Uz spomen vjernih mrtvih, Crkva za sve upućuje žarke vapaje i moli pokoj vječni, rekao je nadbiskup Puljić, navodeći kako odlomci iz Svetog pisma tumače otajstvo smrti i umiranja. Na poziv da je Lazar umro, Isus je došao utješiti ih u njihovom domu te je rekao da će Lazar uskrsnuti. „U Betaniji uz mrtvoga Lazara, Isus se očituje kao gospodar života i smrti i predstavlja kao „uskrsnuće i život“, pa kaže „tko god bude vjerovao u njega, neće umrijeti nikada“ rekao je nadbiskup. U najstarijoj Pavlovoj poslanici Solunjanima, Pavao im kaže kako „ne želi da budu u neznanju glede onih koji su usnuli“.

„Pavao hvali njihovu ustrajnost i odgovara na pitanja „u svezi sudbine usnulih“ koji budu umrli prije Kristovog drugog dolaska. Poučava ih kako ne znamo točno vrijeme Kristova dolaska: „Sami znate da će dan Gospodnji doći kao kradljivac u noći“ (1 Sol 5, 2). Mi živimo u međuprostoru, između Isusovog prvog dolaska i uskrsnuća i drugoga slavnog dolaska. Pa dodaje kako zapravo i nije važno znati vrijeme Kristova dolaska, nego „živjeti kao djeca svjetla i ne pripadati noći i tami“, biti uvijek spremni“ rekao je nadbiskup, istaknuvši: „Treba biti pripravan, u trenutak kada Isus dođe, da budemo spremi reći: ‘Evo me, Gospodine’. Dok smo obilazili groblja i palili svijeće našim dragim pokojnicima, imali smo prigodu razmišljati i o svršetku našeg života, o pitanjima života, smrti i Kristovog ponovnog dolska, kao Solunjani“ rekao je nadbiskup. Istaknuo je i da smo „zemaljska bića, Adam znači ‘od zemlje napravljen’, privremeno smo na zemlji. No, Isus podsjeća da podignemo srca gore. Promašaj je stalno gledati u zemlju, stalno se mučiti oko zemlje i misliti da je tu sva naša sreća i budućnost. Mi smo na zemlji prolaznici i moramo iskoristiti godine koje nam Gospodin daruje da zaslužimo vječnost. Zato treba gledati i u nebo gdje nas čeka vječni život“ potaknuo je nadbiskup Puljić.

Nadbiskup je rekao i da uz spomendan svih vjernih mrtvih Isus poziva članove putujuće Crkve da ne gube nadu. „Puno je trenutaka, životnih iskušenja, tamnih dana, kada čovjek počine sumnjati, dvoumiti. Gospodin nas i svetkovinom Svih svetih potiče da ne gubimo nadu. Dapače, upućuje riječi ohrabrenja: „Blago svima koji pođu prema kraljevstvu koje je „Otac nebeski pripravio malenima, siromašnima, umornima i uplakanima“ rekao je zadarski nadbiskup.

Nadbiskup je govorio i o značenju euharistije koja slavi nagovještaj Isusovog dolaska o kojem govori Pavao: „Kad god blagujete ovaj kruh i pijete ovu čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe (1 Kor 11,26).

„Misa je spomen Kristove smrti, njegovo stvarno uprisutnjenje. Kruh koji prinosimo pretvara se u živo Kristovo tijelo, a vino u njegovu krv. U svetoj misi kao na Kalvariji Sin Božji prinosi sebe Ocu kao otkupnu žrtvu za mnoge, kao sveti kruh života i kalež vječnog spasenja. Euharistija koju slavimo predokus je i navještaj kraljevstva nebeskoga. Ona je anticipacija onoga što se ima dogoditi na kraju vjekova, kad Krist ponovno dođe. Svako euharistijsko slavlje usmjereno je tom dolasku“ istaknuo je mons. Puljić, podsjetivši kako se u prva vremena kršćansko slavlje završavalo riječima: „Dođi, Gospodine Isuse, maranatha“ (1 Kor 16, 22). Čekamo te. Jedva te čekamo“.

„Iako je misa spomen Posljednje večere, ona je i navještaj onoga što se ima zbiti. Stoga se i kaže da je ona eshatološka anticipacija novog neba i nove zemlje. Sveti Ignacije Antiohijski je govorio kako je euharistija „lijek besmrtnosti i predujam uskrsnuća“. Jer, Krist je obećao kako će sve „koji blaguju njegovo tijelo i piju njegovu krv, uskrisiti u posljednji dan“ (Iv 6, 54). Zbog toga se po euharistiji zbiva preobrazba, ne samo ljudskoga tijela, nego i svih drugih stvorenja koja sa svom žudnjom iščekuju objavljivanje sinova Božjih“ (Rim 8, 19-21)“ rekao je mons. Puljić, zaključivši da „slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem, gdje Krista slave i hvale preobraženi udovi Crkve, naša braća i sestre. Onamo i mi putujemo u vjeri ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom“.

Na kraju mise, nadbiskup se sa svećenicima pomolio kod grobnice zadarskih nadbiskupa u pokrajnjoj lađi katedrale sv. Stošije, izmolivši odrješenje za pokojne, gdje počivaju tijela zadarskih nadbiskupa Mate Garkovića, Marijana Oblaka i Ivana Prenđe.