Samoborke svake godine u istom takvom ‘rubju’, svečanim nošnjama, koje se u obiteljima čuvaju iz generacije u generaciju, dolaze pred čudotvorni kip. Na inicijativu članova Društva sv. Izidora Seljaka, koje djeluje pri Udruzi Ekosspiritus iz Samobora, nabavljena je jedna narodna nošnja, stara oko 90 godina, bogatog prebora i pisanja, krasan rad nekadašnjih samoborskih tkalaca, a ostale su dijelove izradile članice Društva.

Vjernici četiri župe grada Samobora: Svetog Duha iz Noršić Sela, Sv. Ivana Krstitelja iz Luga Samoborskog, Krista Kralja iz Domaslovca i Sv. Anastazije iz Samobora dolaze u Mariju Bistricu na proštenje Božjega Lica koje traje od 1. do 6. kolovoza kada u Svetište dođe oko stotinu župa iz svih krajeva Hrvatske. U svim navedenim župama žene nose istovjetnu narodnu nošnju i dan-danas te tako svjedoče o vremenima kad su sve navedene župe bile cjelina drevne župe Samobor. U Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, predvođeni svojim župnicima, vjernici Samobora i okolice iz godine u godinu molitvom i pjesmom svjedoče svoju kršćansku radost.

Samoborci i Samoborke ispune Svetište u velikom broju 3 kolovoza. Samoborsko proštenje najave pješaci koji kreću iz Samobora 2. kolovoza. Pješake posljednjih godina predvodi vlč. Josip Čulig, nekadašnji samoborski kapelan, a danas upravitelj župe u Lugu Samoborskom. Zahvaljujući njemu, otad su pješačenje i organizacija hodočasnika pješaka dignuti na višu razinu, obogaćen sadržajnijim molitvenim programom i većom brigom za pješake koji prevaljuju više od 50 kilometara od Samobora do Marije Bistrice. Hodočasnici koji stignu autobusima i osobnim automobilima pridruže se pješacima u popodnevnim satima 3. kolovoza. Nema nikada manje od tisuću hodočasnika. Proštenje je posljednjih godina nešto izmijenjeno, ali je još uvijek zadržalo tradicionalne elemente: ulaznu procesiju u baziliku, euharistiju, sakrament pomirenja, a križni put zamijenio je Put svjetla na bistričkoj kalvariji. Sve završava u kasnim večernjim satima završnim ophodom oko glavnog oltara u Svetištu. Završna zahvalna misa održava se 5. kolovoza, a misi prethodi procesija kroz grad Samobor koja se neprekinuto održava oko 300 godina.

U našoj zemlji odavno je bio običaj da se kipovi Majke Božje oblače u dragocjene tekstilne haljine. Tako vizitatori bilježe u Mariji Bistrici već 1738. godine da je bistrički kip u svilenoj odjeći. Godine 1786. vizitacija bilježi da za kip postoji 17 odijela, a 1949. godine haljina ima 20.

U novije vrijeme, 2015. godine haljinu su Svetištu poklonile lepoglavske čipkarice, a sada se pridružuju i vjernici drevne župe Samobor sa svojom svečanom narodnom nošnjom. Bogata kolekcija svečanih haljina čuva se u Svetištu, a oko haljina se brine časna sestra Klara, milosrdnica.

Za čudotvorni kip Majke Božje Bistričke samoborsku narodnu nošnju priredile su članice Društva sv. Izidora Seljaka prema zamisli vjeroučitelja Radovana Librića, dugogodišnjeg bistričkog hodočasnika, koji je zamolio vlč. Domagoja Matoševića, rektora Svetišta, za odobrenje ove zamisli.

Rektor je podupro navedenu ideju i tako se samoborska narodna nošnja našla u kolekciji svečanih haljina bistričkog Svetišta. Ideja je tijekom prošlogodišnjeg hodočašća iznesena i vlč. Josipu Čuligu, koji je Društvu sv. Izidora dao podršku u ovom projektu. U izradi nošnje sudjelovale su članice Društva sv. Izidora: Stanka Hržić naheklala je špice i domaće čipke, Vlasta Hržić i Zlata Fabekovec splele su samoborski kraluš, a sve je u jednu cjelinu spojila Lidija Momić, tajnica Društva. Ostale članice molitveno su pratile ovaj projekt, a poticala ih je i organizacijski vodila Branka Toth, predsjednica Društva.

Darovana narodna nošnja, koja će se odsad oblačiti uoči samoborskog proštenja, zahvala je svim onim romarima koji su u Zagorje stizali iz Samobora čuvajući stoljećima svoje kršćanske korijene i svoju katoličku baštinu. Projekt je podržao Grad Samobor i njegova gradonačelnica Petra Škrobot.

Društvo sv. Izidora Seljaka počelo je pripremati knjigu o samoborskom hodočašću u Mariju Bistricu, a u dogovoru sa samoborskim župnicima želi zaštiti bistričku zahvalnu procesiju koja se održava 5. kolovoza u Samoboru kao nematerijalnu baštinu naše domovine.