Okrugli stol održan je u četvrtak, 26. veljače u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku, a sudjelovali su rabin Luciano Moše Prelević, zatim osječki paroh Aleksandar Đuranović, Judita Paljević Kraljik s Evanđeoskog veleučilišta u Osijeku, imam osječki Senad Hevešević te katolički svećenik i profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Ivan Benaković.

Moderator okruglog stola bio je vlč. Davor Vuković s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu koji je na početku pozdravio sve prisutne te istaknuo: „tijekom ovog međureligijskog ekumenskog okruglog stola, želimo doprinijeti širenju duha zajedništva i poštivanja jedni drugih, širenju duha ljubavi i mira. I želimo, polazeći od svojih konfesija, vidjeti gdje su ti putovi ljubavi prema Bogu i čovjeku i u ovom našem suvremenom svijetu.“

Rabin Prelević u svom je izlaganju na okruglom stolu istaknuo najveće židovsko pravilo „Ve-ahavta le-re’acha ka-mocha” (Lev 19, 18) – Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe te je pojasnio kako se u hebrejskom jeziku ne radi o „ja te volim“ nego „ja radim nešto za tebe“. Istaknuo je da je u biti osnovno pravilo židovstva ljubav. „Ljubav prema Bogu i ljubav prema ostalim ljudima – prema Židovima, prema nežidovima. S tim da ljubav prema Židovima mora biti jer oni imaju obvezu ljubiti. Ljubav prema nežidovima i činiti dobra djela nežidovima na višem je stupnju nego ljubav prema Židovima. Zašto? Jer taj čovjek nema dužnost prema tebi, ali ti čineći to radiš Darchei Shalom – puteve mira i radiš posvećivanje Božjeg imena na takav način“, pojasnio je.

Napomenuo je kako je u židovstvu zabranjeno žrtvovati se i zato nema blaženika, mučenika – „jer je Bog rekao: Dao sam vam zapovijedi da živite u njima, a ne da umrete kroz njih. Pojasnio je zatim: „Samo su tri stvari kada bi čovjek trebao žrtvovati svoj život. To je bogohuljenje, odricanje od Boga ili da netko kaže: ‘ubij ovu osobu ili će ona ubiti tebe’, onda ne smiješ ubiti drugoga, jer tvoja krv nije crvenija od njegove…“ Naglasio je da davanje stvara ljubav, da su svi ljudi stvoreni na sliku i priliku Božju te se bližnjega ljubi jer se u drugoj osobi voli Božja slika.

Paroh Đuranović u svom je obraćanju podsjetio da je u praksi zaista teško pokazati i ljubav prema Bogu, a možda još teže ljubav prema svome bližnjem te je naglasio tri ključne stvari za provjeru odnosa prema Bogu. Radi se o potrebi razmišljanja o Bogu, potrebi da s njim razgovaramo kroz molitvu te o želji da njegovu volju ispunjavamo i živimo po njegovim zapovijedima. Osvrćući se na ljubav prema čovjeku u suvremenom svijetu, istaknuo je kako današnji čovjek, realno gledano, najviše voli sebe i sve je usmjereno prema egoizmu i jačanju ega.

Osvrćući se na redak iz Pavlove Poslanice Rimljanima: „Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima“, rekao je kako nedostaje radosti i zadovoljstva zbog sreće drugih ljudi, iako će se to teško priznati. Još gore je biti ravnodušan prema tuđem stradanju, a situacija je teža ako se nevolji drugoga raduje, uputio je i poručio: „Trebamo biti zaista dovoljno jaki i moralno zdravi da možemo jasno razlikovati svjetlost od tame, dobro od zla. Dok s druge strane postoji bezbroj nijansi sive boje koja uglavnom vodi u besmisao, anksioznost, depresiju i u konačnici možemo reći slobodno i u shizofreniju.“

J. Paljević Kraljik promotrila je ljubavi iz perspektive suvremene kulture te se osvrnula na rečenicu: „Ja imam pravo“ koja vlada u medijima, romanima, filmovima, na televiziji. Rekla je da ta rečenica utječe i na ono što se misli da je ljubav prema Bog jest, ali „definicija ljubavi prema Bogu je u poslušnosti zapovijedima… Zašto bi uopće čovjek bio poslušan Božjem zakonu? Što dobiva od toga? Dobiva Božju vječnu ljubav. A Bog ništa ne obećava prije nego pokaže kako to izgleda. …u Knjizi Izlaska, pog. 15 spominje se otkupljujuća ljubav iz Egipta koju Bog obećava i to postaje ljubav saveza koju vidimo u hebrejskoj Bibliji. U Novom zavjetu Isus govori isto to. Ivan u svom Evanđelju prenosi da Isus 15 peta puta izgovara ove riječi: ‘Ako me ljubite, činit ćete ono što govorim. Činit ćete moje zapovijedi.’ Stoga ljubav nije apstraktan pojam u Bibliji. Ona podrazumijeva obvezu s naše strane, a ne samo naše pravo na nešto“.

Razmišljajući u kontekstu suvremenog svijeta, što je to novo što nije bilo u posljednjih dvije tisuće godina, J. Paljević Kraljik rekla je da je to diskurs koji svi vodimo u online svijetu, u kojem svatko ima pravo na svoje mišljenje. U zaključku je rekla da „svi smo stvoreni na sliku Božju i trebamo jedni u drugima gledati nositelje te slike i biti svjesni da nismo svi na istom putu spasenja ili duhovnosti. Netko se nalazi u začeću, netko se nalazi pri kraju, ali ne smijemo ubiti osobu za koju ne znamo što joj je Bog namijenio do kraja.“

S obzirom na to da je učenje islama ljudima gotovo nepoznato, imam Hevešević želio je približiti aspekt islama vezan uz temu ljubavi prema Bogu i o ljubavi prema ljudima. Pojasnio je kako se čovjek u islamskoj tradiciji naziva El-Insan, a taj naziv sastoji se od dvojakog korijena: uns što znači bliskost i nesije što znači zaboraviti te je pojasnio kako čovjek biva čovjekom kroz bliskost s drugim, ali to vrlo često zaboravi. A riječ Allah svoj korijen ima u riječi ila što znači onaj kome se srce okreće u trajnoj potrebi i nadi.

U nastavku je rekao da u islamskoj tradiciji ima „cijeli niz izraza za ljubav, a smisao i cilj muslimanskog načina života vezuje se uz tradiciju koja govori o devedeset i devet lijepih Božjih imena kojima on opisuje samoga sebe. Jedno od tih devedeset i devet Božjih imena jeste El vedud, onaj koji voli i koji je izvor ljubavi. Imam Hevešević rekao je zatim da „islam ne razumije ljubav kao prolazno stanje, nego kao put koji traži strpljenje, odgovornost i praksu“ te pojasnio da ljubav prema Bogu i ljubav prema ljudima ni na koji način ne mogu biti suprotstavljene. „Ljubav prema Bogu koja se ne očituje u odnosu prema ljudima ostaje nedovršena, a briga za ljude – ako je lišena duhovnog temelja, lako se iscrpi. Cilj ljudskog života u islamskom učenju je ukrasiti svoje biće božanskim lijepim imenima“, rekao je, između ostalog, imam Hevešević.

Prof. Benaković za okosnicu svoga izlaganja uzeo je Pavlov Hvalospjev ljubavi te pojasnio kako grčka kultura ima više pojmova za ljubav, a istaknut je pojam eros – kao najviši stupanj ljubavi koji Krist traži i agape – ljubav koja sama u sebi ima duboki element žrtvovanja i predavanja sebe drugome čovjeku. Pojasnio je zatim: „Kad gledamo cijeli spis Prve Korinćanima, vidimo da su bili razdori u zajednici, neke podjele. Ljudi su govorili da imaju darove ili karizme… Imali su svoj ekskluzivni odnos s Bogom i sebe su uzdizali iznad drugih ljudi. Pavao kaže: ‘Nemojte tako raditi. Ako budete ljubili, nećete pogriješiti.’ Ako istinski ljubite čovjeka i Boga, onda ne možete svoj dar ili nešto što imate koristiti samo za sebe, nego to mora biti na korist cjelokupne zajednice.“

Osvrćući se na pastoralno iskustvo, prof. Benaković je rekao kako konkretna, direktna, opipljiva dimenzija ljubavi prema bližnjemu često izostane te je „to ono što treba znati povezivati i to je, ne samo katolički, nego kršćanski koncept poimanja istinske ljubavi“.

U raspravi, kao najveći izazovi svih religija, istaknuti su neznanje, nedostatak dijaloga te ratni sukobi koji otežavaju zajedništvo.

FOTO Međureligijski okrugli stol u Osijeku