Korizmena duhovna obnova za redovnike i redovnice Zagrebačke nadbiskupije
FOTO: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije // Korizmena duhovna obnova za redovnike i redovnice
Zagreb (IKA)
U crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu u nedjelju 22. ožujka održana je korizmena duhovna obnova za redovnice i redovnike i sve Bogu posvećene osobe u Zagrebačkoj nadbiskupiji, objavio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.
Na početku duhovne obnove povjerenik za posvećeni život i družbe apostolskog života Zagrebačke nadbiskupije fra Jure Šarčević, OFMCap. pozdravio je domaćine franjevce Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i sve prisutne te im zahvalio na dolasku. Zatim su okupljeni izmolili večernju molitvu, koju su animirale sestre dominikanke Kongregacije svetih Anđela čuvara iz samostana bl. Ozane Kotorske u Zagrebu.
Uslijedilo je razmatranje koje je održao član provincije Bosna Srebrena i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izv. prof. dr. sc. fra Stipo Kljajić. Ovaj se susret događa u ozračju Jubilarne Godine sv. Franje čija se 800. obljetnica smrti obilježava ove godine, stoga je fra Stipo govorio o temi “Sveti Franjo u susretu”.
Predavač je u uvodnom dijelu govorio o ljepoti i teškoći susreta, napose o suvremenim blagodatima koji mogu biti blagoslov, ali i prepreka stvarnim susretima te o važnosti susreta kao takvih. Susreti igraju, istaknuo je, važnu ulogu u životima svetaca, a život je svetog Franje upravo protkan susretima.
U nastavku je panoramski predstavio dvije vrste Franjinih susreta: s Bogom, odnosno sa samim sobom i s ljudima, posebno s gubavcima i egipatskim sultanom. Naglasio je da su Franjini susreti s Bogom progresivni: isprva je tražio Boga i tamo gdje ga nema, tj. u ratovima, da bi ga poslije uspijevao otkrivati i tamo gdje ga malo tko pronalazi, odnosno u biljnom i životinjskom svijetu, štoviše u stvarnome. Od Franjinih susreta s ljudima predavač se osobito posvetio njegovom susretu s gubavcem, tj. gubavcima (1206.), kojega je i Franjo smatrao presudnim događajem na svome putu obraćenja. Spomenuo je i susret između Franje i sultana Malika al-Kamila (1219.), koji se nalazi u temeljima koncilskih poimanja međureligijskog dijaloga i koji bi trebao biti model “na kojem bi se i danas trebali nadahnjivati odnosi između kršćana i muslimana” (Benedikt XVI.).
Franjini susreti s Bogom, s ljudima i sa samim sobom, svima prisutnima na ovoj korizmenoj duhovnoj obnovi bili su dobra prilika za poniranje u same sebe, za ispit savjesti i za sakramentalno pomirenje s Bogom, koje je uslijedilo. Ovo je ujedno bila prilika za dobivanje potpunog oprosta u ovoj Godini sv. Franje.