Fra Luka Martinović je blago u Gospodinu preminuo u subotu 10. travnja u 82. godini života, 58. redovništva i 54. svećeništva. Ovozemaljski život završio je opremljen sakramentima umirućih u samostanu u Tolisi koji puk toga kraja naziva samostanom na Raščici (raskrižju).

Sprovodnu misu kardinal Puljić predslavio je u zajedništvu s provincijalnim ministrom Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozom Marinčićem i provincijalnim ministrom Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivom Martinovićem – domaćim sinom iz župe Tolisa, te još 50-ak franjevaca i nekoliko dijecezanskih svećenika.

Riječi dobrodošlice kardinalu Puljiću, provincijalima Marinčiću i Martinoviću i svim prisutnima te izraze sućuti rodbini pokojnoga fra Luke i cijeloj Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene uputio je toliški župnik i gvardijan fra Mario Jurić. Podsjetio je da je fra Luka bio član franjevačkog samostanskog bratstva u Tolisi od 1997. godine sve do subote navečer uoči Mladoga Uskrsa i nedjelje Božjega milosrđa, 10. travnja kada je blago u Gospodinu preminuo u svojoj samostanskoj sobi.

„Fra Luku Martinovića poznavali su mnogi, mali i veliki po njegovoj blagosti i plavim očima. Njegova vedrina i dobrodušnost ostat će svima u sjećanju kao i stihovi pjesme ‘Ima jedna duga cesta’, punim džepovima bombona i svetih sličica koje je dijelio prvopričesnicima i krizmanicima pripremajući ih za sakramente. Preko dvadeset godina radio je u našem uredu kao župni vikar obavljajući sve administrativne župne poslove. Odlikovala ga je pedantnost i urednost u pisanju i vođenju matica. Zadnjih mjeseci, svjestan da se ovozemaljski život gasi kao svijeća što izgara, nije želio ići u bolnicu, nego je imao želju krenuti u susret uskrslom Kristu iz svoje sobe okružen svojim svetim slikama i svaki dan blagoslivljajući sve nas“, kazao je fra Mario te je zahvalio svima koji su na bilo koji način pomagali fra Luki osobito u posljednjim mjesecima i danima njegovoga života.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić potaknuo je nazočne da, okupljeni oko zemnih ostataka fra Luke, „koji sada vidi očima vječnosti“, razmišljaju o tome kako svaki od njih stoji pred „tajnom smrti“ ističući da je živima potrebna ovozemaljska vjera poput apostola Tome, koji je tražio da stavi ruke u Isusove rane da bi povjerovao u uskrsnuće. Napominjući da znanost razjašnjava mnoge stvari, ali da ne može proniknuti u tajnu smrti, podsjetio je da je i Staljin priznao da su, nakon uspostavljanja komunističke dominacije, „sve pobijedili osim smrti“. „Ljudi u ljudsku razumsku dimenziju ne mogu staviti tu besmrtnost, taj vječni život, to uskrsnuće mrtvih koje je Isus obećao“, rekao je vrhbosanski nadbiskup ističući da fra Luka sada vidi očima vječnosti uskrslog Spasitelja. Molio je uskrslog Gospodina, koji je fra Luku pozvao k sebi upravo u uskrsnom ozračju, da mu bude milosrdan i da ga Dobri Pastir zagrli svojom božanskom ljubavlju.

Progovorivši o svom osobnom iskustvu iz susreta s fra Lukom, kardinal Puljić kazao je da ga je dosta dobro poznavao te da je u njemu uvijek vidio radosnog svećenika. „To je tako lijepo doživjeti. Hvala ti, fra Luka, što si uvijek radosno svjedočio svoje svećeništvo i svoje redovništvo i što ti nije bilo teško naviještati evanđelje, počevši od one djece koju si učio vjeronauku, do svih drugih koje si poučavao. Zato ti zahvaljujem kao nadbiskup za sve ono što si svećenički pastoralno ugradio, ne samo u ovu župu, nego tijekom svog života. Neka to Bog nagradi, a tebi hvala!“, rekao je kardinal Puljić moleći Gospodina da fra Luku zaista nagradi za sve što je kao svećenik svjedočio i učinio.

Podsjećajući sve prisutne da život valja završiti „u miru i ljubavi“, kardinal Puljić ih je potaknuo da se oslobađaju vlastite sebičnosti i oholosti koje priječe da osoba evanđeoski razmišlja i djeluje. „Neka ovaj trenutak oproštaja od zemnih ostataka fra Luke i ispovijedanje vjere u uskrsnuće mrtvih i život vječni učini da naš život bude čestit“, poručio je na kraju kardinal Puljić.

Na kraju mise riječi oproštaja od pokojnog fra Luke uputili su provincijali o. Marinčić i o. Martinović.

Sprovodne obrede na samostanskom groblju u mjestu Kostrč predvodio je o. Marinčić.

Fra Luka rođen je 22. rujna 1939. u mjestu Donja Mahala, župa Tolisa, od roditelja Ive i Mande r. Župarić. Istoga dana je kršten i dobio ime Luka. Bio je šesto dijete od sedmero braće i sestara (Ilija, Kata, Marija, Marijan-Mija, Janja, fra Luka i Luca). Krizman je 28. kolovoza 1950. Osnovnu školu pohađao je u Donjoj Mahali te dva razreda srednje škole u Županji, a potom se prijavio u sjemenište i pohađao je Franjevačku klasičnu gimnaziju Visokom (1956. – 1960.). Franjevački habit obukao je u Kraljevoj Sutjesci 14. srpnja 1960. godine. Jednostavne zavjete polaže u Kraljevoj Sutjesci 1963. godine Studirao je na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu (1961. – 1967.). Svečano je zavjetovan u Sarajevu 2. siječnja 1967. Red subđakonata podijelio mu je nadbiskup Marko Alaupović u Sarajevu 18. veljače 1967. Za đakona ga je zaredio isti nadbiskup u Sarajevu 11. ožujka 1967., a za svećenika 9. srpnja 1967. u Sarajevu.

Kao svećenik fra Luka je obnašao službu župnoga vikara u Rami na Šćitu (1968. – 1970.), a od 1970. – 1973. u Ljubunčiću. Nakon toga obnašao je službu samostanskoga i župnog vikara u Tolisi (1973. – 1974.), zatim je opet otišao na službu župnoga vikara u Ramu-Šćit (1974. – 1975.) te u Ljubunčiću (1975. – 1979.). Godine 1979. postao je župnik u Tolisi, a od 1980. do 1982. bio je samostanski i župni vikar u Tolisi. Od 1982. do 1991. obnašao je službu župnika u župi Podhumu kod Livna. Godine 1991. postao je samostanski i župni vikar u Dubravama, a od 1993. do 1997. bio je župnik u Tišini i Ulicama. Od 1997. godine do svoje smrti bio je član franjevačkog samostanskog bratstva u Tolisi.