Misa posvete ulja u Đakovu

Koncelebrirao je pomoćni biskup Ivan Ćurić uz brojne svećenike.

U uvodu u misno slavlje nadbiskup je rekao: „Na dan ustanove svećeništva i euharistije okupljeni smo ovdje u majci svih crkava naše nadbiskupije na euharistijskom slavlju posvete ulja. Radost mi je pozdraviti čitav naš prezbiterij: sve dijecezanske svećenike i sve svećenike-redovnike. Oko biskupa kao vidljivog znaka svoga jedinstva i zajedništva, okupljamo se kao pastiri u ime Dobroga Pastira, Velikog svećenika, našega Gospodina i Učitelja, koji je položio život svoj za svoju braću i prijatelje”. Pozdravio je i sve vjernike koji su se okupili na Missi chrismatis u Đakovu te pozvao na molitvu za zdravlje umirovljenog đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića.

Nakon navještaja riječi Božje, nadbiskup je u svojoj homiliji kazao: „Svaki je od nas svećenika rođen iz pogleda punog ljubavi s kojim nam je Gospodin došao u susret. Više no naš vlastiti izbor, svako je naše svećeničko zvanje odgovor na Gospodinov besplatni poziv (Papa Franjo, Pismo svećenicima, 4. kolovoza 2019.). Uspjet ćemo ga bolje otkriti i snažnije prigrliti kad otvorimo svoje srce zahvalnosti i osjetimo Božju prisutnost i djelovanje u svome životu. Gdje god Bog uzima ljude i povjerava im svoju službu, gdje god se Božja riječ želi pojaviti po našem ljudskom djelovanju, tu se ne događa samo osobni pristanak, odnosno pozitivan odgovor pozvanoga na službu, nego se istodobno događa i iskustvo izlijevanja Duha Svetoga. Ostvaruje se iskustvo snage uskrsne preobrazbe i djelovanja Duha Svetoga u pozvanima, te posljedično oblik i stil života pozvanih, koji na izvanjski – vidljiv i prepoznatljiv, te vjerodostojan – način očituju i potvrđuju djelotvornost Božje riječi i izlijevanja njegova Svetoga Duha. Služba i poslanje zadobivaju svoj zoran oblik u životu pozvanoga. Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima! (Lk 4,21)”

Suobličeni Kristu

Govoreći o svećeničkoj službi danas, nadbiskup je ohrabrio svećenike rekavši: „Božji Duh silazi na nas njegove sluge i po našem djelovanju on oslobađa iz njegovog naroda siromašne, zatvorenike, potlačene i slijepe. U ta četiri oblika sužanjstva sažeta je simbolički sva bijeda čovječanstva u svijetu. O tome nam govori i znamenje svetih ulja što ih danas posvećujemo i blagoslivljamo da prate ljudski život od početka do njegove smrti; od njegova prvoga ‘čišćenja’ od istočnoga grijeha do konačnoga spasenja, koje na poseban način ulazi na vrata u onom trenutku kada se vrata zemaljskoga života zatvaraju. Svi osuđujemo grijeh i svaku zloporabu autoriteta u našoj službi. Svi smo postiđeni i svi se sramimo zbog zla u našim svećeničkim redovima. No, moje bolno iskustvo posljednjih dana, koje i svi vi snažno proživljavate te cjelokupni pastoralni ambijent kao da nas, ne samo pozivaju na obraćenje i dosljednu vjernost Kristovu Evanđelju, nego i ispunjavaju strahom pred zadaćom pastoralno-katehetskog rada s djecom i s mladima. No, vjerujem, draga braćo, da su i naša nastojanja, pokušaji, razočaranja, iscrpljenost, bol, posramljenost i kajanje, ali i nada te odgovornost pred primljenom službom i poslanjem, tamjan koji se tiho diže do neba, ali koji izravno ide u Očevo srce i da Nebeski Otac svojim praštanjem i milosrđem te izlijevanjem svoga Svetoga Duha ne prestaje trajno čistiti i obnavljati i nas svoje sluge, te posvećivati čitavu Crkvu te ju suobličavati Kristu uskrslome”.

Zahvalnost i čestitka jubilarcima

Potom je nadbiskup iskazao svoju zahvalnost i priznanje svećenicima jubilarcima. Najprije, mons. Stjepanu Karaliću, povodom njegova dijamantnog svećeničkog jubileja, odnosno 60. obljetnice svećeništva. Zahvalnost i priznanje izrekao je i četvorici svećenika koji obilježavaju svoj zlatni svećenički jubilej, tj. 50 godina svećeništva. To su: vlč. Alojzije Asić, svećenik u miru; mons. Stjepan Belobrajdić, začasni kanonik i umirovljeni svećenik; vlč. Pavao Kolarević, župnik župe sv. Jurja, mučenika u Bapskoj i mons. Tadija Pranjić, začasni kanonik i umirovljeni svećenik.

Nadbiskup je također izrekao zahvalu i čestitao sedmorici svećenika koji slave srebrni svećenički jubilej. To su: vlč. mr. Tadija Crnjak, župnik Župe Rođenja Blažene Djevice mrije u Semeljcima i ravnatelj spomen-muzeja biskupa J. J Strossmayera u Đakovu; vlč. dr. Zdenko Ilić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i sudski vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije; preč. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije; vlč. dr. Tomislav Korov, župnik župe sv. Petra i Pavla u Koški; vlč. Mato Martinković, svećenik na bolovanju; vlč. dr. Ivica Raguž, v. d. dekana i profesor na KBF-u u Đakovu i don Ivo Zečević, SDB, župnik župe sv. Martina, biskupa u Belom Manastiru.

U homiliji se nadbiskup Hranić sa zahvalnošću i pijetetom sjetio i trojice svećenika koje je Gospodin pozvao k sebi od prošlogodišnjeg Velikog četvrtka do sada. To su: vlč. Ivan Varoščić, fra Ilija Miškić, OFM Conv i vlč. Željko Zuanović te je spomenuo i blagopokojnog papu emeritusa Benedikta XVI.

O svećeničkom pozivu

Nadalje je nadbiskup govorio o svećeničkom pozivu kao izlasku iz sebe, darovanosti u velikodušnoj ljubavi drugome (Bogu i bližnjemu) i odgovoru na poziv primljen od Boga. „Svećeništvo je prije svega poziv na ljubav koji nas privlači i odvaja od nas samih, „decentralizira“ nas i pokreće „trajno izlaženje iz vlastitoga ‘ja‘ zatvorenog u samoga sebe k svojem oslobođenju kroz sebedarje i upravo tako prema istinskom pronalaženju samoga sebe, štoviše prema otkrivanju Boga (Benedikt XVI., Enciklika Deus Caritas est, 6). Iskustvo izlaska je paradigma našeg svećeničkog života i predanja. Svećenički poziv je uvijek Božje djelo po kojem nam on pomaže izaći iz našeg početnog stanja, oslobađa nas od svakog ropstva, izbacuje nas iz kolotečine i trga iz naše ravnodušnosti, te nas vodi do radosti zajedništva s Bogom i braćom i sestrama. Odgovoriti na Božji poziv, dakle, znači dopustiti njemu da nam pomogne izaći iz nas samih, osloboditi se sebe i svoje lažne sigurnost te krenuti putem koji vodi prema Isusu Kristu, slobodnom od svega, pa i od vlastitoga života, koji je izvor i krajnje odredište našeg života i naše sreće”.

O obnovi svećeničkih obećanja

Na kraju homilije nadbiskup je dodao: „Obnovom svećeničkih obećanja pozvani smo danas obnoviti svoju vjeru, predanje i oduševljenje kojim smo išli na svećeničko ređenje kako bismo se vratili prvom zanosu i ljubavi prema svećeničkom zvanju i službi. Budimo svjesni da samo radosni svećenici, koji vole svoju službu i svoje zvanje mogu biti poticaj i mladima da budu velikodušni pred Gospodinom koji zove te da se od nas očekuje da budemo proročki izazov i za ove naše bogoslove koji nas gledaju. Proročko svjedočanstvo naše svakodnevice i stila našega života i njih oblikuje i odgaja. Ne odgajaju ih samo poglavari i profesori, nego svi mi i svaki od nas. Mi ih ne možemo zaštititi od napasti i negativnih utjecaja ovoga svijeta, ali ih možemo izgrađivati i hrabriti svojim oduševljenim i velikodušnim predanjem, toplinom vjere i stvaralačkom nadom. S takvim raspoloženjem i željom obnovimo sada svoja svećenička obećanja“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Uslijedila je obnova svećeničkih obećanja, a zatim je nadbiskup posvetio krizmano ulje i blagoslovio katekumensko i bolesničko ulje.

Liturgijsko slavlje animirao je zbor svećenika i bogoslova na čelu s mo Ivanom Andrićem uz orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića.

Na samom kraju misnoga slavlja nadbiskup je čestitao svakom jubilarcu ponaosob i darovao im prigodne darove. U ime jubilaraca zahvalu je izrekao vlč. Pavao Kolarević, župnik u Bapskoj. Između ostaloga je rekao: „Oče nadbiskupe Đuro, Isus je rekao nije učenik nad učiteljem i ako su mene progonili i vas će progonit. U ovom korizmenom vremenu Vi ste itekako osjetili što znači nositi križ. Tko bi htio zaobići križ postao bi nevjeran svome poslanju zato danas dok vam u ime jubilaraca zahvaljujem želim da Uskrsli Gospodin donese svjetla i mira u Vaš život i Vaše srce”.