Koncelebrirali su rektor crkve Krista Kralja preč. Vlado Mikšić, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj, tajnik Hrvatske provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca fra Zlatko Vlahek, OFM Conv. i nadbiskupski tajnik vlč. Petar Belina.

Kardinal je u homiliji istaknuo da „Isus od nas traži sve, a za uzvrat nam nudi pravi život, život u izobilju. Nudi nam sreću za koju smo stvoreni. Bog želi da budemo sveti i ne očekuje da se zadovoljimo prosječnošću, živeći osrednjim, mlakim i razvodnjenim životom.“

„Svetost nije u prvom redu naše djelo, nešto što možemo ostvariti samo svojim snagama. Ona je Božji dar, dar Božje ljubavi. Čovjek je pozvan surađivati s Bogom i sa zahvalnošću prihvatiti Božji dar spasenja. Spasenje dolazi od Boga po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Svetost je, naime, susret između ljudske slabosti i snage Božje milosti. Put do svetosti jest prepustiti se Božjoj ljubavi, jer ovisiti o Bogu oslobađa čovjeka od svakoga oblika ovisnosti i ropstva te ga dovodi do toga da prepozna vlastito dostojanstvo. Svetost je najljepše lice Crkve. Svetima pripada budućnost ljudskoga roda“, naglasio je kardinal Bozanić.

„Sveti nas prate na putu prema nebeskom kraljevstvu, pomažu nam da zadržimo svoj pogled uprt u Krista Gospodina“, istaknuo je predslavitelj. „Danas razmatramo otajstvo zajedništva svetaca na nebu i na zemlji. Mi nismo sami, nego smo okruženi velikim oblakom svjedoka koji nas potiču da se ne zaustavimo na svome putu i da nastavimo svoj hod prema cilju – Bogu. Sa svecima u nebu tvorimo Tijelo Kristovo, s njima smo djeca Božja, s njima smo postali sveti po Duhu Svetomu“, kazao je zagrebački nadbiskup.

Govoreći o liturgiji svetkovine mons. Bozanić je istaknuo da ona „govori o velikom mnoštvu, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika. U tom mnoštvu nisu samo od Crkve službeno priznati sveci i blaženici, nego i ljudi svih vremena i naroda koji su s ljubavlju i vjernošću nastojali vršiti volju Božju. Većini njih ne poznajemo ni lica ni imena, ali ih očima vjere vidimo kako sjaje poput zvijezda na nebeskom svodu.“

„Ideal kršćanske svetosti ne smije se pogrješno shvatiti, kao da bi uključivao neku vrstu izvanrednoga života koji mogu živjeti samo neki ljudi, velikani svetosti. Putovi svetosti su mnogostruki i prikladni pozivu svake žene i svakoga muškarca. Među Božjim ugodnicima mogu biti nama bliske osobe: majka, otac, bake i djedovi, braća i sestre, rodbina i prijatelji“, istaknuo je propovjednik.

Zagrebački nadbiskup zaključio je homiliju riječima iz Katekizma Katoličke Crkve: „Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu, jer ga gledaju kao što jest (1 Iv 3,2), licem u lice… Taj savršeni život, to zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženicima – zove se nebo. Nebo je čovjekov krajnji cilj i ostvarenje njegovih najdubljih težnja, stanje najveće i konačne sreće. Živjeti u nebu znači biti s Kristom“ (KKC, 1023-1025).

Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija do središnjeg križa gdje je kardinal Bozanić predmolio molitvu odrješenja za sve pokojne koji počivaju na groblju Mirogoj, a zatim je prisutnim vjernicima udijelio završni blagoslov.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Akademski muški zbor Fakulteta elektronike i računarstava u Zagrebu pod ravnanjem maestra Josipa degl’ Ivellija.