Svaka nova godina nosi sa sobom nova iznenađenja što vaš učiteljski poziv čini posebnim i zanimljivim, rekao je na početku propovijedi riječki nadbiskup koadjutor.

Govoreći o odabranim liturgijskim čitanjima 22. nedjelje kroz godinu (Sir 3,17-18.20.28-29; Ps 68,4-5ac.6-7ab.10-11; Heb 12,18-19.22-24a; Lk 14,1.7-14), istaknuo je da ukazuju na temu poniznosti, važnu za sve kršćane.

Isus progovara o ovoj kreposti koja je bitna za naš kršćanski i vjerski stav. Stav poniznosti treba biti nešto što je svojstveno naše – način i stil života, osobito za vas vjeroučitelje, rekao je nadbiskup. Vjeronauk u obrazovnom sustavu prisutan je više od trideset godina, kao i otpor tom projektu. S vjeronaukom u školi mnogi su od vas dobili poziv staviti se na raspolaganje Crkvi i njezinom poslanju te školskom sustavu kojemu je potreban predmet poput vjeronauka, no neki su smatrali da je Crkva vjeronaukom u školi zauzela mjesto koje joj ne pripada, rekao je mons. Uzinić. Kako ste i sami iznijeli u našim razgovorima, počeci rada u školi bili su teški, osjećali ste se ponekad i neprihvaćeno, no vašim djelovanjem i načinom kojim ste pristupili svom poslanju, dogodilo se unutar samog sustava jedno otapanje tvrdoće srca i otkrivanje vaše vrijednosti i vrijednosti onog poslanja kojega imate u školskom sustavu. U medijskom i političkom prostoru opstale su i negativne tenzije, ali unutar samog školskog sustava ste se uklopili i pronašli svoje mjesto djelovanja. To ste uspjeli upravo zahvaljujući kreposti o kojoj Isus govori u današnjem evanđelju, a u tome je pomogao i dalje pomaže i otpor koji sa strane uvijek postoji. Što čini krepost poniznosti? Ta krepost čini da sebe i svoje poslanje gledate realno i da primjećujete druge te u cijeli proces ulazite sa stavom i stilom poniznosti. Kada se tako uđe u taj proces, onda se može čuti i čuje se poziv ‘daj pomakni se naviše’, pa su tako pojedini vjeroučitelji dobili razredništva, a neki su izabrani i za ravnatelje škola. U vašim školama osjeća se kako niste neki višak, nego kvalitetan doprinos onome što škola, koja nije samo obrazovna, nego i odgojna institucija, može dati i daje svojim učenicima. Smatram da je to put i način kako vi, dragi vjeroučitelji, trebate nastaviti svoje djelovanje u školi i svoj način poučavanja katoličkog vjeronauka. On treba biti stručan, ali prije svega sa stilom poniznosti, odnosno kreposti s kojom ćete ulaziti u školski sustav i dolaziti na svaki sat, s kojom ćete se suočavati s različitim izazovima i pristupati načinima na kojima iznosite vjerske istine i ocjenjujete učenike koji su pred vama, poručio je nadbiskup.

Protumačio je potom da poniziti se znači biti okrenut prema zemlji, približiti se zemlji. Za razliku od oholosti koja ima uzdignutu glavu, poniznost se prikazuje pognutom glavom. Gledajući prema zemlji sposobni smo suočiti se sa stvarnošću sebe i svijeta oko sebe. „Ponizan čovjek je realan čovjek. On zna prepoznati svoju vrijednost, ali i uočiti svoje slabosti. Zato se ne precjenjuje, ali niti ne podcjenjuje. I precjenjivanje i podcjenjivanje bi na neki način bile oholost.“ Ukoliko se precjenjujemo, izdižemo se iznad sebe i svojih sposobnosti. Bilo bi loše kada bi vjeronauk u školi, i vi kao vjeroučitelji, mislili da ste bolji od drugih i da imate prava koja drugi nemaju. Ukoliko se pak podcjenjujemo, u sebi ne prepoznajemo one vrijednosti koje nisu ovisne o nama, nego su nam darovane od Boga. To bi značilo prezirati Boga i njegove darove. U kontekstu vjeroučiteljskog poslanja to bi značilo prezirati Boga koji mi je povjerio vjeroučiteljsku službu i dao mi darove da je izvršavam. Isusov poziv da budemo ponizni nije poziv da se obezvrijedimo i prihvatimo logiku koju neki imaju u odnosu na vjeronauk te da se u skladu s njom smatramo manje vrijednima od drugih. To je poziv na preuzimanje odgovornosti u poniznosti, odnosno da poslanje koje smo dobili živimo i vršimo na najbolji mogući način. Samo tako se ono može pretvoriti u dar za Crkvu i društvenu zajednicu jer vjeronauk jest dar društvenoj zajednici, osobito za mlade ljude kojima u svijetu, u kojima im često ni vlastita obitelj ne govori o onim pravim vrijednostima, imate priliku progovoriti o istinskim vrijednostima. Onaj koji se ne cijeni, ne može se dati nikome i ništa nikome ne može dati. Zato je važno da se cijenite i da vas Crkva cijeni, bez obzira na to što vas možda društvo ponekad ne cijeni, a ponekad se i u Crkvi prema vama zauzimaju ambivalentni stavovi, poručio je vjeroučiteljima mons. Uzinić.

„No, važno je znati da to što jeste nije plod vaših zasluga. To je ponajprije milost i dar. Ponizan čovjek je sposoban vidjeti i prepoznati i dar i darovatelja, a on je ponajprije sam Bog. Ipak, biti ponizan sebe cijeneći, znači također i druge uvažavati i poštivati u njihovoj različitosti. I pridružiti im se u nastojanju oko dobra svijeta i društva u kojemu zajednički živimo. To trebamo činiti zauzimajući svoje mjesto za stolom odgovornosti, ali i poštujući ona mjesta koja za tim istim stolom imaju drugi.“ Mons. Uzinić istaknuo kako je to osobito važno u društvu koje još nije dosegnulo potreban standard poštivanja onih koji su drugačiji, a naše je društvo nažalost još uvijek takvo. S tim u vezi spomenuo je i pitanje sindikalnog udruživanja te iznio mišljenje da vjeroučitelji u tim stvarima imaju jednaka prava i dužnosti te ne mogu stajati sa strane i pustiti druge da se bore za njih, već se moraju boriti sa svima drugima, osobito za one koji nemaju prava. Zaključujući, istaknuo je vrijednost vjeroučiteljske službe te okupljenim vjeroučiteljima uputio poruku da svoje poslanje nastoje vršiti ponizno – niti ne precjenjujući se, niti podcjenjujući se, nego u zajedništvu s drugima, trudeći se u ljubavi činiti dobro.

Tradicionalno, na Katehetskom danu pod misom je održana svečana podjela kanonskih mandata za rad u školi u novoj školskoj godini 2022./2023. Tom prilikom 4 svećenika i 14 vjeroučitelja laika primilo je kanonski mandat na određeno vrijeme – za novu školsku godinu, a 5 vjeroučitelja laika kanonski mandat na neodređeno vrijeme – do opoziva. S. Ljiljani (Ruži) Nikić, prije odlaska u mirovinu, uručena je Zahvalnica za dosadašnji katehetsko-vjeroučiteljski rad na području Riječke nadbiskupije, a napose za rad u Centru za odgoj i obrazovanje.

Zahvalnica će naknadno biti uručena i s. Mirjani Nikolić koja također odlazi u mirovinu, a dugo godina je bila voditeljica Dječjeg vrtića „Nazaret“ – Područnog objekta „Mima“. Predstojnica Katehetskog ureda dr. Ksenija Rukavina Kovačević zahvalila je sestrama na dugogodišnjem predanom i požrtvovnom vjersko-odgojnom radu s djecom i mladima naglasivši da nema učinkovitije pedagoško-odgojne strategije rada od otvorenog srca koje je uvijek uključivo i iskrenog osmijeha koji vraća nadu. Čestitala je vjeroučiteljima koji su primili kanonski mandat te svim vjeroučiteljima zaželjela dobar zalet u ljudskom i kršćanskom smislu, kršćansku izdržljivost pred izazovima kojih neće nedostajati i jasnu prepoznatljivost u zajednici u kojoj rade i žive. Poručila je da u ovom svijetu izvrnutih vrijednosti i konfuznih prioriteta, svi skupa budemo uvijek original, a ne kopija, uvijek poticaj jedni drugima, a ne prepreka i da budemo svoji i Božji. Na kraju, svima je na kraju zaželjela uspješan, blagoslovljen i plodonosan početak rada.

Misu je suslavio rektor riječke prvostolnice vlč. Mario Tomljanović.

Pjevanje je predvodio bend vjeroučitelja pod vodstvom vjeroučitelja Emanuela Crnjca.