Što se tiče sinodalnosti, kardinal Kasper govori da taj koncept „znači kraj starog hijerarhijskog klerikalizma“. Već je Drugi vatikanski koncil (1962. – 1965.) naučavao da se Crkva shvaća kao communio (zajedništvo), ali nije išao u detalje kako bi se trebala odvijati interakcija biskupa, svećenika i laika.

Sinodalnost je „proces transformacije“ koji se „ne može postići preko noći, već je potrebno vrijeme i dug dah. To se ne može učiniti u jednom pontifikatu, potrebna su dva ili tri pontifikata“, smatra mons. Kasper. To je zato što je reformski put neravan i treba dosta vremena za trajnu kulturnu promjenu.

Analiza njemačkog teologa izrečena je na skupu u Rimu, posvećenom Franjinom papinstvu, koji je organiziralo udruženje novinara iz Lazija. Prema kardinalu Kasperu, „fundamentalističkim, konzervativnim kritičarima, koji papu Franju nisu voljeli od samog početka“, ne smeta samo njegov stil, nego čak „pitaju je li on još uvijek doista katolik. U isto vrijeme, biti katolik kod njih dijelom poprima oblike identiteta, fiksirani su na pobačaj i protiv gay parada i homoseksualaca, onako kako je to učinio patrijarh Kiril.“

Sada se tim kritičarima pridružuju i „ideološki naprednjaci“. Neki niječu da Papa uopće želi bilo kakve reforme. Kardinal Kasper se ne slaže. Tvrdi da papa Franjo pokreće mnoge reforme, „čak i previše za desnicu, ali ne želi sve liberalne reforme“. Isusovac iz Argentine „nije liberal, nego radikalni reformator koji želi reformirati Crkvu iz korijena, po evanđelju“, rekao je kardinal Kasper.

Umirovljeni biskup Rottenburg-Stuttgarta i dugogodišnji pročelnik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana priznaje da je Katolička crkva u dubokoj krizi i to „krizi identiteta“. Pitanje je: „Što još vrijedi u procesu transformacije u kojem se nalazimo, što mora ostati na snazi, a što hitno treba reformirati?“

Sveti Otac je „evanđeoski Papa, ne u denominacijskom smislu, nego u izvornom smislu riječi“, evanđelja. Za Papu apsolutni prioritet nije nauk, nego „živa poruka Boga, milosrdnog Oca, koji nas je otkupio po svome Sinu i stalno je prisutan u Crkvi po Duhu Svetom“. Stoga, u njegovoj reformi Rimske kurije, Dikasterij za evangelizaciju ima prednost pred Dikasterijem za nauk vjere. „On više ne propovijeda Boga koji prijeti, osuđuje i kažnjava, nego Boga koji sve u ljubavi prima, prihvaća, oprašta i miri. Riječ je o novom tonu, koji je dobar za Crkvu, ali se ne sviđa svima i ponekad se pogrešno shvaća kao relativizam“, zaključio je kardinal Kasper, a prenose „Il Messaggero“ i katholisch.de.