Ljudski život je Božji dar

Vjerske zajednice su dio hrvatskog društva, dijele njegovu sudbinu, osjećaju se odgovornima za njegovu budućnost i svjesne su svoje obveze i svoga prava da pridonose njegovom napretku pa i sudjelovanjem u aktualnim raspravama o važnim društvenim temama da bi javnosti bili poznati njihovi stavovi i da bi oni poslužili za opći boljitak.

U novije vrijeme u hrvatskoj se javnosti među ostalim raspravlja i o pravnom reguliranju pojedinih područja koja dotiču pitanja nastanka, prenošenja i očuvanja ljudskog života. Stoga se mi predstavnici vjerskih zajednica ovom zajedničkom Izjavom želimo očitovati o tim važnim pitanjima pred svojim vjernicima i pred sveukupnom javnošću, kako bismo doprinijeli što boljem razumijevanju pojedinih pitanja i njihovom što kvalitetnijem pravnom reguliranju.

Vjerske zajednice u pogledu poštivanja života imaju zajednička polazišta. Ljudski život je Božji dar. On je odraz Božje životnosti te iz toga proizlaze njegova svetost i nedodirljivost. Naše svete knjige Biblija i Kur#!an sadrže Božju zapovijed danu čovjeku: „Plodite se i množite, i napunite zemlju!“ (Post 1,28). Čovjek, kojemu je Stvoritelj povjerio mogućnost sudjelovanja u stvaranju i održavanju ljudskog života, pozvan je najodgovornije se odnositi prema tome daru. Život je neupitna vrijednost i vjerske zajednice se zalažu za zaštitu svakog oblika ljudskog života, od začeća do naravne smrti.

S obzirom na pitanja umjetne i medicinski pomognute oplodnje vjerske zajednice polaze od prava svakog začetoga djeteta na život te ističemo da nitko ni u kojoj fazi razvitka nema pravo odlučivati kojemu će začetom djetetu život biti dopušten a kojemu uskraćen. Poštujući želju i potrebu roditelja za rađanje, ohrabrujemo bračne parove na darivanje novih života u okvirima odgovornog roditeljstva, podsjećajući da je Bog jedini darovatelj života i to u naravnom redu.
Općenito, u pogledu pravnog reguliranja biogenetičkog i bliskih područja (manipulacija genima, kloniranje itd.), držimo svojom dužnošću načelno upozoriti na nedostatnost parcijalnih pristupa tim pitanjima te ukazati na potrebu njihovog cjelovitog i multidisciplinarnog razmatranja, uključujući i bioetičku dimenziju, kako bi se sagledale sve implikacije i izbjegle bilo individualne bilo općedruštvene negativne posljedice. Cijeneći napredak znanosti, kojemu su i same vjerske zajednice dale doprinos svojstven svojoj naravi, pozivamo da se danas primjena raspoloživih znanstvenih i tehničkih mogućnosti zahvaćanja u područja povezana sa samim nastajanjem i očuvanjem začetog ljudskog života zakonski tako regulira da nikada ne bude povrijeđen sam začeti život niti njegovo dostojanstvo.

Vjerske zajednice, država i društvo u cjelini ne smiju posustati u nastojanju oko poboljšanja i stvaranja ljudskom dostojanstvu primjerenih socijalnih i životnih uvjeta u obiteljima, koji će omogućavati svim roditeljima da se odluče na rađanje svakoga začetog života, a rođenoj djeci osigurati dostojanstven život. Pozivamo odgovorne da promiču i stvaraju takve povoljne uvjete, kao što su npr: uklanjanje siromaštva i nepravedne raspodjele dobara, opća skrb oko kvalitete života, omogućavanje roditeljstva i radnog odnosa u isto vrijeme, te druge slične mjere. Pri tome se osobito ne smije gubiti iz vida da pobačaj kao prekidanje začetoga života, ne smije biti sredstvo za planiranje obitelji.

Zalažemo se, nadalje, za primjeren, na vjerodostojnim znanstvenim spoznajama i na zajedničkim etičkim načelima utemeljen, kvalitetan odgoj djece i mladih za odgovorno ophođenje s vlastitim tijelom i spolnošću, koji se neće svoditi samo na upoznavanje tehnika i sredstava za sprečavanje trudnoće i širenja spolnih bolesti, nego će uključivati i dostatne objektivne informacije o razvitku života prije rođenja i njegovom poštivanju u svim fazama, kao i upoznavanje etičkih načela i normi za humano ponašanje na području ljudske spolnosti.

Život ljudi svih dobi ugrožen je danas nasiljem, ratom i terorizmom. Pri obrazlaganju ubijanja nevinih ljudi nerijetko se pojedince i skupine prikazuje kao da je korijen njihova nasilništva u njihovoj religiji. Vjerske zajednice opetovano naglašavaju da židovstvo, kršćanstvo i islam, u svojim autentičnim oblicima, čovjeka vrednuju kao sliku Božju i Božje stvorenje te čovjekov život poštuju i štite kao autentičnu vrijednost. Zato je svako pozivanje na ubijanje u ime religije instrumentaliziranje religije i antireligijski čin, a svako prikazivanje nasilja kao posljedice religijske pripadnosti nedobronamjerno.

Nemajući pretenzija da u ovoj Izjavi detaljnije ulazimo u pojedina stručna pitanja niti da obuhvatimo cjelovit spektar na temu poštivanja i očuvanja ljudskog života, u ovom kontekstu ipak želimo istaknuti potrebu posvećivanja najveće pozornosti osobama koje trpe od poratnog traumatskog sindroma i koje njihova patnja i bolest navode na suicid te – što je s vjerskog i etičkog stajališta potpuno neprihvatljivo – posežu za vlastitim životom.

Nezaobilazno je također i pitanje nataliteta u Hrvatskoj, u kojoj više ljudi umire nego li se rađa. Taj je problem posljednjih desetljeća radikaliziran i zahtijeva vrlo ozbiljan i žuran pristup, jer u sebi uključuje i pitanje samog biološkog opstanka pučanstva u Hrvatskoj, u svim njegovim nacionalnim, konfesionalnim i religijskim sastavnicama.

Ovu zajedničku Izjavu predajemo javnosti u dobroj namjeri, nadajući se da će naići na razumijevanje, prihvaćanje i potporu. U Hrvatskoj se ljudi velikom većinom izjašnjavaju kao religiozni i kao pripadnici religijskih zajednica, stoga vjerske zajednice s pravom očekuju da odgovorni u našem društvu imaju u vidu da kršćanstvo, židovstvo i islam polaze od toga da je Bog podario život čovjeku i da ga on jedini ima pravo uzeti. U trenutku kad se i kod nas sve češće govori o fenomenu “civilizacije smrti” pozivamo sve, osobito djelatnike u odgoju i obrazovanju i djelatnike u medijima, te sve članove hrvatskog društva koji na bilo koji način mogu utjecati na javno mnijenje, da svi, individualno i zajednički, nastojimo kontinuirano davati svoj doprinos stvaranju općeg ozračja, koje će biti prijateljski i pozitivno raspoloženo prema rađanju i ljudskom životu uopće.

U danima kad odgovorni za Europsku uniju donose važne odluke o našoj zemlji, dajemo podršku nastojanju da Hrvatska postane sastavni dio Europske unije. Pozivamo sve da se u taj proces uključe odgovorno, da čuvajući svoj identitet doprinosimo zajedništvu velike obitelji europskih naroda.

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, v.r.
Gospodin Jovan Pavlović, metropolit SPC zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije, v.r.
Muftija Ševko Omerbašić, predsjednik Mešihata islamske zajednice u RH, v.r.
Gospodin Branko Berić, predstavnik Evangeličke crkve u RH, v.r.
Gospodin Toma Magda, predsjednik Saveza Baptističkih Crkava u RH, v.r.
Gospodin Damir Špoljarić, predsjednik Evanđeoske (Pentekostne) crkve u RH, v.r.
Mons. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog, v.r.