Na početku susreta okupljene svećenike pozdravili su koordinator trajne formacije svećenika preč. Ivan Lukić i domaći župnik vlč. Dubravko Škrlin-Hren.
Preč. Kuhtić je u prvom nagovoru istaknuo kako je svećenik onaj koji ljude vodi k Bogu. Upravo je zato pozvan svakodnevno prianjati uz Kristov poziv, radije nego li uz vlastite navike i rutine u kojima osjeća lažnu sigurnost. Svećenik je onaj koji od Gospodina treba moliti milost da se ne boji istine o sebi i drugima te da zna prepoznati što je u životu bitno. Da bi one ljude koji su mu povjereni vodio prema Bogu potrebna mu je odvažnost, da ne zakopava talenat u zemlju već da ga umnaža (usp. Mt 25,14-30). U tome može uspjeti jedino moleći snagu Duha Božjega.
Drugi nagovor preč. Kuhtić posvetio je temi ispovijedi kao mjestu preuzimanja odgovornosti, a ne njezinoga nijekanja. Kao što je u sakramentu svete ispovijedi važno skinuti masku tako je i u svakodnevnom životu. Jedino na taj način, čovjek se otvara za Božji dodir. Ranjena čovjekova narav podložna je skrivanju iza maske, no spasonosno je zaviriti ispod te maske koja skriva odgovornost. Bog je čovjeku darovao slobodu, ne s ciljem da je zloporabi, nego da je iskoristi za dobro. Upravo u toj sposobnosti za dobro i mogućnosti za više, Bog želi ohrabriti i ojačati čovjeka. Skinuti masku pred Gospodinom može samo ponizan čovjek, a ponizan čovjek je i poučljiv čovjek (humilitas docilitas).
Nakon drugog nagovora svećenici su u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka izmolili pobožnost križnog puta koju su sami priredili. Susret je završio pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja.