Misa za domovinu u požeškoj katedrali na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti

Koncelebrirali su svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova i svećenici iz požeških župa. Sudjelovali su roditelji poginulih branitelja, članovi udruga hrvatskih branitelja, predstavnici Hrvatske vojske i policije, različitih ustanova Grada Požege i Županije Požeško-slavonske na čelu sa županicom Antonijom Jozić i gradonačelnikom Željkom Glavićem. Među vjernicima bili su i bogoslovi Požeške biskupije, koji ovaj dan počinju petodnevni ljetni susret u Velikoj, pripravljajući se za blagdan sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije. U pozdravu na početku slavlja upućenom svima nazočnima biskup Škvorčević rekao je kako se „danas želimo zaustaviti pred Bogom te mu iskazati zahvalnost za slobodnu i neovisnu hrvatsku državu i povjeriti Isusovoj žrtvi ljubavi sve one koji su za nju dali svoje živote, kao i trpljenja njihovih najbližih i moliti za Božje svjetlo onima koji vode našu domovinu, kako bi to bilo u skladu s Božjim naumom, utemeljeno u evanđeoskim vrijednostima, utkanima u 13 hrvatskih stoljeća, a kojima se na najbolji način služi općem dobru svih građana“. Podsjetio je da se ovaj dan slavi obljetnica posvete Bazilike sv. Marije Velike u Rimu, najstarije crkve na zapadu posvećene Blaženoj Djevici Mariji, čijoj je majčinskoj ljubavi povjerio sve poginule i nestale u ratu i zamolio njezinu utjehu svima koji za njima tuguju.

U homiliji biskup Škvorčević je kazao: „Sloboda je silno izazovna stvarnost. Ona je pokretač Božjega i ljudskog djelovanja, najdublje je povezana s pobjedom života, o čemu nam na svoj način svjedoči naviještena Božja riječ te Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Vjerujem da ste zapazili kako Židovi u današnjem prvom čitanju iz Knjige brojeva prosuđuju događaj oslobođenja iz Egipta po njihovu trenutačnom teškom stanju u pustinji i jednoj negativnoj epizodi hoda u slobodu daju značenje propaloga cijelog pothvata slobode koji je Bog pokrenuo. Ustali su protiv svojih vođa Mojsija i Arona, zapravo protiv Boga što su ih doveli u pustinju gdje među ostalim nema ni vode te se put u slobodu pretvorio u prijetnju smrti. Nada je zarobljena ljutnjom, svađom i sukobom u vrijeme kad je mjerilo prosudbe događaja postalo trenutačno stanje te se više ne vidi cilj puta niti događaj u svojoj cjelovitosti. Beznađe je stanje mraka, uzrokovano dospjelošću u svojevrsnu duhovnu potonulost, u jamu iz koje se ništa ne vidi. Znakovito je i važno ono što Mojsije čini u tom stanju. On smatra važnim zatražiti savjet od Boga, postaje na taj način mudar čovjek koji vidi, razumije i pronalazi rješenje za daljnji put u slobodu. Bog ga upućuje na ono što treba uraditi kako bi narod shvatio da je nedostatak vode u pustinji sastavni dio njegove strategije koja vodi k cjelovitom ostvarenju njihove slobode, kušnja u kojoj on provjerava njihovu vjernost. Naime, put kojim se stiže u punu slobodu jest životna pustinja i sve njezine opasnosti, u kojima jedino vjernost i oslonjenost na Boga pruža izglednost opstanka i u kojima je na skriven način već prisutna pobjeda nad trenutačnim nevoljama. Voda što ju je Mojsije na riječ Božju izveo iz stijene znak je da vjernost Bogu i u najtežim situacijama, pa i u samoj smrti čovjeka povezuje s njegovim životvornim izvorima. Upravo u to uvjerava Isus Petra i druge učenike u današnjem evanđelju, kad im tumači da on mora proći kroz pustinju patnje i smrti, kako bi posvjedočio vjernost Ocu, postigao pobjedu i nad samom smrću koja daje smisao pojedinačnim teškim zbivanjima njegova poslanja, da bi na taj način i sam postao životvornim izvorom”.

Potom je biskup Škvorčević pozvao sudionike misnoga slavlja na svojevrsnu provjeru njihovih polazišta u prosudbi vlastitog života i povijesnih događaja te je istaknuo: „Pitanje je s kojeg motrišta prosuđujemo povijesne događaje i vlastiti život. Poučeni Božjom riječju ne dajmo se zavesti pa da iz neke pojedinačne epizode prosuđujemo i obrambeni rat, nego polazeći od postignute pobjede i slobode promatrajmo cjelovitost zbivanja, ne zaboravljajući da konačni sud o njima pripada Bogu, jer je on voditelj povijesti i daje joj smisao. Istinska sloboda je ona pobjeda koja nije postignuta porazom drugoga, nego žrtvom za drugoga. Takva je Isusova pobjeda i svih onih koji s njime žele biti pobjednici za vječnost. U toj pobjedi promatrajmo i dostojanstvo naših poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, iskazujmo im osobito poštovanje, zahvaljujmo za žrtvu ugrađenu u našu slobodu. Neka ih uskrsli Gospodin obdari svojom proslavom za svu vječnost”.

Nakon pričesti biskup Škvorčević predvodio je Molitvu Blaženoj Djevici Mariji za domovinu, a slavlje je završilo pjevanjem himne „Lijepa naša domovino“.