Arhijerejsku liturgiju služio je križevački vladika Milan Stipić u zajedništvu s domaćim župnikom o. Romanom Stupjakom, više grkokatoličkih svećenika te đakonom Livijom Marijanom. Kod liturgije su posluživali bogoslovi Križevačke eparhije, a liturgiju je na domaćim rusinskim napjevima na starocrkvenoslavenskom jeziku pjevao domaći župni zbor. Poslije liturgije održan je trokratni ophod oko crkve s barjacima, uz čitanje četiriju Evanđelja. U homiliji je vladika Stipić govorio kako Bog neprestano, od stvaranja svijeta i čovjeka izlazi ususret čovjeku uz ljubav, dok čovjek uslijed svoje grijehom narušene naravi stalno odvlači sebe od Boga. „Bog je na poseban i jedinstven način izašao ususret čovjeku preko jedne žene – svoje majke Marije, u kojoj se radi nas ljudi i radi našega spasenja utjelovio i čiji blagdan rođenja danas svečano slavimo. S njezinim rođenjem započelo je spasenje naše i svega stvorenja tako što je iz nje izišao Sin Božji Gospod naš Isus Krist, koji je Sunce pravde, kako pjevamo u današnjem troparu – liturgijskom himnu. Premda nas i naša pala narav i narav ovoga svijeta odvlači od Boga, on se ne umara izlaziti nam ususret, trajati za nama, darivati nas ljubavlju. Bog je ljubav i od ne može ne biti dobar otac svoje djece. Ono što nam Bog želi i što je s nama naumio je ono najbolje i nama najpotrebnije jer nas je stvorio da budemo kao on, da budemo vječni, sretni i bogoliki. Dao nam je i majku – presvetu Bogorodicu da nas zagovara i majčinskom ljubavlju prati, a sve zato jer unatoč svim našim slabostima i ja grijesima ne odustaje od svoje djece. Bog je najviše i apsolutno dobro. I zato ako želimo sebi dobra, prihvaćajmo Boga i njegovu ljubav u svoj život, trudimo se živjeti po Evanđelju i nosimo Krista gdje god jesmo. To je jedini način da budemo ispunjeni, smisleni i istinski sretni ljudi“, zaključio je vladika Stipić, potaknuvši sve da sudjeluju na svetom bogoslužju i dolaze redovito u sveti hram kojega su njihovi pretci iz ljubavi prema Bogu sagradili i kao svjedočanstvo vjere u Krista njima u baštinu ostavili.

Sredinom 19. stoljeća u mjesto se naseljavaju Rusini grkokatolici s područja Miškolca u Mađarskoj i jugozapadna Karpata te grade crkvu posvećenu Rođenju presvete Bogorodice. Nekoć je to bilo veliko i brojno naselje s više od tisuću stanovnika, od kojih su 90 % bili grkokatolici Rusini, a danas župa danas ima oko 260 stanovnika. Kao i susjedna mjesta, Mikluševci su teško stradali u Domovinskom ratu u kojem je uslijed napada i okupacije od strane JNA i pobunjenih četničkih paravojnih snaga stradalo i nestalo više mještana, a gotovo svi stanovnici su se našli u izbjeglištvu.