Migracija nije prijetnja već obogaćenje

Novi nacionalni ravnatelj Njemačke biskupske konferencije za pastoral katolika drugih materinskih jezika Wolfgang Miehle u razgovoru za “Živu zajednicu” (ožujak, 2003.) poručio je da, nasuprot djelomice široko rasprostranjenom razmišljanju vrlo uskih granica, zajednice drugih materinskih jezika mogu pridonijeti univerzalnosti Crkve te mogu kroz vlastita iskustva pridonijeti otvaranju prema gorućim pitanjima migracije. Najavio je također da se po novoj koncepciji dušobrižništva katolika drugih materinskih jezika, koju će Njemačka BK uskoro prihvatiti, zajednice drugih materinskih jezika neće više smatrati samo prolaznom pojavom unutar Crkve u Njemačkoj. Napomenuo je pri tome da će one imati budućnost samo ukoliko uspije još odlučnija funkcija povezivanja između njemačkih i zajednica drugih materinskih jezika. Govoreći o tome kako su zajednice drugih materinskih jezika kao i njemačke zajednice pozvane na još intenzivnije zajedništvo, sa zahvalnošću je konstatirao da je to, upravo posljednjih godina, skoro svugdje vidljivo i da je na mnogim mjestima postalo već godinama prihvaćena praksa.
Novu koncepciju dušobrižništva katolika drugih materinskih jezika njemački bi biskupi mogli usvojiti već na proljetnom zasjedanju. Prema ocjeni Miehlea, time je onda postavljen siguran i prema budućnosti orijentiran temelj za dušobrižništvo u zajednicama drugih materinskih jezika. Uz mnoga pastoralna pojedinačna uređenja u prvom se redu radi o priznavanju i razvijanju posebnoga i neophodnog značenja zajednica materinskih jezika u pogledu na identitet i ukorjenjenje u vlastitoj kulturalnoj i religioznoj tradiciji kao i stalnoj aktualnoj zadaći funkcija povezivanja s njemačkim zajednicama i o potpori u nastojanjima glede integracije i sudjelovanja u Crkvi i u društvu. To upravo u sadašnjem društveno-političkom kontekstu nosi neizmjerno značenje, smatra Miehle.
Osvrnuvši se na integracijske procese, kazao je kako se oni nipošto ne smiju shvatiti kao zahtjev ili poziv na asimilaciju niti se smije pogrešno tumačiti kao multikulturalna svejednakost, nego se, štoviše radi o međusobnom otvaranju i suradnji između zemlje domaćina i migranata bez očekivanja ili zahtjeva za odricanjem od vlastitoga kulturalnog, socijalnog i religioznog identiteta i tradicije. Sa strane migranata to znači “naći se” u ovdašnjim okolnostima; sa strane njemačkog pučanstva to znači spoznaju i priznanje da migracija nije prijetnja, gubitak ili osiromašenje, već proširenje horizonta i obogaćenje u društvu i Crkvi, privredi i kulturi, pojasnio je. (ika-apol/kj)