Dionicom dugom 23 kilometra koračali su ulicama sibinjskih i slavonskobrodskih župa, prateći Isusa kroz 14 postaja Njegove muke i smrti na križu. Molili su po tekstovima križnoga puta koje je pripremio župni upravitelj župa Strošinci i Soljani Krešimir Šaf.

Prva postaja bila je u jutarnjim satima ispred župne crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sibinju, gdje je uvodnu molitvu predvodio nadbiskupijski povjerenik za pastoral mladih Mario Žigman. Druga postaja bila je kod groblja u Bartolovcima, slijedile su postaje kod nove crkve Ivana Pavla II. u Bartolovcima, kod kapelice BDM, Majke Milosrđa – Gromačnik, filijalne crkve Duha Svetoga – Gromačnik, groblje – Brodski Varoš, župna crkva Krista Kralja – Brodski Varoš, župna crkva Sv. Dominika Savija – Kolonija. Nakon molitve kod osme postaje ispred župne crkve Bezgrešnog Srca Marijina na Budainci mladi su se okrijepili, a potom nastavili hod do župne crkve Sv. Antuna u Podvinju, župne crkve Duha Svetoga u Malom Parizu, kapele Sv. Ane u Tvrđavi, franjevačkog samostana Presvetog Trojstva.

Središnji događaj bilo je euharistijsko slavlje na završnoj postaji u župi i svetištu Gospe Brze Pomoći, koje je uz koncelebraciju 20-ak svećenika predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Aktualizirajući Marijin savjet poslužiteljima u Kani Galilejskoj „Što god vam rekne, učinite“, koji je bio i geslo križnoga puta, nadbiskup Hranić mladima je u homiliji pojasnio kako je Marija tim riječima ostvarila istinski čin vjere, koji je bio jači od njezinih majčinskih osjećaja jer nije govorila kao biološka majka nego kao vjernica.

„Marija u Kani Galilejskoj u sebi utjelovljuje pravi i novi Božji narod, zastupa i predstavlja nas Crkvu i sve Isusove učenike kroz povijest. Kao vjernica je ispovjedila da ne može polagati nikakvo pravo na Boga, nego da se samo utjelovljeni Sin Božji može u svojoj dobroti smilovati svakome od nas ljudi pa i njoj samoj, svojoj poniznoj službenici. U takvoj vjeri Marija je ispovjedila i očitovala da je sve u Božjim rukama, odnosno ispovjedila da je Bog sama ljubav i dobrota, koja svoje nikada ne ostavlja i da se po vjeri smijemo baciti Njegovo u naručje“, rekao je nadbiskup.

Posvjestivši mladima da su na kraju križnoga puta došli u svetište Gospe Brze Pomoći kako bi ohrabreni njezinom poniznom vjerom i predanjem sebe i svoj život s povjerenjem, poput nje, stavili u ruke dobroga nebeskog Oca, koji je sama ljubav i milosrđe, poručio je:. „Danas smo ovdje da bismo odlučili doista slušati Mariju i njezin savjet „Što god vam rekne, učinite“. „Kao što je Marija primijetila da vina nemaju, tako i vi suosjećate za tolike s kojima ste životom povezani te danas poput nje molite za njih i za sebe te Isusu govorite, vina nemaju, posla nemaju, zdravlja nemaju, mira, sloge, ljubavi u obitelji nemaju… Kad u našem životu u obitelji nastaju problemi Marija nas uči da ih ne rješavamo sami, povišenim tonom, vraćajući istom mjerom, pokazujući agresivnost, odustajući, kako potegnuti vezu i slično, pokušavajući to riješiti na ljudski način, nego da to povjerimo Isusu, da smireno, ustrajno i strpljivo čekamo kako bismo čuli što On govori našem srcu i donijeli ispravnu odluku, svjesni da sve ovisi o Božjoj ljubavi i dobroti“, pojasnio je mons. Hranić.

Ustvrdivši da mladi u današnjem hrvatskom društvu imaju najviše poteškoća na kraju im je poručio: „ Vi koji ste na pragu života, što god vam rekne učinite. Samo se tako, draga mladosti, može mijenjati ovaj svijet i društvo, da bude časno, pošteno, istinoljubivo, da bude solidarnosti, poštenja, da se vrednuje stručnost, kompetencija, dostignuće, da bude reda u društvu. Što god vam rekne učinite, to je veliko majčinsko upozorenje i poziv koji Marija upućuje Crkvi i našem narodu u svakom vremenu i nama na osobit način večeras na završetku križnoga puta. Tek kada poslušamo Mariju i činimo ono što nam govori Isus, On može našu vodu pretvarati u vino i možemo radosno čuti njegovu riječ spasenja i oslobođenja od nevolje i zla“.

Nadbiskupijski povjerenik za mlade Žigman zahvalio je na kraju svim svećenicima Sibinjskog i Slavonskobrodskog dekanata na čelu s domaćinom Ivanom Lenićem, župnikom i upraviteljem svetišta Gospe Brze Pomoći koji su im pomogli u organizaciji i svakoj drugoj pomoći, Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, policiji, koja je cijelim putem regulirala promet, te mladima što su dostojanstveno i predano ishodali taj dosad najduži nadbiskupijski križni put, pokazujući tako svojom žrtvom i predanjem ljubav prema svome Spasitelju.

Na kraju mise mladi su zajedno sa svećenicima pohodili župnu crkvu ispred koje su zajedno molili molitvu Gospi Brze Pomoći te se u stavu poklonstva osobno pred njezinim likom u crkvi u molitvi zahvalili.

Slavlje su pjevanjem animirali zbor mladih župe Gospe Brze Pomoći i bend Duhos iz Osijeka.

Lijep i sunčan dan bio je naklonjen mladima, koji su neumorno hodali ulicama tih dvaju dekanata pokazujući tako svoju žrtvu, ljubav i predanje svome Spasitelju.

Prvi su križ ponijeli mladi iz Soljana, potom mladi iz raznih župa dekanata, a do zadnje postaje nosili su ga krizmanici župe Gospe Brze Pomoći.