Misa zadušnica i sprovod s. Darije Djaković

Sestra Darija preminula je na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa 14. rujna u Domu sv. Josipa, u samostanu u Đakovu.

Misa zadušnica

„Za našu dragu pokojnu s. Dariju, već smo na dan njezine smrti, na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa, slavili svečanu jutarnju misu i posebno smo se nje i spomenuli dozivajući si u pamet riječi apostola Pavla iz Poslanice Rimljanima: ‘Živimo li dakle ili umiremo, Gospodinovi smo.’ Zar to nije, drage sestre i sva braćo i sestre, temelj na koji oslanjamo ovaj sveti zagovorni molitveni susret i u njega ugrađujemo svim srcem iskrenu sućut koju prenosim, u ime našega nadbiskupa Đure, nadbiskupa u miru Marina, svih svećenika, osobito zajednica koje su ovdje u Đakovu, u Sjemeništu i u Svećeničkom domu, i u Nadbiskupskom domu. Svoju sućut upućujemo i vama, draga rodbino, pokojne s. Darije, i vama, njezina velika redovnička obitelji Milosrdnih sestara sv. Križa. Na onu istinu da smo Gospodinovi, mi ugrađujemo i svoju veliku zahvalnost za sva nastojanja i stvarna djela ljubavi, za njezinu službu ugrađenu u godine njezina redovničkog služenja. Gdje god je bila, svugdje je zapravo donosila znakove i darove Božje ljubavi i njegova spasenja, a od svega toga u ovaj sveti euharistijski susret mi ugrađujemo čvrstu vjeru i nadu u uskrsnuće, onako kako zapravo i redovničko posvećenje od svojega početka to i pokazuje. I njezin redovnički put. Nad njezinim životom uvijek je sjao onaj svijetli razlog posvećenja, radi Kraljevstva nebeskoga, tamo su uprte naše oči dok se opraštamo od pokojne sestre Darije i molimo za njezino vječno spasenje, za vječnu radost i vječno blaženstvo. Neka joj Gospodin oprosti i izbriše sve grijehe i pogrješke, a neka i nas trajno usmjeruje na put obraćenja. To nam je molitva i nada ove svete ukopne mise zadušnice“, rekao je biskup Ćurić u uvodu misnoga slavlja.

Prigodnu propovijed uputio je vlč. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu, u kojem je s. Darija provela posljednjih devet godina života. Počevši homiliju osvrćući se na liturgijska čitanja dana (1 Tim 1, 15-17 i Lk 6, 43-49), naglasio je važnost povjerenja, vjerodostojnosti i pouzdanja na ljudskoj razini i u odnosu prema Bogu, te o pouzdanju Boga u čovjeka, njegovoj Ljubavi i poniznosti. Na tom tragu promišljao je zatim o životu pokojnice: „Promatrajući život i djelovanje pokojne sestre Darije, mogli smo uistinu zamijetiti jednu, usudio bih se reći, ljepotu življenja ove redovnice. I kao da joj je čitav život bio prožet svetim paradoksima: oni su se očitovali tijekom njezina života koji, kao i svaki život, izmiče strogoj logici i potpunoj predvidivosti kakvu bismo mi ljudi htjeli. Do u sam kraj i preminuće. Svima, koji smo čuli ovu tužnu vijest, prvo je palo na pamet pitati se: ‘Kako je to moguće?’ Tako iznenada i neočekivano. Potpuno nepredvidivo. Iako se s takvim vrstama smrti i preminuća susrećemo skoro svakodnevno, ipak nas na poseban način pogodi vijest o takvom preminuću nekoga tko nam je bio uistinu blizak. No, sestra Darija kao da se i s tim pomirila te je svojemu zaručniku poručila: ‘I ovdje možeš računati na mene.’ Možeš se u mene pouzdati. Način na koji mu je to izrekla, zasigurno se ne razlikuje od njezina čitavog života i djelovanja, a koji bismo mogli označiti jednim pojmom – lakoća. Zadivljujućom je lakoćom i poletnošću pristupala životu i obvezama. I povremeno s jednim smiješkom na licu, kada bismo zapadali u pomalo i komične i nesvakidašnje situacije. Zadržimo se još malo na spomenutoj svetoj paradoksalnosti, kojom je ona odgovorila na svakodnevno umiranje sebi: iz nekrologa s. Darije čitamo kako je u poslušnosti prihvaćala mnoge službe koje su joj se davale. Čitajući nekrolog, odjednom mi je sinulo: s. Darija, redovnica i vjernica – žena bez želja. Slobodna. Na Božji i božanski način. Kao da se uvijek i iznova dala iznenaditi što ju to čeka, prvotno u Đakovu, na početku redovničkoga života, zatim u većem dijelu svojega života u Boki Kotorskoj, zaljevu svetaca, o čemu je uvijek rado i s ljubavlju govorila jer joj je upravo to obilježilo život, te na kraju u službama u Zagrebu, Trnavi i Đakovu. I sve opet u slobodi i lakoći. Ah, kakav izričaj duhovnosti i blizine Onomu kojemu je povjerovala. Kakva prožetost svim onim o čemu mi, svećenici i časne sestre, rado volimo pričati: poslušnost, poniznost, dobrota.“

Vlč. Radić zaključio je homiliju sa zahvalnošću: „Zahvaljujemo našoj s. Dariji, poglavito za službu u Bogoslovnom sjemeništu, u kojem je djelovala od 2014. godine do samoga kraja ovozemaljskoga hoda. I prije samog završetka, na um mi padaju riječi mlade Židovke Etty Hillesum koju su nacisti, zajedno s njenom obitelji pogubili u koncentracijskom logoru, a koje na izvrstan način očituju Božju slabost i njegov vapaj da mu pomognemo u ovom svijetu. Neposredno prije odvođenja, zapisala je u svoj dnevnik: ‘Bože, Ti nama sada ne možeš pomoći, ali mi moramo pomoći Tebi i do posljednjeg sačuvati Tvoj dio u nama.’ Sestra ga je Darija sačuvala. Hvala joj na tome, a Uskrsli Krist neka joj bude vječna nagrada.“

Iz Životopisa s. Darije

Sestra Darija rođena je kao najmlađe, dvanaesto dijete u obitelji, 6. srpnja 1954. godine u selu Borovici, kod Vareša, od oca Pere i majke Mare rođ. Kojić. Krštena je 8. srpnja u župnoj crkvi Preobraženja Gospodinova u Borovici. Stupila je u đakovački samostan 13. kolovoza 1969. godine. Na početku je bilo teško, dok se nije udomaćila. Završila je osmoljetku i obavljala kućne poslove. Zatim je bila u Vukovaru deset mjeseci. Nakon toga primljena je u postulat, a zatim u novicijat, gdje je dobila ime sestra Darija. Nakon redovničke formacije Prve svete zavjete položila je 14. rujna 1976. godine. Odmah nakon zavjeta pošla je u Risan, gdje je najprije uz rad završila srednju medicinsku školu te ukupno trideset i jednu godinu radila u njezi bolesnika. Tu je bila šest godina i u službi kućne poglavarice.

Nakon službe u Risnu premještena je 2007. godine u Zagreb, na Vrhovac, gdje je najprije radila kao sakristanka jednu godinu, a zatim je preuzela razne poslove, napose vodeći brigu o dvorbi onih koji su posjećivali sestre. U tom razdoblju bila je i zamjenica kućne poglavarice. Od 2014. godine u đakovačkom Bogoslovnom sjemeništu bila je na službi u blagovaonici, gdje je svakodnevno od ranoga jutra pripremala i posluživala obroke. Od 2021. godine i ovdje je preuzela službu kućne poglavarice za sestre u Sjemeništu, Nadbiskupskom dvoru i Svećeničkom domu.

Sprovodni obredi na Gradskom groblju

Nakon mise zadušnice na Gradskom groblju u Đakovu održani su sprovodni obredi, koje je predvodio vlč. Mato Gašparović, ekonom Bogoslovnoga sjemeništa. Uz rodbinu pokojne s. Darije, obredima je nazočio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, sestre redovnice iz đakovačkih zajednica te iz Zagreba, Osijeka, Vinkovaca, Privlake i dr., svećenici, bogoslovi, djelatnici Nadbiskupije, napose Bogoslovnoga sjemeništa, kao i ostali vjernici. Završni blagoslov u crkvi, kao i dio sprovodnih obreda, pjesmom su pratili svećenici i bogoslovi đakovačkoga Sjemeništa.