Na Dušni dan svećenicima je dopušteno služiti tri mise, od kojih jednu misu treba namijeniti na Papinu nakanu, jednu na osobnu nakanu, a treću za sve vjerne mrtve, rekao je mons. Puljić. U zahvalnosti za pokojne svećenike i nadbiskupe, nadbiskup je rekao da su oni „po Svetom redu s euharistijom bili sudbinski povezani“.

Pokojnici i grobovi „okrenuti prema nebu i u šutnji, kao da nas preko križa upućuju na raspetoga i uskrsnuloga Krista pa poručuju: jedino u svjetlu golgotskog događaja mogu se shvatiti ljudska zbivanja rađanja i smrti. Tako naše nemirno srce potiču da izgovaramo riječi molitve i zahvale: „Hvala vam, braćo, za taj odgovor šutnje. Hvala vam za taj svijetli putokaz križa koji je i vama pomogao da ste usprkos svih životnih problema s apostolom mogli ponavljati kako vas od ljubavi Kristove „ništa nije moglo rastaviti: ni nevolja, ni pogibao, ni glad, ni progonstvo“ rekao je mons. Puljić u propovijedi.

„Smrt je nešto najosobnije, jedincato i nezamjenjivo. Smrt ne dolazi k nama izvana, ona je u nama. Sa sobom je nosimo“ rekao je zadarski nadbiskup, istaknuvši da „ljudi danas rijetko misle na smrt, jer se rijetko ili kratko s njom susreću. U tijesnim gradskim stanovima nema mjesta za odavanje počasti pokojniku kako se to nekada činilo po selima. Žalost i bol, plač i molitva gube onu ljudsku, socijalnu i duhovnu dimenziju koju su ranije imali. Ne uspijevamo tu darovanu prigodu iskoristiti za rast u humanosti, altruizmu, svetosti i potresenosti kako nas je svojevremeno poticao slikovitim izričajima religiozni pjesnik kad je zapisao: „Kolik’ strah će na sve pasti, kada Sudac višnje vlasti, dođe pretrest’ ljudske strasti“” rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je to “mučilo dušu vjernika” u susretu sa smrću. Nasuprot tome, suvremenog čovjeka u susretu sa smrću “ne muči toliko pitanje vječnog suda, nego strah od osamljenosti u vremenu prije smrti i ostavljenosti kada ga napuste životne snage. To ga muči više od straha susreta s vječnim Sucem. Stoga je jako važno i dragocjeno pružiti ljudima mogućnost bolesničkog pomazanja, a u vrijeme bolovanja i umiranja biti blizu njih” potaknuo je nadbiskup Puljić.

Neposredno prije svog odlaska s ovoga svijeta, Isus je učinio najvažniji događaj, istaknuo je mons. Puljić. „Na Posljednjoj večeri apostole je nazvao svojim prijateljima. Zaredio ih je za svećenike i ustanovio presvetu euharistiju. Pozvao ih neka ljube jedni druge kao što je on njih ljubio. A kad je osjetio da se primiče muka, zamolio ih je neka ga prate i budu uz njega. Otvoreno im je govorio o smrti koja se približava. Hrabrio ih je i poticao neka ustraju u molitvi i obećao im ulazak u kraljevstvo Oca svoga. Blago svima koji pođu za Isusom i uđu u to novo kraljevstvo koje je njegov Otac pripravio malenima, siromašnima, umornima i uplakanima“ rekao je mons. Puljić, citirajući apostola Ivana: „To je volja Oca mojega, da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i on će ga uskrisiti u posljednji dan“.

„Slušajmo više što to Isus govori i poručuje. Uzmimo evanđelje i čitajmo što su zabilježili sveti pisci. To su riječi života vječnoga na koji nas upućuju i blagdani Svih svetih i Dušnog dana, kada slavimo svoju domovinu, nebeski grad Jeruzalem“ potaknuo je mons. Puljić.

Nakon mise, nadbiskup Puljić i koncelebranti uputili su se u pokrajnju lađu zadarske katedrale gdje je kod grobnice zadarskih nadbiskupa u kojima počivaju tijela Mate Garkovića, Marijana Oblaka i Ivana Prenđe, mons. Puljić predvodio molitvu odrješenja za pokojne.