Korizmeni susret svećenika Gospićko-senjske biskupije

Okupili su se u gospićkoj katedrali Navještenja BDM. Najprije su molili iz časoslova Treći čas, a potom je pokorničko bogoslužje održao don Božidar Šimičić, SDB. Slijedila je ispovijed, a nakon toga i susret u Biskupskom ordinarijatu gdje ih je pozdravio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Potom je predavanje „Psihološka otpornost u doba pandemije i općenito u doba krize“, održala prof. Ljubica Duspara, psihologinja. Najprije je govorila o pozitivnoj psihologiji.

„Psihologija je najčešće smatrana znanošću koja se povezuje s mentalnim problemima i poteškoćama, dakle nečim što je neugodno i negativno. U području psiholoških istraživanja premalo se analiziralo i istraživalo ono pozitivno, kao što su nada, optimizam ili zadovoljstvo. U području moralnosti istraživano je kako se osjećamo kad tko učini nešto loše (ljutnja, prijezir, gađenje), ili kad mi sami učinimo nešto takvo (sram, stid, krivnja), ali ima svega nekoliko empirijskih istraživanja o tome kako se osjećamo kad drugi učine nešto dobro (zahvalnost, divljenje, ushićenost). Znamo vrlo malo o snagama karaktera, vrlinama i uvjetima koji dovode do sreće i građanskog angažmana. Drugim riječima, psihologija je naučila kako ljude dovesti od razine minus osam do nule, ali ne i kako ih podignuti do razine od plus osam (Seligman i Csikszentmihalyi, 2000.)“, pojasnila je Duspara.

„U novo doba od psihologije, odnosno psihologa, očekuju se odgovori na pitanja ‘Kako ne živjeti loše?’ i ‘Kako živjeti dobro?’ Prema tome, ne moramo stalno misliti pozitivno i stalno biti sretni. Pozitivna psihologija bavi se: pozitivnim subjektivnim iskustvima (zadovoljstvo u prošlosti, sreća u sadašnjosti te optimizam, nada i vjera u budućnost), pozitivnim individualnim osobinama (vrlina – mudrost, hrabrost, humanost, pravednost, umjerenost i transcendentnost), pozitivnim zajednicama među kojima je i Crkva“, rekla je Duspara.

Potom je protumačila što je psihološka otpornost. To je sposobnost pojedinca da se uspješno prilagodi i kompetentno funkcionira, usprkos iskustvu kroničnog stresa ili neugodnosti ili nakon izloženosti produženoj teškoj traumi. Psihološka otpornost nije osobina koju ljudi imaju ili nemaju. Ona uključuje ponašanja, misli i akcije koje svatko može naučiti i razviti. Ljudi koji imaju jaku psihološku otpornost koriste se svim svojim resursima i vještinama da se što bolje prilagode novonastaloj situaciji. Otpornost je povezana s individualnim sposobnostima osobe, s odnosima, s dostupnošću resursa zajednice i mogućnosti – uključujući religiozne, edukacijske, zdravstvene, rekreacijske i društvene usluge.

Šest je stupova jačanja otpornosti: razvoj pozitivnog mišljenja, POS i povjerenje u svoje snage i sposobnosti; izgradnja osobne snage – kapacitet za izlaženje na kraj sa snažnim osjećajima i impulsima.

Govorila je i o krugovima kontrole: koliko se često brinemo oko stvari koje jednostavno sami ne možemo riješiti ili na njih utjecati? U unutarnjem krugu smještamo stvari na koje možemo većinom ili potpuno utjecati. To je krug naše potpune kontrole (ja) (što činim sa sobom, na što se fokusiram, što činim za sebe, što činim za one koji su nemoćni – djeca, stariji). To su stvari koje činimo da nama i drugima bude ugodno i/ili korisno.

U predavanju je navela četiri temeljne vrijednosti koje u svim kulturama stvaraju mentalno i društveno zdravlje u odrastanju tako i kada se u odnosima s ostalim ljudima trajno razvijamo kao osobe. Živjeti u skladu s njima donosi zadovoljstvo i ispunjenost. To su autentičnost i unutar zadanih granica; biti što jesi, ono što smo odabrali, obećali, gradili, biti stvaran i istinit, sposobnost biti i živjeti ono što jesam (ponekad unatoč okolini), vjerodostojno izražavanje sebe. Potom to je integritet koji čine tjelesne, mentalne, emocionalne, duhovne potrebe, granice i vrijednosti pojedinca. Treća je odgovornost – „biti odgovoran znači preuzeti odgovornost za vlastiti život, postupke i stavove“ (J. Juul). U potrazi za autentičnošću moramo neprestano istraživati i čuvati vlastite granice jer se one mijenjaju pod utjecajem vremena i odnosa koje imamo s drugim ljudima. Četvrta vrijednost je ravnopravno dostojanstvo i uvažavanje.

Potom je govorila o pandemiji koja je kompleksna, naglo je nastala promjena životne situacije u kojoj je ugroženo tjelesno i psihičko zdravlje te socijalno funkcioniranje i egzistencija. Ona dovodi do povećane količine stresa, anksioznosti, depresije i straha. Život se preko noći promijenio. Došlo je do pojačanog osjećaja osamljenosti, straha i panike, s vrlo ograničenim mogućnostima komunikacije (+ potres + rat u Ukrajini), što dodatno smanjuje psihičku ravnotežu.

Ne možemo utjecati na to koliko godina imamo, kao ni na to jesmo li muškarac ili žena. Ne možemo ni na to hoće li se u svijetu pojaviti virus. Ali možemo na to kako se sa situacijom nosimo. Psihičko stanje može utjecati na zdravlje i zdravstveni ishod, kod žena i muškaraca, mlađih i starijih, pojasnila je.
Istaknula je važnim očuvanje mentalnog zdravlja što znači da je potrebno ulagati u emocionalnu dobrobit (osjećaji), psihičku dobrobit (pozitivno funkcioniranje), društvenu dobrobit (odnosi s drugima i prema društvu), tjelesnu dobrobit (tjelesno zdravlje) i duhovnu dobrobit (smisao života). Sve to čini naše mentalno zdravlje i potencijal.

Govoreći o emocijama i mozgu, pojasnila je da osjećaje u nama proizvodi način kako interpretiramo događaje oko sebe. On pokreće cijeli neuropsihološki sustav u nama. Tri su načina suočavanja sa stresom po Lazarusu: fight (boriti se s izvorom stresa), fly (odletjeti, pobjeći, izmaknuti se) i freeze (zalediti, pritajiti, trajati u stresu i presložiti se unutra). Uvjerenje koje stoji u podlozi našeg življenja je da nam mora biti dobro da smo svemoćni, a ako nije tu je posrijedi neki strogi i daleki Bog koji nas ne vidi, ili smo sami krivi. Tako gubimo kapacitet za suočavanje s nedaćama, daleko od sebe. Zahvalnost je Biblijski princip: „U svemu zahvaljujte“ (1. Sol. 5,18)! „Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista“ (Efežanima 5,20)!“, pojasnila je.

Duspara je u predavanju zaključila: Naš opstanak ovisi o našoj spremnosti da se mijenjamo i prilagođavamo novim uvjetima; to znanje nam je dano. Kriza nas potiče na otkrivanje resursa koje nismo ni poznavali, da oslobodimo uspavanu kreativnost. Situacija koja ograničava neke aspekte našeg života, oslobađa i proširuje neke druge. Nije samo virus zarazan. Zarazna je i ljubav, razumijevanje, toplina, optimizam. Osobni rast i rast društva u cjelini koji se događa nakon najtežih trauma nadahnjuje nas i potiče za ići dalje. Uz odgovarajuću podršku iz njih možemo izaći otporniji i snažniji nego što smo bili“.