Budi dio naše mreže
Izbornik

Kardinal Bozanić predvodio euharistijsko slavlje Večere Gospodnje

Zagreb (IKA)

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na Veliki četvrtak u župi Tijela Kristova, Novi Zagreb – Sopot euharistijsko slavlje Večere Gospodnje u koncelebaarciji sa zagrebačkim pomoćnim biskupima Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim te župnikom župe preč. Ivicom Reparincom, pročelnikom Tiskovnog ureda vlč. Bornom Puškarićem i nadbiskupskim tajnikom vlč. Ivanom Lukićem, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.

Pozdravljajući u uvodu okupljene biskupe i svećenike te vjernike, koji su euharistijsko slavlje pratili posredstvom Hrvatske radiotelevizije, kardinal Bozanić je rekao kako “ovu misu ustanovljenja euharistije slavimo u posebnim okolnostima”, ističući kako je Bog s nama i mi s Njime: “On je naša sigurnost. On nas sada sve povezuje”.
Homiliju je izrekao biskup Gorski. “Neobičan je ovaj Veliki četvrtak. Dan je ustanovljenja euharistije, te žive jezgre crkvenog zajedništva, a zajednica je raspršena u svojim domovima. Dan je utemeljenja svećeničke službe, a svećenici u praznim crkvama slave misu Večere Gospodnje. lsus nam je na Posljednjoj večeri predao zapovijed ljubavi, a virus nas umnogome priječi iskazati ljudsku blizinu”, rekao je na početku biskup Gorski, napominjući kako se Crkva dosada nije suočila s takovim izazovima, “ali nam upravo ta odijeljenost pomaže da svoj pogled usmjerimo s vidljivih stvari na nevidljive, s materijalnih na duhovne i da s forme obreda dublje uđemo u sadržaj. Zato se večeras snažnijom vjerom i dubljim razumijevanjem spominjemo svega što je lsus za nas učinio, njegova života, smrti i uskrsnuća. Slavimo euharistiju, tajnu vjere, od koje je neodjeljiv svećenički red i djelotvorna ljubav”.
I zato jer Isus zna da smo sami izručeni svojim slabostima i kušnjama zloga, ostavio nam je euharistiju, otajstveni oblik svoje žive prisutnosti. Htio je trajno ostati s nama, htio je da se naše duše uvijek posvećuju njegovim Tijelom. Stoga nam naređuje da, u crkvama čitavoga svijeta, neprestano slavimo ta otajstva vječnoga života, kako bi svaki dan imali pred očima plod Kristove muke i srcem čuvali neizbrisivu uspomenu na svoje otkupljenje.


“Zato je na Posljednjoj večeri, ulogu janjeta, pashalne žrtve, u čijoj krvi su spašeni Izraelci u egipatskom ropstvu, preuzeo na sebe. Predajući kao svećenik, učenicima kruh i vino kao svoje tijelo i krv, Krist se razlomio, kao kruh za život svijeta. Po njegovoj smo krvi prolivenoj na križu i mi oslobođeni smrti, izvedeni iz ropstva grijeha te nas na putu prema vječnoj domovini hrani nebeskim kruhom – svojim Tijelom: Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje za vas. I mi to činimo svaki puta kada slavimo euharistiju s nadom u život budućega vijeka. Tu žrtvu primamo vjernog srca, da Gospodin naš lsus Krist, za kojega vjerujemo da je stvarno prisutan u svojim otajstvima, posveti nutrinu našega bića i učvrsti našu nadu”.
Potrebna nam je nada u ovom sveopćem kaosu! Tako nam je potreban cilj u našim lutanjima, a euharistija doista umnožava vjeru, učvršćuje nadu i usavršava ljubav. Ono što u zajednici vjernih u obredu slavimo, cijelim svojim bićem, dušom i tijelom u  javnosti živimo, rekao je biskup.


Podsjetivši na to da na Veliki četvrtak običavamo, kada je to moguće, u obredu pranja nogu vršiti vidljivu gestu ljubavi prema najmanjima, onako kako je to lsus učinio na  Posljednjoj  večeri, biskup Gorski je rekao: “On, Učitelj, oprao je noge učenicima, Gospodin se sagnuo do nogu slugu, Stvoritelj do svojega stvorenja. Nečuvena gesta služenja ljudima neposredno pred svoju muku i smrt na križu. Njegov čin pranja nogu nije ostao samo gesta posljednje večere, nego je u stvarnosti potvrđen raspećem i molitvom za sav ljudski rod. Ako bi čin pranja nogu ostao samo obred, bilo bi  to lažno pokazivanje služenja i poniznosti. On se nužno mora prenositi u stvarni život, u služenje braći i sestrama, ponekad do vlastitog poništenja. Jer nema zajedništva s Kristom ako nismo prisno povezani u služenju ljudima”.

“Ovog Velikoga tjedna, koji će zasigurno ući u povijest Crkve zbog nemogućnosti vršenja tako dragih i značajnih obreda, među kojima je i obred pranja nogu, moramo”, rekao je biskup Gorski, “kao vjernici prepoznati taj obred služenja u našoj javnosti. Tolike tisuće zdravstvenih djelatnika po našim bolnicama, snaga sigurnosti, civilne zaštite, prodavačica, vatrogasaca, građevinskih radnika i volontera u nevolji uzrokovanoj potresom, javnosti nepoznatih radnika – svi oni, bili  kršćani, bili pripadnici drugih religija ili nevjerujući, čine izvanrednu gestu služenja braći i sestrama. Krist se po njima i danas saginje u poniznom činu služenja.
To je istinski čin ljubavi prema onima koji su ugroženi, pranja nogu, nemjerljiv u dosadašnjim okolnostima. Ta ljubav ima tako različite i bezbrojne oblike služenja, od onih najintimnijih u obiteljskim odnosima, do onih javnih oblika služenja koja se očituju u upravljanju Crkvom ili državom. I svi se nadahnjuju i izviru iz otajstva euharistije”.


“Znam da će mnogi reći, ali to je moja dužnost, moj  posao, za to primam plaću. Istina, dužnost jest, ali kada je ona izvršena s potpunim predanjem i odgovornošću, ona postaje čin ljubavi, gesta po kojoj sam Bog dotiče čovjeka. Tako možemo s pravom reći da je dužnost drugo ime za ljubav. Sve njih koji se saginju nad čovjeka u nevolji, nosimo u svojoj zahvalnosti i večeras stavljamo na oltar pred Gospodina. U riječima: Ovo činite meni na spomen, nije uključeno samo euharistijsko slavlje, gozba ljubavi i pranje nogu, uključena je i svećenička služba. Tu službu večeras svećenici vrše odvojeni od svojih vjernika. lako  tijelom odijeljeni prikazuju euharistiju za sve koji su im povjereni, za žive i mrtve, za sve potrebe, duhovne i materijalne, za spasenje ljudi. Niste braćo i sestre ostali sami. Na poseban način s vama je lsus Krist, vječni svećenik. Naime, sada dublje razumijemo Petrove riječi u poslanici: vi ste kraljevsko svećenstvo, i nauk II. vatikanskog koncila o sveopćem svećeništvu, ne onom ministerijalnom, zaređenim službenicima, nego onom koje proizlazi iz sakramenta krštenja i pomazanja krizmom, prema kojem smo svi postali dionici Krista svećenika, proroka i kralja. Po tom sveopćem svećeništvu, po onima koji vjeruju, Krist je prisutan, prema svojim riječima: gdje god su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime i On je s njima. Zato, kada se vi obitelji sabirete u molitvi, sam Krist je među vama prisutan. To je svećeništvo po kojem će, kako nam je Nadbiskup napisao, upravo oni blagosloviti hranu na dan Vazma.


lako euharistiju pratite izdaleka uključeni ste u nju snagom Duha Svetoga, snagom lsusove riječi da će se istinski klanjaoci klanjati Bogu u Duhu i istini, snagom svoje zahvalnosti, jer ona to i jest, čin zahvalnosti za sva Božja dobročinstva. A nema zajedništva  bez  zahvaljivanja  Bogu, bez iskazivanja hvale svojem Stvoritelju i Spasitelju. Zahvalni smo Bogu za novi žar ljubavi, za probuđenu solidarnost, za ojačanu nadu i spoznaju da nas naš Bog u svim nedaćama prati i podupire. Zbog Boga, našega Oca, možemo s punim pouzdanjem reći: Sve će opet biti dobro!”, poručio je biskup Gorski.
Homiliju je biskup Gorski završio molitvom Euharistijskom Isusu Dušo Kristova posveti me.
Nakon popričesne molitve, kardinal Bozanić prenio je Presveto u svetohranište ostavši s koncelebrantima u molitvi i klanjanju.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su pratili članovi Zbora HRT-a. Obrede Velikoga petka predvodit će kardinal Bozanić također u župi Tijela Kristova, Novi Zagreb – Sopot s početkom u 18 sati, a prenosit će ih na svojim trećim programima Hrvatska radiotelevizija.