Uz kardinala Bozanića susalvili su zagrebački pomoćni biskupi Mijo Gorski i Ivan Šaško te 50 svećenika iz zagrebačkih župa, a okupilo se i mnoštvo vjernika.

Na početku slavlja biskup Gorski pozdravio je kardinala Bozanića u ime okupljenih svećenika i vjernika. Također je pozdravio biskupa Šaška, svećenike, domaćina rektora preč. Domagoja Matoševića, sve okupljene vjernike, mlade predvođene povjerenikom vlč. Kristijanom Tušekom i posebno hodočasnike koji su jučer pješke pristigli u Svetište. U ime zagrebačkog gradonačelnika i Grada Zagreba na svetoj misi prisustvovao je zastupnika u Gradskoj skupštini Branko Ančić.

U pozdravu je mons. Gorski istaknuo da je zavjet naših predaka jednako aktualan i danas te ga s jednakom ljubavlju i pobožnošću želimo ispuniti da se utješeni i ojačani vratimo svojim domovima i ovom snagom počnemo graditi dom obitelji, naše župe, Nadbiskupije i Domovine iščekujući dom vječnosti.

U svom pozdravu kardinal Bozanić naglasio je da je u domu majke uvijek živo, što se vidi i na zagrebačkom hodočašću. „Toliki smo rado ovamo došli jer smo došli u Majčin i svoj dom. Kod majke se uvijek nalazi prihvaćanje, razumijevanje, brižnost i pomoć. Pozdravljajući sve i misleći na one koji nisu mogli biti s nama, započnimo misu moleći Boga da nas učvrsti u onome što nam je potrebno – biti s Njime.“

Kardinal je u homiliji istaknuo da ne možemo prešutjeti ranjenost nakon potresa u kojoj je vidljiva briga Crkve i tolikih u našem društvu za stradale. S druge strane, godinu i pol dana nakon potresa i dalje postoje prepreke koje usporavaju obnovu domova, crkava i institucija.

Naglasio je i da „strpljivo i ponizno godinama čekamo rješavanje glede gradnje župnih crkava počevši od Trnjanske Savice, Španskog, Jelkovca, Kajzerice, Rudeša i drugih mjesta. I tu smo kao Nadbiskupija učinili što je u našoj moći, ali teško je ići dalje ako nema razboritosti i suradnje od strane Grada, uključujući u prvom redu ispunjavanje preuzetih obaveza. U ovim se slučajevima radi o naslijeđenim poteškoćama, stoga apeliramo na one kojima su nedavno građani povjerili odgovornost za Zagreb da zajedno u demokratskom dijalogu potražimo prikladnija rješenja“, pozvao je zagrebački nadbiskup.

„Teško je povjerovati da je nekome drago da katolički vjernici, građani Zagreba, budu na ledini, na otvorenim površinama izloženi vremenskim nepogodama ili skučeni u neprikladnim prostorima. Ne tražimo nikakve posebne pogodnosti, ni povlastice, nego osjetljivost i pravednost za koju se zalažemo prema svim ljudima. Iz te osjetljivosti gledajući potrebe čovjeka naći će se putovi koji vjernicima ne nanose nepravde, a mi ćemo i nadalje na sve to ukazivati, uvijek zalažući se za dobro, a pritom nas ni odbijanje neće pokolebati“, istaknuo je.

Kardinal Bozanić naglasio je i da „znamo da nema puta razvoja, zadovoljstva i istinskoga zajedništva bez brige za djecu. Dijete začeto i rođeno usmjereno je prema vječnosti. Ono će živjeti zauvijek“, rekao je. „Dijete je prepoznatljivo po tome što iz plača brzo prelazi u smijeh. Dok im suze još teku, ako osjete, čuju ili vide nešto lijepo, lice se preobražava u osmijeh. Razlog tome je sigurnost prihvaćanja, blizina ljudi koji ih vole“, poručio je.

Na kraju homilije, kardinal je rekao: I mi smo na ovo hodočašće donijeli „molitvu, svoje strepnje i plač, a Bog nas tješi da bi nam rekao da su naše suze i Njegove. da bi preobrazio naše prostore trpljenja u dom radosti.“

Na kraju slavlja, okupljenim vjernicima obratio se biskup Gorski te je zahvalio svima koji su dali doprinos 290. zavjetnom hodočašću.

Prije završnog blagoslova, kardinal Bozanić rekao je da možemo priznati da su ovo bili milosni trenuci. Vidljivi su izvanjski znaci, ali „još je mnogo dublje ono što svatko od nas nosi u svome srcu, ono što je čovjek doživio kad dotakne Boga. Plodove ćemo nositi u sebi i sam Bog zna gdje će se oni očitovati.“

Kardinal je posebno zahvalio biskupima i svećenicima na njihovoj blizini i prilagodljivosti posebno u vremenu pandemije jer su se, s jedne strane, držali zadanih mjera, a s druge su strane brinuli za svoje vjernike.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe Duha Svetoga na Jarunu.