvatiti bližnjega. Očito, oprostiti ne znači odustati od zakonskih sredstava pravne države, kojoj je dužnost voditi istragu protiv počinitelja zločina. Oprostiti znači osloboditi srce osjećaja osvete, koja nije spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj sudjeluje svojim vlastitim doprinosom svaki čovjek dobre volje. Mir pretpostavlja da u temelju svake inicijative bude uvijek iskrena volja za dijalogom, poštivanjem prava svakog pojedinca, kao i nacionalnih manjina, nastojanje oko međusobne snošljivosti. Budite čvrsto uvjereni da dobro mira ima svoj zadnji temelj u srcu samoga Boga” (Oproštajni govor u Zagrebačkoj zračnoj luci).
Gledati unaprijed, usmjeriti svoje zalaganje prema budućnosti, prepustiti zakonskim sredstvima pravne države da vode istragu o prošlosti, oprostiti i prihvatiti bližnjega te izgrađivati građanski mir u dijalogu, međusobnoj snošljivosti i poštivanju prava svakog pojedinca hitni su zadaci hrvatskog društva u ovom osjetljivom i bremenitom vremenu.
Psalam 14. što smo ga slušali i razmatrali predstavlja nam Boga koji vrši neku vrstu ispita čovječanstva. Božje otkriće je dramatično, rezultat Božjeg ispitivanja je tvrdnja o općoj pokvarenosti: “Pokvareni rade gadosti, nitko da čini dobro… Svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše, nitko da čini dobro – nikoga nema”. To je psalam koji biblijskim riječima govori o socijalnoj i političkoj korupciji.
Psalam aludira na izraelske političke vođe koji upropašćuju narod lošom vladavinom i zlostavljanjem. Govori o pokvarenosti u smislu degeneracije vlasti: od služenja narodu ona se pretvara u iskorištavanje naroda. Drugim riječima, ne pazi se na opće dobro, ono štoviše biva negirano nametanjem #!privatnih interesa#!, pojedinaca i skupina.
Kako objasniti ovu pokvarenost? Psalam podcrtava neke temeljne, uzajamno vezane uzroke.
Prije svega pomanjkanje etike, mogli bismo reći i ljudske mudrosti ili još preciznije razumnosti. Izrazi koji se u psalmu rabe su veoma jednostavni, ali istodobno precizni i rječiti. Božje ispitivanje čovječanstva usmjereno je na otkrivanje “ima li tko razuman”, tj. postoji li netko tko vjeruje u razum koji rasvjetljuje i vodi u suočavanju i rješavanju pitanja i problema života, i osobnih i društvenih. Psalmist kaže: “svi skrenuše”. Skrenuti znači sići s puta, a nije li put čovjekov biti razuman, put zdravog razuma, put mudrosti? Psalmist se pita: “Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha?” Tu je riječ o služenju zloćom razuma kako bi se postiglo nezakonite i nepravedne ciljeve. Očito je da onaj koji vodi politiku treba koristiti razum jer je politika mnogovrsno i različito nastojanje na gospodarskom, društvenom, zakonodavnom, upravnom, kulturnom području usmjereno na promoviranje sustavnog i institucionalnog općeg dobra (usp. Ivan Pavao II., Christifideles laici, br. 42). A dobro naime poznaje i stimulira razum kao sposobnost spoznaje istine.
U svjetlu upravo razmotrenog psalma i njegovog dubokog značenja, željeli bismo razumjeti i prilike u kojima se našlo naše društvo nakon dugogodišnjeg komunističkog totalitarizma, nametnutog rata i pokušaja prijelaza u novi sustav tržišta i demokratskih odnosa. Pred svima je zadatak obnove, svi su pozvani na promjenu vladanja i promjenu odnosa prema radu, društvu, općem dobru i zakonima. Potrebno je povezivanje prava i dužnosti, odgovornosti i poštenja. Treba hitno promicati opću i djelotvornu solidarnost prema potrebnima i siromašnima u našoj sredini, osobito prema nezaposlenima te prognanicima i izbjeglicama koji još uvijek žive u neizvjesnosti.
Moramo reći da u odnosu prema općem dobru i politici u širem smislu te riječi, prije nego li narodu, treba odgovarati samome sebi, štoviše, Bogu. Naš sudac je Gospodin. Ta nas tvrdnja stavlja pred istinu: Božji sud odnosi se i na vođenje politike.
Matejevo evanđelje ovako oblikuje kriterije koje će Gospodin izreći na posljednjem sudu: Bio sam gladan i dali ste mi jesti ili niste mi dali jesti; bio sam žedan, bolestan, putnik, zatvoreni. Kriterij “bio sam gladan, žedan” itd. ne odnosi se samo na individualnu etiku, na pojedinu osobu, nego i na onu društvenu, specifično političku: prema tom jasnom kriteriju suda bit će, dakle, vrednovana i moralna odgovornost onih koji vode politiku.
Iz istog evanđeoskog teksta posljednjeg suda proizlazi da onaj kome je namijenjen čin ljubavi, pojedinac ili zajednica, jest čovjek, ali on je u krajnjem značenju sam Gospodin: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40). U tom smislu, politika mora biti služenje čovjeku, ali u konačnici samom Bogu. To je misao koju više puta nalazimo u pismima sv. Pavla, upravo u značenju društveno-političkog zalaganja. Vlast – piše u poslanici Rimljanima – “Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.” (Rim 13,4). A zatim: “Zato i poreze plaćate… i nikome ništa ne dugujte” (Rim 13,6.8). Kao što se vidi, politika je na službu Bogu, za dobro čovjeka, ona znači staviti se u službu nacrta Božjeg nad čovjekom i nad svijetom.
Rečeno je da je politika služenje Bogu, dakle, moralnom zakonu koji u krajnjoj liniji dolazi od Boga i koji se u svojoj biti svodi na poštivanje i promaknuće čovjeka. U tom smislu nalazi se temeljni etički princip, koji možemo formulirati evanđeoskim izrazima: ne čovjek za politiku, nego politika za čovjeka.
Tako je naglašen cilj politike: čovjek, dobro čovjeka, točnije, opće dobro.
No ovdje se javlja jednostavno i temeljno pitanje: tko je čovjek, koje je dobro čovjeka? To je pitanje istine: istine o čovjeku i njegovom dobru.
Da bismo shvatili njegove neizbježne i dramatične posljedice na političkom području, bilo bi zanimljivo analizirati pitanje Pilata, rimskog političara, namjesnika u Palestini: “Što je istina?” i činjenicu da Pilat nije imao hrabrosti dati odgovor na to pitanje.
Radi se o osjetljivom području ljudskog suživota koji teži da bude human, tj. slobodan, pravedan i solidaran: dakle odgovorno zauzet u zaštiti i promaknuću čovjeka i njegova dobra. Isusova riječ: “upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,32), kategorički tvrdi da između istine i slobode postoji neraskidiva veza. To vrijedi ne samo za pojedinca, nego i za društvo.
Danas na Dan hrvatske državnosti pozivamo sve vjernika na molitvu za domovinu.
Bože, Oče naš!
Zahvaljujemo što si nam u naše vrijeme darovao novu državu da u njoj što bolje i svestranije ostvarimo svoju domovinsku ljubav. Učini da je svojski njegujemo i unapređujemo živeći po tvom zakonu ljubavi.
Daj nam veliku nadu u vječno spasenje, ali i čvrstu vjeru da se već ovdje na zemlji mogu ostvariti sve bolji i svestraniji odnosi pravednosti i ljubavi.
Oslobodi nas od svake prijetvornosti i beznadnosti i pomozi nam da svaki od nas i svi zajedno otkrivamo način, kako ćemo svojim radom, uz nošenje vlastitog križa, pridonijeti ostvarenju tvoga kraljevstva na zemlji.
Po zagovoru Blažene Djevice Marije i svih svetih i blaženih, osobito naših sunarodnjaka: sv. Nikole Tavelića, sv. Marka Križevčanina, sv. Leopolda Bogdana Mandića, bl. Alojzija Stepinca i svih ostalih, dokrajči sva neprijateljstva i sve protivštine protiv nas i pomozi nam da sa svim ljudima ostvarimo betlehemski navještaj: slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje. Amen.