U koncelebraciji bili su rektor Zavoda sv. Jeronima vlč. Marko Đurin, vicerektor vlč. Marko Škraba, novoimenovani duhovnik Zavoda o. Alan Modrić, mons. Janusz Blachowiak iz Državnoga tajništva Svete Stolice, rektor Međunarodnog crkvenog Zavoda Sedes Sapientiae u Rimu Javier Canosa, djelatnici u dikasterijima Svete Stolice te dvadesetak drugih svećenika.

Na misi su nazočili i veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić, veleposlanik Republike Hrvatske pri Republici Italiji Jasen Mesić, te drugi diplomatski djelatnici.

Na početku euharistijskog slavlja riječi dobrodošlice je uputio rektor Đurin. Pozdravljajući osobito kardinala Saraha, uočio je kako je njegov život uvelike sličan onom blaženog kardinala Stepinca. Naime, za vrijeme njegova službovanja kao nadbiskupa u nadbiskupiji Conakry u Gvineji i on se morao suočiti s totalitarizmom marksističke orijentacije koji je duhovno i materijalno opustošio ionako siromašan narod. U takvim uvjetima vladavine diktatora Sèkou Tourèa nadbiskup Sarah nije šutio niti se pokorio već je svojim životom, riječju i svjedočanstvom bio ohrabrenje i potpora za mnoge vjernike.

Da bi potvrdio svoje riječi vlč. Đurin je naveo riječi kardinala Saraha koji o svojem životu na jednom mjestu piše: „Zemlja je tonula u jednu paklenu spiralu i ništa se nije činilo da može zaustaviti ideološku zabludu Sèkou Tourèa. Unatoč rizicima, odlučio sam govoriti. Nisam mogao šutjeti ispred jedne tako dramatične situacije… Razmišljao sam ovako: imam 35 godina. U Africi to je više od pola životne dobi. Puno je djece koja umiru dočim su rođena i puno je onih koji umiru s petnaest ili dvadeset godina. Smatram blagoslovom od Gospodina što sam postigao ovoliku dob. Sada je važno za mene da se u potpunosti posvetim Bogu i svojem narodu. Čemu se mogu više nadati od toga da umrem za Boga i za obranu istine, za obranu dostojanstva ljudske osobe i za slobodu savjesti! Treba prihvatiti činjenicu napuštanja ove zemlje zbog Evanđelja. Moram govoriti, iako to znači da u pitanje dovodim vlastitu egzistenciju.“

U nastavku, rektor Đurin istaknuo je kako je Bog za kardinala Saraha imao drugačiji plan od onoga za blaženog mučenika kardinala Stepinca, i da je Božja providnost htjela da on sve do danas nastavi svjedočiti Božju dobrotu prema čovjeku. „Koliko je bilo potrebno govoriti i imati jasnu i odlučnu riječ u onom teškom periodu, toliko je sada možda još važnije svjedočiti važnost tišine i šutnje, toliko potrebne našem današnjem svijetu obilježenom diktaturom buke“, zaključio je rektor Đurin i zahvalio kardinalu Sarahu na tome svjedočanstvu. Također, rektor Đurin je pozdravio sve druge okupljene svećenike, predstavnike Diplomatskog zbora i vjernike.

U homiliji prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata osvrnuo se na duhovni profil kardinala Stepinca. Istaknuo je kako je ostao veoma zadivljen likom blaženoga Alojzija Stepinca kojeg Crkva nudi svijetu kao svijetlu figuru dobra i model svetosti koji treba nasljedovati. Upravo je poziv na svetost činjenica koja određuje kršćaninov život, a kardinal Stepinac je to vrlo ozbiljno shvatio, primivši korijene ovog poziva već u svojoj obitelji gdje je naučio voljeti Gospodina i živjeti čitavo svoje postojanje povjeravajući ga u ruke Boga i Gospe. Izdvojio je kako je Alojzije svoj život utemeljio na tri stupa: Crux, Hostia et Virgo: križ, Euharistija i Blažena Djevica Marija. Zbog toga je bio i ostao pravi kršćanin naveo je kardinal Sarah, tumačeći: „Kršćanin koji ne zasadi svoj život na ta tri stupa neće opstati pred navalama današnjeg svijeta, koji nas na sve načine pokušava uvjeriti da je život lijep samo ako se iz njega ukloni križ. Nasuprot tome, vidimo kako u životu blaženog Stepinca križ postaje čvrsta uporišna točka cijeloga njegovoga postojanja. Štoviše, baš poput Isusa, blaženi kardinal živio je cijelo svoje postojanje držeći se križa, prigrlivši ga sve do mučeništva. On je darovao cijeli svoj život, sve do prolijevanja krvi, kao vjernost Bogu i njegovoj Crkvi. Nikada nije prezirao križ, već mu je naprotiv postao prijateljem, suputnikom u njegovom intenzivnom kršćanskom životu.“

Spomenuo je kako je blaženi Stepinac povezao križ i euharistiju što je bilo vidljivo već u danu njegova svećeničkog ređenja i mlade mise: „Na dan njegovoga svećeničkoga ređenja na stol pred svakog novoređenika bio je postavljen jedan crveni cvijet i mladi Stepinac komentirao je tu gestu ovim riječima: ‘crveni cvijet je znak mučeništva’. Žarko je želio cijeli svoj život darovati našem Gospodinu Isusu Kristu, do te mjere da se potpuno suobličio njemu preko muke na križu. Nije slučajno da je na mladomisničkoj spomen-sličici, kao sjećanje na svoje svećeničko ređenje, zapisao upravo riječi sv. Pavla: ‘A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu’ (Gal 6, 14). Ponositi se križem Isusovim bio je njegov životni program, ne samo svećenički nego i ljudski i kršćanski. On je zasadio čitav svoj život na Isusovom križu. Svako euharistijsko slavlje on je proživljavao kao spomen-čin Isusove žrtve na križu.“

Navodeći kako su za blaženog Stepinca križ i Euharistija duboko i prisno povezani, te kako je on iz Euharistije crpio snagu da se suoči sa svakom žrtvom i svakim križem, kardinal Sarah je pročitao riječi samog blaženika koji je zapisao: „Žrtve su najsigurniji znak ljubavi prema Bogu, i sve dok u vama nosite taj znak, to jest dok živite život prožet žrtvom, znajte da ste na dobrom putu. Ali žrtva zahtijeva snagu. Nećete ju nigdje pronaći toliko kao u Euharistiji, jer ona proistječe iz najveće žrtve na svijetu, iz Isusove žrtve na križu.“

Uspoređujući lik blaženog Stepinca s riječima iz Pisma pročitanog u čitanjima današnjeg euharistijskog slavlja, kardinal Sarah ustvrdio je kako je kardinal Stepinac bio pravednik čija je duša sada u ruci Božjoj te je ne dotiče nikakva muka jer je po vjernosti u kušnji zadobio Boga, a jer je živio u logici pšeničnog zrna mrzeći svoj život za ovaj svijet, sačuvao ga je za život vječni.

Na kraju homilije kardinal Sarah istaknuo je duboku pobožnost blaženog kardinala Stepinca prema Majci Božjoj te je ponovno progovorio blaženikovim riječima: „Pred njenim likom sam rođen, pred njom je moja majka molila za mene, pred njom ću živjeti i umrijeti: želim i mrtav, počivati pred njenim likom… i neće trebati nikakvo drugo svjetlo osim one male svjećice koju sam kao dijete palio pred slikom Majke Božje“, te je zaključio da je „samo uz Gospinu pomoć moguće pobijediti veze zloga, koji toliko tlači naše društvo, a na poseban način obitelj, prema Božjem planu. Kardinal Stepinac je bio svjestan, iz svoga vlastitoga iskustva, da je jamstvo pobjede sve povjeriti Gospi, na poseban način sve joj povjeriti kroz molitvu krunice koju je naš blaženik redovito molio svakoga dana klečeći pred Presvetim Oltarskim Sakramentom“.

Homiliju je završio riječima: „Dragi prijatelji, gledajmo s radošću na život blaženoga Stepinca koji je u križu vidio jedini ispravni put prema blaženoj vječnosti, u Euharistiji milosnu hranu koja nas podržava na tom putu, u Blaženoj Djevici Mariji zaklon i odmor za svaki korak koji je bio pozvan učiniti, na poseban način u muci progona.“

Na kraju euharistijskog slavlja rektor Đurin zahvalio je kardinalu Sarahu, što je prihvatio i predvodio euharistijsko slavlje i održao homiliju u kojoj je približio duhovni lik blaženog Alojzija Stepinca. Zahvalivši svima na prisustvu, a osobito djelatnicima i članovima Zavoda sv. Jeronima na pomoći u organizaciji, zamolio je kardinala Saraha da svima udjeli blagoslov.

Pjevanje je predvodio zbor svećenika studenata iz Zavoda sv. Jeronima uz orguljašku pratnju Alessandra Albenga, dok su kod oltara posluživali hrvatski bogoslovi salezijanci. Zbog epidemioloških razloga tradicionalno druženje u prostorijama Zavoda ove godine nije se održalo.