Ivan i Terezija vjenčani su 27. siječnja 1954. godine, za vrijeme sužanjstva Alojzija Stepinca u Krašiću, a vjenčao ih je tadašnji župnik preč. Josip Vraneković. U svom braku dobili su i petero djece: Tereziju, Mariju, Anu, Josipa i Antu.

Svečano misno slavlje predvodio je prelat Njegove Svetosti i postulator kauze bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, a koncelebrirali su umirovljeni svećenik Zagrebačke nadbiskupije i najmlađi brat Ivana Burje preč. Alojzije Burja te domaći župni upravitelj vlč. Ivan Vučak.

Mons. Batelja u prigodnoj propovijedi osvrnuo se na naviještena liturgijska čitanja istaknuvši da je narod koji je slušao Isusa osjetio da je u njemu riječ kakva se nikada nije čula. „Čuli smo još nešto: opsjednuti je molio u hramu. Ali shvaćamo iz toga da hram ne liječi po sebi. Dobrota i zloća ovise o srcu, o savjesti, djelima, o milosti Božjoj“, naglasio je propovjednik te dodao da nije netko dobar samo zato što ide u crkvu. „Može biti dobar tko u crkvi sluša evanđelje i u životu ga provodi“, kazao je.

„Nas vjera naša obvezuje na posebnu vjernost jer se ne šuruje i ne pogađa s njime“, rekao je te dodao narodnu mudrost: „Tko s Đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.“ Potom se mons. Batelja prisjetio nekoliko vjenčanja koja su se dogodila te riječi nadbiskupa Stepinca u tim prilikama. Također se obratio pojedinačno Ivanu i Tereziji zahvalivši im također za njihovo pomaganje nadbiskupu Stepincu dok je bio u Krašiću.

Homiliju je zaključio čestitkom i zahvalom supružnicima što su tijekom 70 godina ustrajno živjeli ono što je smisao sakramenta ženidbe.

Na kraju euharistijskog slavlja, vlč. Vučak darovao je supružnicima papinski blagoslov, a mons. Batelja darovao im je i blagoslovio kip Gospe Fatimske.